Saborska zastupnica Dalija Orešković je optužila HDZ i Domovinski pokret za povijesni revizionizam, zloupotrebu domoljublja i urušavanje institucija u borbi protiv korupcije.
Govoreći o obilježavanju Bleiburške tragedije Orešković je ustvrdila da se u Hrvatskoj danas “više oplakuju ustaše ubijene bez suđenja nego njihove žrtve u koncentracijskim logorima”.
“Po novoj retorici i verziji povijesti koju HDZ ponovno piše, partizani više nisu hrvatska oslobodilačka vojska, već progonitelji hrvatskog naroda. To više nije narativ samo opskurnih proustaških portala, nego službena retorika HDZ-a”, poručila je.
Vlast briše antifašističke temelje države
Orešković je rekla da Hrvatska, suprotno vrijednostima navedenima u Ustavu, više nije antifašistička država, već “revizionistička”.
“Ne opravdavam ubijanja bez suđenja i svi pronađeni posmrtni ostaci zaslužuju dostojanstven pokop, ali ne smije se zaboraviti tko je bio tko”, naglasila je.
Dodala je kako je antifašizam temelj hrvatskog identiteta i državnosti.
“Ako iz našeg identiteta iščupate antifašizam, država će postati poput osušenog žbuna koji vjetar nosi pustinjom”, rekla je zastupnica.
Istaknula je i kako su u Drugom svjetskom ratu partizani vodili borbu protiv fašizma te da “nisu svi ubijeni u poraću bili nevini ni mučenici”.
Kritike Crkvi i povezanosti s politikom
U govoru se osvrnula i na ulogu Katoličke Crkve u hrvatskom društvu, tvrdeći da se dio političke elite skriva iza vjere kako bi opravdao korupciju i političke poteze.
“Čini se da je Crkva u Hrvatskoj na krivoj strani jer ne štiti ni civilizacijske ni moralne vrijednosti”, rekla je.
Posebno je kritizirala povezanost vlasti i crkvenih struktura, ustvrdivši kako “najveći vjernici sjede u prvim redovima, dok istodobno upravljaju sustavom obilježenim korupcijom”.
HDZ je institucije stavio pod kontrolu
Orešković je optužila HDZ za sustavno slabljenje institucija koje bi trebale voditi borbu protiv korupcije.
Spomenula je pritom Ured europskog javnog tužitelja, DORH i USKOK, tvrdeći da je vladajuća stranka pokušala politički kontrolirati istrage i pravosudni sustav.
Kao primjere navela je zviždačice za koje tvrdi da su bile izložene pritiscima zbog upozoravanja na nepravilnosti.
“Što će korupcija biti veća, to će se HDZ više pozivati na domoljublje, vjeru i ugroženost hrvatskog naroda”, poručila je.
Na kraju govora postavila je pitanje političkim protivnicima:
“Ako smo neprijatelji mi koji upozoravamo na korupciju i brisanje antifašističkih temelja države, tko su onda oni?”
Dalija Orešković:
“Pozdravljam saborske zastupnike i zastupnice, građane i nevine Pavelićeve tratinčice iz redova vladajuće većine,
Čestitam premijeru, ministru i njima sličnim strujama što su doveli do toga da se danas u Hrvatskoj više oplakuju ustaše ubijene bez suđenja, nego njihove žrtve u koncentracijskim logorima, čiji se broj preispituje i osporava.
Po novoj retorici, po novoj verziji povijesti koju sada HDZ iznova piše, partizani više nisu bili hrvatska oslobodilačka vojska, već ubojice i progonitelji Hrvatskog naroda, tamničari u okupaciji koja je počela 1945.g. To je narativ iza kojeg ne stoji samo DP i opskurni proustaški portali, to je danas retorika HDZ-a.
Stoga s pravom kažem da Hrvatska vlast danas, suprotno onome što nam u Ustavu piše, više nije antifašistička, već revizonistička.
Ne odobravam i ne opravdavam ubijanje bez suđenja, sve pronađene kosti zaslužuju dostojanstven ukop, ali to se ne smije raditi uz zaborav o tome tko je bio tko.
Svima koji će me radi ovih riječi napadati unaprijed poručujem, da država nije onaj suhi žbun kojeg vjetar kotrlja pustinjom, jer nema korijenje. Država ima svoje korijenje, to je njezina povijest. Pravo domoljublje je ono koje neće dopustiti da netko to korijenje iščupa.
