Maraton je za mnoge trkače vrhunac sportskog izazova, simbol izdržljivosti, discipline i pomicanja vlastitih granica.
Ipak, uz sve veću popularnost trčanja na duge staze, često se postavlja i pitanje može li ekstremni fizički napor ozbiljno ugroziti zdravlje srca, pa čak i povećati rizik od srčanog zastoja i iznenadne smrti.
Nedavna tragedija: Dvoje zdravih i aktivnih trkača preminulo tijekom utrka
Dvoje maratonaca, za koje se navodilo da su bili zdravi i fizički aktivni, preminulo je 1. studenoga nakon sudjelovanja u utrkama izdržljivosti koje su se održavale na tisućama kilometara udaljenosti.
U New Yorku je 24-godišnja Rachel Apa, bivša sveučilišna igračica hokeja na travi iz Pennsylvanije, kolabirala tijekom New York City Marathona, na približno 38,6 kilometara utrke, odnosno nešto više od tri kilometra prije cilja. Bio joj je to prvi maraton, a sudjelovanjem je željela prikupiti novac za Zakladu za Parkinsonovu bolest, u spomen na svojeg djeda.
Iako joj je prolaznik odmah pokušao pomoći reanimacijom, a na mjesto događaja stigle su i medicinske službe, mlada trkačica preminula je poslije u bolnici.
U isto vrijeme, dok se Rachel Apa srušila pred sam kraj utrke, u drugom dijelu svijeta dogodila se još jedna tragedija. Utrku Hyderabad Hi-Tech Full Marathon, dugu 42,2 kilometra, uspješno je završio 36-godišnji Kommineni Gopi, zaposlenik informatičke tvrtke IBM. Nakon što je preuzeo medalju za sudjelovanje, pozlilo mu je dok je hodao prema prostoru predviđenom za okrepu te se srušio.
Što se zapravo događa sa srcem tijekom maratona?
Iako se maratonske utrke često povezuju s iznimnim naporom i iscrpljenošću, tvrdnje da je trčanje 42 kilometra samo po sebi opasno za srce nisu tako jednostavne. Kako navodi Firstpost u razgovoru s liječnikom i trkačem, strah od srčanih komplikacija tijekom maratona potrebno je promatrati u kontekstu zdravstvenog stanja i fizičke pripremljenosti pojedinca. Liječnik koji je ujedno i iskusan trkač objašnjava zašto se ne treba automatski bojati maratona, ali i zbog čega je važno ozbiljno pristupiti pripremama.
Tijekom dugotrajnog trčanja srce radi pojačano kako bi mišićima osiguralo dovoljno kisika i energije. Puls raste, povećava se potreba organizma za kisikom, a kardiovaskularni sustav mora se prilagoditi višesatnom naporu.
Kod zdravih osoba koje su postupno razvijale kondiciju takvo opterećenje dio je očekivane fiziološke prilagodbe na izdržljivost. Međutim, kod osoba koje imaju neprepoznatu srčanu bolest ili određene zdravstvene probleme situacija može biti drukčija.
Upravo zato nije dobro izjednačavati rizike za profesionalno pripremljenog maratonca i osobu koja se bez odgovarajuće pripreme odluči upustiti u utrku.
Povećava li maraton rizik od srčanog zastoja?
Važno je razlikovati intenzivan fizički napor od stvarne opasnosti za srce. Dugotrajno trčanje može privremeno opteretiti kardiovaskularni sustav, a u rijetkim slučajevima tijekom utrke može doći do ozbiljnih srčanih komplikacija.
Takvi događaji posebno su važni kod osoba koje imaju neotkrivene bolesti srca, poremećaje srčanog ritma ili druge čimbenike rizika. Velik problem može predstavljati i naglo povećanje intenziteta treninga, osobito kod ljudi koji prethodno nisu imali odgovarajuću tjelesnu aktivnost.
To, međutim, ne znači da je maraton sam po sebi prijetnja za svakoga tko se odluči okušati u ovoj disciplini. Ključna je razlika u zdravstvenom stanju, razini pripremljenosti i načinu na koji osoba pristupa treningu.
Najveća pogreška? Želja da se rezultat postigne preko noći
Jedan od najvažnijih preduvjeta sigurnog sudjelovanja u maratonu jest postupno povećavanje opterećenja. Tijelu je potrebno vrijeme da se prilagodi dugotrajnim naporima, a naglo povećavanje kilometraže može dovesti do ozljeda, iscrpljenosti i nepotrebnog opterećenja organizma.
Trening treba prilagoditi vlastitoj kondiciji, a ne rezultatima drugih trkača. Jednako je važno osigurati dovoljno vremena za odmor i oporavak jer se organizam ne prilagođava naporu samo tijekom trčanja, već i između treninga.
Osobe koje imaju bolove ili pritisak u prsima, neuobičajeno lupanje srca, vrtoglavicu, nesvjesticu ili nedostatak zraka koji nije u skladu s intenzitetom aktivnosti trebale bi prekinuti napor i potražiti liječničku procjenu.
Kako trčati maraton i pritom čuvati zdravlje?
Prije odluke o sudjelovanju u maratonu važno je procijeniti vlastito zdravstveno stanje, posebno ako osoba ima kronične bolesti, obiteljsku povijest iznenadne srčane smrti ili ranije poteškoće povezane sa srcem. Liječnički pregled može pomoći u prepoznavanju mogućih rizika i određivanju razine aktivnosti koja je primjerena pojedincu.
Tijekom priprema treba paziti i na pravilnu hidrataciju, uravnoteženu prehranu te dovoljan unos energije. Nije dobro ignorirati signale koje tijelo šalje niti nastavljati trčati pod svaku cijenu samo kako bi se ostvario željeni rezultat.
Posebno je važno slušati vlastiti organizam na dan utrke. Ako se pojave neuobičajeni simptomi, nastavak trčanja može biti opasan, bez obzira na to koliko je cilju ostalo.
Maraton nije neprijatelj srca, ali priprema nije opcija
Trčanje na duge staze može biti vrijedan dio aktivnog načina života, ali maraton nije natjecanje u kojem bi trebalo dokazivati izdržljivost pod svaku cijenu. Najvažniji preduvjeti su dobro zdravstveno stanje, kvalitetna priprema, postupno povećavanje opterećenja i odgovoran odnos prema vlastitim granicama.
Poruka liječnika trkača nije da se ljudi trebaju odreći maratona zbog straha od srčanih komplikacija, već da je važno razlikovati dobro pripremljenog sportaša od osobe koja zanemaruje zdravstvene rizike. Cilj ne bi trebao biti samo stići do cilja, nego to učiniti na način koji neće ugroziti zdravlje.
Koliko su česti srčani zastoji tijekom maratona?
Istraživanja koja su obuhvatila milijune sudionika maratonskih i polumaratonskih utrka pokazuju da je srčani zastoj tijekom organiziranih trkačkih događaja rijetka pojava. Prema procjenama velikih studija, zabilježi se približno jedan slučaj srčanog zastoja na svakih 100.000 do 200.000 sudionika.
Smrtni ishodi još su rjeđi, što pokazuje da je rizik od najtežih srčanih komplikacija tijekom maratonskih utrka vrlo malen. Štoviše, procijenjeni rizik usporediv je ili čak niži od rizika povezanih s brojnim svakodnevnim aktivnostima koje većina ljudi smatra sigurnima.
