Dok tehnološki divovi razvijaju sve moćnije sustave umjetne inteligencije, pred njima se otvara pitanje na koje ni najnapredniji algoritmi nemaju jednostavan odgovor: kako naučiti stroj razlikovati dobro od zla? Neočekivano, dio odgovora vodeći ljudi tehnološke industrije traže u religiji, duhovnim tradicijama i učenjima koja su oblikovala čovječanstvo tisućama godina. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da bi takav pristup mogao otvoriti jednako ozbiljne probleme kakve pokušava riješiti.
Prema pisanju ABC Newsa, tehnološke tvrtke sve češće uključuju teologe, filozofe i vjerske predstavnike u rasprave o etičkim pravilima umjetne inteligencije. Cilj je razviti modele koji će bolje razumjeti ljudske vrijednosti, odgovorno odgovarati na osjetljiva pitanja i donositi sigurnije odluke u sve složenijem digitalnom okruženju.
Odgovore na etičke dileme više ne traže samo u laboratorijima
Razvoj umjetne inteligencije odavno je prerastao pitanje tehnoloških mogućnosti. Dok se kompanije natječu u izradi sposobnijih sustava, raste i zabrinutost zbog njihove potencijalne zloupotrebe, utjecaja na društvo i sposobnosti da proizvedu štetne ili manipulativne odgovore.
Upravo zato dio tehnoloških stručnjaka smatra da se odgovori na najteža etička pitanja ne mogu pronaći isključivo u programiranju i znanstvenim istraživanjima.
Chris Olah, suosnivač tvrtke Anthropic, ranije je ove godine na predstavljanju papinske enciklike posvećene zaštiti čovjeka u doba umjetne inteligencije u Vatikanu istaknuo da su to pitanja kojima se vjerske tradicije bave već tisućljećima.
Takav pristup pokazuje da tehnološka industrija sve više prepoznaje granice tehničkih rješenja. Algoritam može analizirati goleme količine podataka i prepoznati obrasce u ljudskom ponašanju, ali pitanje što je pravedno, odgovorno ili moralno prihvatljivo zahtijeva mnogo šire razumijevanje čovjeka i društva.
Anthropic, Google, Meta i Microsoft okreću se vjerskim zajednicama
Interes za religiju nije ograničen na jednu kompaniju. Predstavnici Mete, Googlea i Amazona sastajali su se s predstavnicima Vatikana, dok Microsoft također intenzivno surađuje s vjerskim krugovima.
Posebno se ističe Anthropic, tvrtka koja razvija umjetnu inteligenciju Claude. Kompanija je objavila da je razgovarala sa znanstvenicima, vjerskim službenicima, filozofima i stručnjacima za etiku iz više od 15 vjerskih i kulturnih skupina.
Rasprave obuhvaćaju širok raspon pitanja. Može li umjetna inteligencija pravilno odgovoriti na pitanja o ljudskoj duši? Kako bi trebala reagirati na moralne dvojbe? Trebaju li djeca u nižim razredima osnovne škole koristiti chatbotove kao pomoć pri učenju čitanja i pisanja?
Prema izvještaju ABC Newsa, filozofkinja religije Meghan Sullivan, koja se bavi etikom umjetne inteligencije na Sveučilištu Notre Dame, pozitivno je ocijenila ozbiljnost rasprava koje je vodila s predstavnicima Anthropica. Istaknula je da su razgovori uključivali detaljna objašnjenja načina rada modela, nakon čega su vjerski predstavnici iznosili svoja mišljenja i upozoravali na moguće etičke probleme.
Namjera je, dakle, prikupiti što širi spektar ljudskih iskustava i promišljanja kako bi se umjetna inteligencija razvijala uz više razumijevanja za različite potrebe i vrijednosti.
Može li se moral svesti na skup pravila koje stroj može naučiti?
Upravo se na tom mjestu pojavljuju najveće nedoumice. Religija nije jednostavan priručnik s pravilima koja se mogu izdvojiti iz konteksta i pretvoriti u računalne upute.
Antropolog Webb Keane sa Sveučilišta Michigan upozorava da se religija često pogrešno promatra kao skup univerzalnih moralnih načela odvojenih od kulture, politike, običaja i svakodnevnog života vjernika.
