Satelitska tehnologija postala je neizostavan dio svakodnevnog života i funkcioniranja globalnog gospodarstva. Od navigacije i telekomunikacija do financijskih transakcija, vremenskih prognoza i nacionalne sigurnosti, brojne ključne djelatnosti ovise o infrastrukturi koja se nalazi u Zemljinoj orbiti. Međutim, promjene u poslovnoj strategiji SpaceX-a otvaraju pitanje koje bi moglo obilježiti budućnost svemirske industrije: hoće li svijet imati dovoljno raketa za lansiranje sve većeg broja satelita?
Naime, SpaceX postupno preusmjerava svoje kapacitete prema novoj generaciji raketa Starship, dok rakete Falcon 9 više ne primaju nove rezervacije za buduća lansiranja. Takav razvoj događaja mogao bi značajno promijeniti tržište svemirskih lansiranja, ali i utjecati na tvrtke koje ovise o pristupu svemiru.
Sateliti su postali nevidljiva infrastruktura svjetskog gospodarstva
Koliko je svijet ovisan o satelitima često postaje jasno tek kada se razmotri koliko se svakodnevnih aktivnosti oslanja na njih. Satelitski sustavi omogućuju navigaciju brodova, zrakoplova i automobila, podržavaju komunikacijske mreže, prijenos podataka između kontinenata te precizno određivanje vremena koje je važno za funkcioniranje financijskih tržišta.
Njihova uloga proteže se i na meteorologiju, poljoprivredu, praćenje požara i poplava, nadzor prometne infrastrukture te upravljanje opskrbnim lancima. Posebno su važni i za obrambeni sektor, kojem omogućuju komunikaciju, navigaciju, praćenje prijetnji i prikupljanje obavještajnih podataka.
Kako piše Fast Company, upravo je razvoj rakete Falcon 9 omogućio dramatično smanjenje troškova pristupa orbiti i povećanje učestalosti lansiranja. Zahvaljujući mogućnosti ponovne uporabe raketnih potisnika, lansiranje satelita postupno je prestalo biti iznimno skup i rijedak pothvat te je postalo znatno dostupnije komercijalnim operaterima.
SpaceX mijenja strategiju, Falcon 9 odlazi u drugi plan
SpaceX je tijekom proteklog desetljeća revolucionirao tržište lansiranja raketa. Falcon 9 postao je jedan od najvažnijih sustava za komercijalna i državna lansiranja, a njegova pouzdanost i relativno niski troškovi omogućili su ubrzani razvoj satelitske industrije.
Sada se, međutim, kompanija okreće novoj fazi razvoja. Falcon 9, za koji se očekuje da će ostati u uporabi približno do 2030. godine, više ne prima nove rezervacije. Istodobno se postupno smanjuju proizvodni i inženjerski kapaciteti povezani s raketama Falcon 9 i Falcon Heavy u kalifornijskom Hawthorneu.
SpaceX svoje ljude i resurse preusmjerava prema Louisiani, gdje razvija novi svemirski kompleks vrijedan oko 100 milijardi dolara.
U središtu nove strategije nalazi se Starship, golemi raketni sustav koji bi, prema planovima kompanije, trebao omogućiti znatno veći kapacitet prijevoza tereta u svemir od dosadašnjih raketa.
Tijekom rujna Starship je prvi put dosegnuo orbitu i uspješno rasporedio skupinu satelita Starlink, unatoč problemima s jednim od motora. Ako se tehnologija pokaže dovoljno pouzdanom, mogla bi otvoriti potpuno novo poglavlje u svemirskom prometu.
Problem je što će i sam SpaceX trebati goleme kapacitete
Iako bi Starship mogao višestruko povećati mogućnosti lansiranja, komercijalni operateri satelita ne mogu računati na to da će svi novi kapaciteti biti dostupni na tržištu.
SpaceX ima velike vlastite potrebe. Njegova mreža Starlink već je najveća satelitska konstelacija na svijetu, a nova generacija satelita V3 trebala bi dodatno proširiti njezine mogućnosti. Za njihovo postavljanje bit će potrebni brojni letovi Starshipa.