Jer ako se iz naše državotvornosti i identiteta iščupa antifašizam kao temelj našeg identiteta, klatit ćemo se na vjetrometini novih geopolitičkih struja baš poput onog osušenog prerijskog žbuna.
Hrvatski narod u II. svjetskom ratu bio je na strani antifašizma, borbu protiv fašizma vodili su partizani, žrtve partizana bile su ustaše i fašisti, nisu svi koji su ubijeni u poraću bili nevini, kamoli mučenici kao što se to danas želi prikazati. Sramotno je da se to mora ponavljati.
Jučer sam slušala intervju Borisa Dežulovića na radiju Jammat FM, po običaju u pauzama između razgovora puštala se glazba, pa sam tako po prvi puta čula pjesmu rađenu na podlozi velikog hita hip hop grupe Dječaci – na Lovrincu, samo su riječi izmijenjene pa pjesma govori o našoj političkoj stvarnosti i obrascima ponašanja vlasti, koja se temelji na korupciji i revizionizmu, dok ta ista vlast gradi kult svoje neupitnosti i svetosti na Stepincu, i tako glasi tekst, na Stepincu, na Stepincu…
Nadam se da će ta verzija pjesme naći put do šire publike, jer kada bi taj tekst ušao u uho i u svijest naših ljudi, možda bi bilo lakše objasniti zašto Crkva ne može biti iznad institucija države i zašto se pozivanjem na vjeru, skrivanjem iza vjere ne smiju opravdavati ni korupcija ni druga zlodjela. Čini se da je Crkva u Hrvatskoj na krivoj strani, ne štiti ni civilizacijske ni moralne, a ni duhovne vrijednosti.
Naime, u Hrvatskoj, najveći vjernici, oni za koje Crkva rezervira prve klupe na misama, su nositelji vlasti, premijer, ministri, saborski zastupnici vladajuće većine, i gle apsurda, upravo oni koji kreiraju zakone i antikorupcijske politike, najveći su generator i korisnik korupcije u državi. Blagoslivlja one koje su možda bili teški zločinci.
Kada država dođe u situaciju da između nositelja vlasti i stranačke pripadnosti onih koji su uhvaćeni u najtežim korupcijskim aferama postoji znak jednakosti, država se više ne može boriti protiv korupcije, u takvoj državi vlast traži zaštitu od korupcijskih istraga i progona.
HDZ je tu zaštitu pronašao u uništavanju institucija, i u ustaštvu, i u ideji vjere koja je iznad svega.
U borbi protiv korupcije sudjeluje čitava lepeza društvenih i državnih tijela, počinje sa zviždačima, završava na uredu Europskog tužitelja. Sve što je između, od povjerenstva za sukob interesa, preko Uskoka i DORH-a, HDZ je stavio pod svoju kontrolu ili eutanazirao.
Ostala su samo ta dva krajnja pola, zviždači, njih nekolicina i Europski ured javnog tužitelja.
Na primjerima zviždača, a malo ih je, kao što su Maja Đerek, kao i na primjerima poput liječnice Ingrid Belas Lovasić koja je pravomoćno dokazala da je otkaz kojeg joj je dao ministar Alen Ružić kao ravnatelj bolnice bio nezakonit, vidi se kako HDZ nagrađuje nasilnike i korupciju, a iživljava se nad onima koji se protiv HDZ-ove korupcije bore. Umjesto ostavke ministra, šutnja.
Na primjeru EPPO-a i zakona po kojem je HDZ omogućio Glavnom državnom odvjetniku da od EPPO-a preotme spis, i da o sukobu nadležnosti između DORH-a i EPPO-a sam odlučuje, vidi se koliko je HDZ-u važno da borbu protiv korupcije drži pod svojom kontrolom, HDZ od te kontrole ne odustaje ni kada Europska Komisija posrami sustav kojeg su si HDZ-ovci osmisli kao oblik svoje zaštite.
Što će stisak korupcije biti jači, to će se HDZ više pozivati na Hrvatstvo, na domoljublje, na vjeru i na narod kojeg vjekovima netko progoni, danas kada nema drugih, izmislit će se da su neprijatelji crveni, lijevi, novinari, partizani.
A ja vas sve pitam da odgovorimo na pitanje, ako smo neprijatelji mi koji ukazujemo da ova vlast briše antifašističke temelje iz Ustava dok nam pljačka sve resurse, u ime jedne nacije koja je iznad ostalih, tko su oni?”
