Piše: Silvana Oruč
Nekadašnji visoki dužnosnik UDBE, u čijem je djelokrugu bilo i nadziranje svih zatvora za političke zatvorenike u Jugoslaviji, Joža Manolić, ovih je dana komentirao kako predsjednica Grabar-Kitarović ne može pobijediti zbog toga što je s Pantovčaka uklonila Titovu bistu „kao nosioca jednog antifašizma“, te je kazao da „ćemo mi objediniti i SDP i antifašizam i mislim da ćemo već u prvom krugu dobiti bitku protiv gospođe“, aludirajući na Milanovića i one koji ga podupiru.
Je li takva prognoza i otvorena potpora Milanoviću pomogla ili odmogla, nije teško pretpostaviti. Zna to i Milanović koji ju je potpuno ignorirao. Uostalom, kako i ne bi kad je koji dan prije, točnije 19. rujna 2019., usvojena Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)). U toj Rezoluciji, koju su domaći mainstream mediji gotovo potpuno ignorirali, jasno i nedvosmisleno se u isti rang stavljaju dva totalitarna režima: nacizam i komunizam.
U zaključcima Rezolucije se, među ostalim, precizno navodi da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima tijekom ljudske povijesti te da se najoštrije osuđuju djela agresije, zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
U rezoluciji Europskog parlamenta izražava se duboko poštovanje za svaku žrtvu spomenutih totalitarnih režima i pozivaju se sve europske institucije i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi „održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava“. Od država članica traže da se pobrinu da ih se iznese pred sudove te tako jamče da se takvi zločini više nikada ne ponove. Naglašava se važnost očuvanja sjećanja na prošlost „jer bez sjećanja ne može biti pomirenja“ te ponavljaju svoje ujedinjeno stajalište protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu. Drugim riječima, svi koji kažu da se primjerice ne bi trebalo obilježavati sjećanje na žrtve Bleiburga i Križnog puta – izravno krše Rezoluciju i pozivaju na zatiranje sjećanja na nedužne žrtve stravičnoga komunističkog režima.
Rezolucijom se vlade i vlasti država članica Europske unije, pa tako i Hrvatsku, poziva da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim te osuđuju manifestacije i okupljanja na kojima bi se veličao neki od tih režima. Također, precizno se navodi da parlament izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća da je nekoliko europskih država zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola. Napominju da u javnim prostorima (ulice, trgovi) nekih država članica i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
U Hrvatskoj se upravo to dogodilo. Omogućavanjem pojedincima i interesnim skupinama da nameću simbole i mašu zastavom komunističkog režima, da javno krivotvore povijest unatoč materijalnim dokazima i iskazima relevantnih svjedoka, te da omalovažavaju žrtve – sustavno se pokušavaju okrenuti stvari naopako. Demokratsku Hrvatsku prikazati tobože fašističkom (a žalosno je i pogledati tko sve u tome svjesno i nesvjesno sudjeluje), a jednopartijski komunistički režim nametnuti kao nešto što je bilo ispravno i dobro. A onda i prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana prikazati negativcem, a diktatora Tita nekakvim bonvivanom i svjetskim čovjekom. Srećom, takve krivotvorine zaživjele su isključivo na naslovnicama mainstream medija, ali ne i u narodu!
Kako bilo, Hrvatska je članica Europske unije. A neki samozvani europejci koji se vole predstavljati naprednima (iako im je temelj propala komunistička ideologija) ne mogu preporuke i Rezolucije te Europe primjenjivati selektivno. Recimo, notorni Zoran Milanović, kandidat za predsjednika države, s porukama da se Dan pobjede ne bi trebao obilježavati u Kninu jer to nije tako važno, te relativizira datum Dana državnosti – a svoju kampanju započinje u šumi Brezovica gdje je navodno 1941. osnovan prvi partizanski odred iako je prema dostupnim dokazima i živim svjedocima – to čista izmišljotina. Ohrabruje da su Milanovićeve stranačke kolege; europski zastupnici Picula, Borzan i Matić, kao i IDS-ov Flego poduprli ovu Rezoluciju. Valjda će se sukladno onome za što su digli ruku u Strasborugu ponašati i u Hrvatskoj.
Zanimljivo je i kako će se postaviti Andrej Plenković, odnosno hoće li poštovati Rezoluciju i onemogućiti da se u javnom prostoru koriste simboli totalitarnog komunizma?! Najvažnije od svega je, usprkos snažnoj komunističkoj propagandi, učiniti sve da se u javnom prostoru nedvosmisleno osude zbivanja iz vremena komunističkog režima. Samo na taj način Hrvatska se može vratiti u europski civilizacijski krug, kamo i pripada.
