Dvoje ljudi mogu imati jednaku kronološku dob, a istodobno se njihovo zdravstveno stanje i brzina starenja organizma mogu znatno razlikovati. Upravo zato znanstvenici sve više proučavaju takozvanu biološku dob, procjenu koliko je organizam biološki „star“, neovisno o broju godina koje osoba ima.
Nova američka studija pokušala je detaljnije otkriti što se zapravo krije iza rezultata testova koji procjenjuju biološko starenje. Istraživači su analizirali uzorke krvi 3.227 ljudi te usporedili pet često korištenih metoda za procjenu biološke dobi s aktivnošću gena u krvi.
Što je zapravo biološka dob?
Za razliku od kronološke dobi, koja jednostavno označava koliko je vremena prošlo od rođenja, biološka dob pokušava procijeniti koliko brzo naše tijelo i stanice stare.
Jedan od najčešće korištenih pristupa temelji se na takozvanim epigenetičkim satovima. Riječ je o matematičkim modelima koji analiziraju promjene na DNK, odnosno kemijske oznake poznate kao DNK metilacija. One mogu utjecati na aktivnost gena, a da pritom ne mijenjaju sam genetski kod.
Takvi se satovi već koriste u istraživanjima starenja kako bi se proučila povezanost biološkog starenja s bolestima, fizičkim propadanjem i rizikom od smrti.
Kako piše Euronews, dosad nije bilo sasvim jasno što se točno događa u organizmu kada neki od tih „satova“ pokaže da osoba biološki stari brže.
Pet testova ne govori nužno istu stvar
Istraživanje je pokazalo da pet analiziranih epigenetičkih satova nije povezano s potpuno istim procesima u organizmu.
Neki su bili snažnije povezani s načinom na koji tijelo koristi energiju i s procesima rasta stanica, dok su drugi pokazivali veću povezanost s aktivnošću imunološkog sustava i upalnim procesima.
Ipak, među različitim metodama postoje i zajedničke karakteristike. Posebno su se izdvojile promjene povezane s imunološkim sustavom, metabolizmom i komunikacijom između stanica.
To znači da rezultat jednog testa biološke dobi ne treba nužno shvaćati kao univerzalnu brojku koja opisuje cjelokupno stanje organizma. Različiti „satovi“ mogu zapravo pružati informacije o različitim aspektima procesa starenja.
Zašto je ovo važno?
Znanstvenici smatraju da bi rezultati mogli pomoći u odabiru odgovarajuće metode za buduća istraživanja.
Primjerice, jedan biološki sat mogao biti korisniji za proučavanje starenja imunološkog sustava, dok bi drugi mogao bolje odgovarati istraživanjima metabolizma.
Istraživački tim razvio je i nove mjere nazvane transkriptomski rezultati gena starenja (TAGS). U nekoliko slučajeva pokazale su se korisnijima od samih epigenetičkih satova u predviđanju krhkosti organizma, brzine hodanja, srčanih bolesti, dijabetesa, plućnih bolesti i smrtnosti.
Biološka dob nije konačna presuda
Iako rezultati testova biološke dobi mogu biti zanimljivi, oni ne znače da je određena osoba „osuđena“ na određeni zdravstveni ishod.
Svrha ovih metoda zasad je prije svega u istraživanju procesa starenja i boljem razumijevanju onoga što se događa u organizmu. Nova studija posebno pokušava otvoriti svojevrsnu „crnu kutiju“ bioloških satova, odnosno pokazati koji se molekularni procesi nalaze iza njihovih rezultata.
Kako navodi Euronews, istraživači se nadaju da bi bolje razumijevanje tih molekularnih procesa moglo pomoći u budućim istraživanjima starenja, epidemiologiji i mogućim kliničkim primjenama.
Drugim riječima, broj koji pokazuje nečiju biološku dob nije cijela priča. Iza njega stoji niz složenih procesa koji uključuju imunitet, metabolizam, aktivnost gena i komunikaciju među stanicama.
Nova istraživanja zato biološku dob sve manje promatraju kao jednostavan „broj godina“, a sve više kao alat koji može pomoći razumjeti kako i zašto različiti organizmi stare različitim brzinama.
