Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
HRVATSKA PRAZNA LISNICA U HRVATSKOM PODERANOM DŽEPU
POVIJEST BOJKOTA
Hrvatska nema relevantnu povijest bojkota. Ima povijest štrajkanja. No štrajkovi su ograničeni na poslove koji su uglavnom financirani javnim novcem pa se sve svodi na podizanje plaće. Koliko je tim sindikatima stalo do učinkovitosti i kakvoće rada njihovih članova dovoljno govori odlučno odbijanje pa i najblažeg oblika mjerenja te iste učinkovitosti i kakvoće rada što bi dakako moglo utjecati i na plaću. Post-komunističkom umu ne pada na pamet u pitanje dovoditi uravnilovku. Ukratko, ovako masovan bojkot građana kao kupaca i potrošača dosad nismo imali i nemamo ga s čime u Hrvatskoj usporediti.
SIROMAŠNI NE KUPUJU JER NEMAJU S ČIME
1/5 ili 20% stanovnika Hrvatske živi ispod granice siromaštva, a još oko 1/5 ili 20% živi u riziku od siromaštva. Dakle, 40% stanovnika je ili siromašno ili blizu granice siromaštva (podaci za 2023., a danas 2025. stanje je vjerojatno još gore). Unutar tih 40% oko 6% nema za grijanje ili za meso jednom tjedno. Skoro 42% stanovnika ne može podmiriti neočekivan izdatak, tj. ako se on pojavi morati će se zadužiti ako su kreditno sposobni. Ti stanovnici ionako nemaju s čime bilo što kupovati pa će se svakako pridružiti bojkotu. Oni žive bojkot.
TRGOVCI NABIJAJU MARŽE
Zarada trgovaca u odnosu na ulazne cijene (s popustima ili bez) je ogromna. Ovdje se ponovno radi u desecima postotaka (10, 20 pa i 30%). Trgovci u Hrvatskoj uglavnom masovno prodaju bofl robu ili robu niske pa čak i najniže kakvoće. Prije drugog bojkota krenuli su s agresivnim sniženjima. Ne snižavaju trgovci cijene zbog suprotstavljanja ili podilaženja bojkotu nego zato jer su im skladišta puna pa ne mogu jeftino kupovati novu robu, police u dućanima su im pune i na koncu dobrom dijelu kvarljive robe istječe rok trajanja. Istina, neradne nedjelje smanjile su zarade svima, a najviše kvartovskim dućanima i malim tuzemnim lancima. Ne zaboravimo da i oni prodaju bofl robu i nabijaju visoke marže. Sad bojkot zahvaća i velike lance.
VLAST I OPORBA LICEMJERNO PODRŽAVAJU BOJKOT
Vlast i oporba natječu se tko će glasnije podržati bojkot građana. To je vrhunac licemjerja jer su baš ta vlast i ta oporba (kad je bila vlast) zaslužni za poreznu politiku kojom se puni državna blagajna i financira ogroman, dobrim dijelom nepotreban, spor, neučinkovit, birokratiziran i korumpiran državni i javni aparat. Lokalna samouprava nije daleko od države jer je uglavnom suvišna i beskorisna. Ako se i kad se jednom učinci bojkota preliju s trgovaca na državu i smanjenje priljeva novca u državnu blagajnu sumnjam da će ta ista država nastaviti podržavati bojkot. Naravno da će spašavati samu sebe vjerojatno prema Ponzi prijevari. Oni na dnu će izvisiti. Na koncu će neka vlast, potpuno svejedno koja, trebati smanjiti poreze i druga davanja i samim time smanjiti državni i javni aparat.