Uz to, NASA računa na Starship u sklopu svojih ambicija vezanih uz povratak ljudi na Mjesec, dok raste i potražnja američkog Ministarstva obrane za uslugama SpaceX-a.
Drugim riječima, čak i ako Starship ostvari obećani kapacitet, velik dio raspoloživih lansiranja mogao bi biti rezerviran za potrebe same kompanije i državnih institucija.
Konkurencija postoji, ali teško može nadomjestiti Falcon 9
Tržište lansiranja raketa ima nekoliko ozbiljnih konkurenata, ali zasad nijedan ne objedinjuje učestalost, pouzdanost i troškovnu učinkovitost kakvu je ostvario Falcon 9.
Europska raketa Ariane 6 redovito leti, ali njezin tempo lansiranja još je daleko od mogućnosti SpaceX-a. Važan potencijal predstavljaju i američki sustavi New Glenn i Vulcan, kao i Neutron, dok se razvoj rakete Terran R kompanije Relativity Space još nalazi nekoliko godina udaljen od komercijalne uporabe.
Potražnja za lansiranjima pritom nastavlja rasti. Amazon Leo, satelitski internetski projekt Amazona, već je ugovorio više od 100 lansiranja s nekoliko svemirskih kompanija. Među njima je i europski Ariane 6, pri čemu je Amazon nedavno povećao narudžbu s 18 na 24 misije.
Kako prenosi Fast Company, ako se problem ograničenih kapaciteta za lansiranje ne riješi, cijene bi mogle znatno porasti. Ipak, za mnoge će kompanije dostupnost termina za lansiranje postati važnija od same cijene.
Velike kompanije mogle bi dodatno ojačati, a manje ostati bez prilike
Promjene na tržištu mogle bi imati ozbiljne posljedice za konkurenciju i razvoj novih tehnologija. Financijski snažne kompanije moći će godinama unaprijed rezervirati lansiranja, rasporediti svoje projekte među različitim pružateljima usluga i lakše podnijeti eventualna kašnjenja ili neuspjehe.
Manje tvrtke mogle bi se naći u znatno težoj situaciji. Čak i ako razviju naprednu tehnologiju, bez pouzdanog i pravodobnog pristupa orbiti neće je moći testirati u stvarnim svemirskim uvjetima.
To predstavlja ozbiljan problem i za investitore. Tehnologija koja nikada nije uspješno testirana u svemiru teško može steći potrebnu vjerodostojnost, što može otežati privlačenje kapitala i usporiti inovacije.
Posljedice bi se mogle osjetiti i u obrambenom sektoru, gdje tehnološka prednost sve više ovisi o brzini razvoja i primjene novih sustava.
Budućnost svemirske industrije ovisi o dostupnosti lansiranja
Razvoj satelita, zemaljskih postaja za lasersku komunikaciju, naprednih antena i kamera visoke rezolucije često je u središtu pozornosti svemirske industrije. Međutim, svi ti projekti ovise o jednom osnovnom preduvjetu: mogućnosti da tehnologija uopće stigne do svemira.
Upravo bi zato razdoblje nakon Falcona 9 moglo postati jedno od najvažnijih u povijesti komercijalne svemirske industrije. Starship ima potencijal dodatno sniziti troškove i povećati kapacitete, ali tek treba dokazati da može redovito i pouzdano ispunjavati očekivanja.
Istodobno će biti potrebno razvijati alternativne pružatelje usluga kako pristup orbiti ne bi ovisio o jednoj kompaniji.
Pitanje više nije samo tko može izgraditi najbolju raketu, već tko može osigurati dovoljno čest, pouzdan i financijski održiv prijevoz tereta u svemir. Od odgovora na to pitanje ovisit će budućnost satelitske industrije, tehnoloških inovacija, globalnih komunikacija i dijela svjetskog gospodarstva.