Vjerske tradicije oblikuju se kroz povijest, zajednicu, obrede, odnose među ljudima i različita tumačenja svetih tekstova. Zbog toga njihovo svođenje na nekoliko općih etičkih pravila može izostaviti upravo ono što ih čini posebnima.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se različite religije, pa i različite struje unutar iste religije, mogu duboko razilaziti u svojim pogledima na moral, obitelj, slobodu, odgovornost i ljudsku prirodu.
Ako se takva učenja pretvore u jedinstven skup pravila za umjetnu inteligenciju, postavlja se pitanje čije će vrijednosti prevladati i prema kojim će se kriterijima odlučivati što je ispravno.
Prijeti li opasnost da umjetna inteligencija izjednači sve religije?
Istraživačica religije Tomoko Masuzawa upozorava da se i sama ideja religija kao jasno odvojenih i međusobno usporedivih sustava razvijala kroz povijest, pod snažnim utjecajem zapadnih akademskih pristupa.
Takva klasifikacija može stvoriti privid da sve religije odgovaraju na ista pitanja i da se njihova učenja mogu jednostavno usporediti, razvrstati i objediniti.
U kontekstu umjetne inteligencije taj bi problem mogao postati još izraženiji. Ako model istodobno uči iz brojnih religijskih, filozofskih i svjetovnih izvora, postoji mogućnost da različite tradicije stopi u pojednostavljenu cjelinu.
Paolo Carozza, član neovisnog nadzornog odbora Mete i stručnjak za pravo, katolički socijalni nauk i tehnologiju, upozorava da bi se pritom mogle izgubiti karakteristične značajke pojedinih tradicija. Umjesto istinskog razumijevanja njihovih razlika, umjetna inteligencija mogla bi proizvesti svojevrsni prosjek različitih uvjerenja, koji bi čak mogao davati prednost zapadnim religijskim pogledima.
Drugim riječima, prikupljanje što većeg broja mišljenja samo po sebi ne jamči pravedniji ili mudriji rezultat.
Što tehnološke kompanije zapravo žele postići?
Anthropic tvrdi da mu cilj nije uskladiti Claude s pogledom na svijet jedne određene religije. Kompanija navodi da želi obuhvatiti religijske, svjetovne i političke perspektive s jednakom ozbiljnošću te bolje razumjeti kako se razvija dobar karakter.
Takva je namjera važna jer jezični modeli uče iz golemih količina ljudskih tekstova, među kojima se nalaze i religijski spisi. Međutim, sposobnost prepoznavanja obrazaca u tekstovima nije isto što i razumijevanje značenja koje ti tekstovi imaju za ljude i njihove zajednice.
Ključno je pitanje može li umjetna inteligencija doista primijeniti moralna načela u nepredviđenim situacijama ili će samo oponašati obrasce koji su joj predstavljeni tijekom treniranja.
Osim toga, odgovornost za odluke o tome koje će se vrijednosti uključiti u sustave i dalje ostaje na ljudima koji ih razvijaju. Izbor izvora, način obrade podataka i pravila prema kojima model odgovara mogu utjecati na milijune korisnika.
Može li vjera pomoći umjetnoj inteligenciji da postane sigurnija?
Uključivanje religijskih i filozofskih stručnjaka moglo bi pridonijeti razvoju sustava koji bolje prepoznaju moralne dileme, uzimaju u obzir različite perspektive i pažljivije reagiraju na osjetljiva pitanja.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da se religijska učenja ne mogu jednostavno pretvoriti u univerzalni algoritam za donošenje odluka. Njihova je vrijednost često upravo u složenosti, povijesnom iskustvu i različitim načinima na koje ljudi promišljaju o smislu života i odgovornosti.
Izazov za tehnološke kompanije zato nije samo prikupiti što više moralnih pravila, već pronaći način na koji će umjetna inteligencija uvažavati duboke razlike među ljudima, a pritom ostati sigurna i pouzdana.
Dok umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u obrazovanje, poslovanje i svakodnevni život, rasprava o njezinoj etici postaje važnija nego ikada. Religija može ponuditi vrijedan izvor iskustva i promišljanja, ali pitanje može li stroj naučiti što znači biti dobar ostaje otvoreno.
Možda će se upravo u pokušaju da umjetnu inteligenciju nauče ljudskim vrijednostima tehnološke kompanije suočiti s jednim od najstarijih pitanja čovječanstva: što zapravo znači činiti dobro?
