Josip Šincek, jedan od deset osumnjičenih u istrazi nezakonitog odlaganja otpada u Hrvatskoj, prvi je put opširnije iznio svoju stranu priče. Tvrdi da se njega, njegovu obitelj i povezane tvrtke u javnosti već prikazuje odgovornima, iako kazneni postupak još nije završen. Istodobno traži da se, osim lokacije bivšeg PPK Velebita u Gospiću, istraže i druga moguća mjesta izvora onečišćenja u Lici.
Šincek kategorički odbacuje, kako kaže, medijsko prejudiciranje njegove odgovornosti.
“O krivnji ne odlučuju novinari, političari ni senzacionalistički naslovi, nego isključivo nadležna tijela na temelju potpunih dokaza i zakonito provedenog postupka“, poručuje Šincek uime obitelji.
Tvrdi da se posljednjih dana u dijelu medija objavljuju tekstovi u kojima se njegovu obitelj, tvrtke i projekte unaprijed povezuje s teškim onečišćenjem okoliša.
Prema njegovim riječima, pritom se zanemaruju pojedini dijelovi dokumentacije, rezultati ispitivanja, stanje na terenu i mogućnost da postoje i drugi izvori onečišćenja.
Posebno ističe da se, prije donošenja konačnih zaključaka, moraju utvrditi vrsta i sastav onečišćenja, mjesto i vrijeme njegova nastanka, svi potencijalni izvori, način širenja te neposredna uzročno-posljedična veza s konkretnim izvorom.
Traži ispitivanje drugih lokacija
Šincek smatra da ozbiljna i nepristrana analiza ne bi smjela biti ograničena samo na jednu lokaciju.
“Na tom području oko lokacije Bilajska 50 postoje brojna komunalna i druga odlagališta te lokacije na kojima se otpad odlagao pod različitim okolnostima“, tvrdi.
Zbog toga traži da se ispitaju svi potencijalni izvori onečišćenja, a ne da se, kako kaže, unaprijed odabere jedan subjekt preko kojega bi se objašnjavalo cjelokupno stanje okoliša.
Ističe da je spreman omogućiti pregled poslovanja neovisnim stručnjacima i nadležnim tijelima ako za to postoji osnovana sumnja.
Istodobno poručuje da ne prihvaća javnu osudu prije završetka postupka i utvrđivanja svih činjenica.
Nanosi se golema šteta obitelji i poslovanju
Šincek tvrdi da mu se medijskim napisima, kako ih opisuje, nanosi velika šteta.
Navodi da posljedice, prema njegovim riječima, osjećaju njegova obitelj, zaposlenici, poslovni partneri i međunarodni pregovori, kao i vrijednost intelektualnog vlasništva povezanog s njegovim projektima.
Od medija traži jasno razlikovanje službeno utvrđenih činjenica od sumnji, tvrdnji pojedinaca i novinarskih zaključaka.
Također traži objavu njegova odgovora, prestanak izvlačenja pojedinih dijelova nalaza iz konteksta, istraživanje drugih mogućih izvora onečišćenja te ispravak eventualno netočnih ili nepotpunih informacija.
Najavljuje i mogućnost poduzimanja pravnih koraka ako se, kako tvrdi, nastavi s objavljivanjem netočnih ili obmanjujućih informacija, prenose Varaždinske vijesti.
“Ne tražimo povlašten tretman niti zaštitu od zakonite istrage. Tražimo jednaka pravila, potpuno utvrđivanje činjenica, zaštitu intelektualnog vlasništva i poštovanje pretpostavke nedužnosti“, poručuje.
Šincek tvrdi da iza svega mogu stajati i poslovni interesi
Poseban dio njegove obrane odnosi se na tehnologije i patente koje razvija.
Navodi da je razvio tehnologiju RE-agregata, kojom se teško reciklabilna plastika pretvara u građevinski materijal, kao i energetsku inovaciju nazvanu Power Multiplier.
Tvrdi da su za njegove tehnologije zainteresirani međunarodni investitori i fondovi te da trenutačno traju pregovori o prodaji patenta i tehnologije RE-agregata.
Prema njegovim riječima, procijenjena vrijednost od 1,2 milijarde eura koju spominje u pregovorima ne odražava stvarni međunarodni potencijal tehnologije.
“Naši patenti, tehnologija proizvodnje RE-agregata od otpadne plastike i energetska inovacija Power Multiplier pobudili su ozbiljan interes međunarodnih investitora i fondova“, tvrdi Šincek.
Za Power Multiplier navodi poslovni model prema kojem bi se naplaćivalo 0,02 eura za svaki proizvedeni kilovatsat električne energije. Prema njegovim projekcijama za europsko tržište, takav bi model mogao donositi oko 5,5 milijuna eura mjesečno, odnosno približno 66 milijuna eura godišnje.
Imamo pravo tražiti da se ispita tko bi imao korist
Šincek zbog svega toga postavlja i pitanje postoji li povezanost između, kako tvrdi, intenzivnog medijskog i institucionalnog pritiska te poslovnih interesa povezanih s njegovim patentima.
Ne tvrdi da zna tko bi eventualno stajao iza takvih interesa, ali traži da se to istraži.
“Imamo pravo tražiti da se utvrdi postoji li povezanost između medijskih napada, poslovnih interesa i pokušaja preuzimanja vrijednih hrvatskih inovacija“, poručuje.
Dodaje da ne želi da se hrvatske tehnologije najprije javno kompromitiraju, zatim financijski obezvrijede, a potom prodaju ili presele u inozemstvo.
“Ako Hrvatska dopusti da se domaća inovacija, za koju smatramo da vrijedi više od 1,2 milijarde eura, zajedno s energetskom tehnologijom uništi medijskom kampanjom i nakon toga preseli u inozemstvo, šteta neće biti samo naša“, zaključuje Šincek.
Njegove tvrdnje o mogućim poslovnim interesima i vrijednosti tehnologija zasad ostaju dio njegove obrane i zahtjeva da se okolnosti dodatno ispitaju. O njegovoj eventualnoj kaznenoj odgovornosti odlučivat će nadležna pravosudna tijela u postupku koji je još u tijeku.
Na Rabu strah od otrova iz otpada u Lici: Vodovod ne može ukloniti PFAS-e. Manji su od filtera…
Opasni spojevi iz otpada u Gospiću mogli bi završiti u vodovodima Senja i otoka Paga i Raba