BOJKOT
Bojkot je zasad civiliziran i uljuđen. Bojkotnici bojkotiraju, a štrajkbreheri kupuju. Trgovci začuđeno promatraju vlastite prazne trgovine koje bojkotnici gdjegdje obilaze i fotografiraju kao dokazni materijal. Dosad nije zabilježen niti jedan sukob bojkotnika i štrajkbrehera i to je dobro. Bojkot očito raste prema sadržaju (broju i vrstama trgovima) i trajanju (broj dana bojkota). To možemo nazvati bojkotnom eskalacijom. Ipak, bojkot je još uvijek blag. Potiče se kupce na kupovinu preko granice što oni i čine. To je izvrsno jer pridonosi bojkotu. No, neke stvari se ne potiču. Primjerice, doniranje viška hrane i proizvoda i razmjena viška proizvoda. Što se tiče kupovine preko granice nepoznato je kupuje li se i za one građane koji nemaju novca otići preko granice? Legitimno i zakonito sredstvo bojkota je konstantno prelaženje pješačkih prijelaza kod ulaska na parkirališta trgovina ili nogostupa ispred ulaza u trgovine. To je standard potrošačkih bojkota na Zapadu, ali kod nas još nije uzeo maha. To bi bila daljnja eskalacija, ali tako dugo dok se sve zbiva bez prolijevanja krvi stvari se odvijaju primjereno. Pravila bojkota su jasna: na dan bojkota ne kupovati ništa, dan prije i poslije kupovati redovito ili manje. Itd. (Bojkot se proširio na BiH i Crnu Goru.)
SUDIONICI BOJKOTA
Prethodni, a vjerojatno i ovaj bojkot podržalo je preko 90% građana. Ukupna vrijednost izdanih računa u prodajnim centrima i ostalim bojkotiranim dućanima u prethodnom bojkotu bila je oko 53%, a za ovaj bojkot očekuje se podjednaka ili veća iako je u anketi bojkot podržao manji postotak građana, tj. oko 85% ukupno, ali s obzirom na opseg bojkota moguć je bolji rezultat. Organizacija bojkota nije pretjerano snažna, ali odziv je iznenadio sve. Na prvi bojkot odazvalo se preko 94% građana; otprilike onoliko koliko je 1991. podržalo samostalnost Hrvatske. Nadajmo se da će i na ovaj biti podjednak odaziv.
BOJKOT ŠTRAJKBREHERI
Okrenimo se i onima koji bojkotiraju bojkot. Oni su zasad zadivljujuća manjina manjine. No, ovo nije pitanje demokracije nego ekonomije i preživljavanja pa su njihova prava jednaka pravima učenika koji bojkotiraju markiranje nastave kad cijeli razred markira ili štrajkbrehera kad svi zaposlenici štrajkaju. Ukratko, nemaju ih. Imaju slobodu bojkotirati bojkot i kupovati. I tu staje njihova sloboda. Nitko od onih koji bojkotiraju im ju ne dovodi u pitanje. No, oni si daju za pravo docirati i dovoditi u pitanje slobodu kupaca i potrošača pa čak i njihovo pravo i slobodu bojkota pri čemu ne dovode u pitanje pravo i slobodu trgovaca na maksimizaciju profita svim sredstvima. Ponekad toliko brane trgovce da bi čovjek pomislio da im je pola familije zaposleno u trgovačkim lancima pa se boje da ne ostanu bez posla i padnu im na grbaču, a druga polovica su im uhljebi u državnoj, javnoj i lokalnoj upravi pa se boje da i oni ne dobiju otkaz i padnu im na grbaču. Te pametne glave nasuprot bojkotu nisu ponudili smislenu alternativu bojkotu kojom bi se natjeralo trgovce na spuštanje cijena i državu na smanjivanje poreza.
BUDUĆNOST BOJKOTA
Bojkot svakako može kratkoročno uspjeti što je zasad dokazivo. Može uspjeti i srednjoročno, a to će se vidjeti nakon ovog bojkota. Podaci su zasad obećavajući. Dugoročni uspjeh bojkota je upitan. Prvo zato što u Hrvatskoj ništa nije dugoročno osim vladavine birokratiziranog, korumpiranog, sivo-ekonomskog i kriminalnog dvostranačja. Razmišljati dalje od vlastitog trbuha, vlastitog mandata, vlastite sinekure u državnoj, javnoj ili lokalnoj upravi ili firmi i barem dijela vlastite obitelji Hrvatima je stubokom strano i očaravajuće odbojno. Zato treba biti sumnjičav i u dugoročan uspjeh bojkota. No, ako dogura do predaje prekupaca bofl robe i još više do primjerene reakcije vlasti na način smanjivanja poreza i rezanja besmislica u državi, onda će predstavljati presedan.
Krenuo tjedni bojkot tri trgovačka lanca i tri proizvoda. U petak opći bojkot
