Kancelarka i vicekancelar su se preko televizije ponovno svađali oko izbjegličke krize. To stvarno polako ide na živce, komentira Marcel Fürstenau na DW-u.
Bila su to dva odvojena intervjua za dvije TV-postaje. Oba su emitirana u nedjelju (28.8.2016.) navečer. Onaj tko je htio mogao je pogledati oba, jer su emitirani u razmaku od sat vremena. Kancelarka Angela Merkel je govorila za ARD, a vicekancelar Sigmar Gabriel za ZDF.
Teme o kojima se razgovaralo su bile raznovrsne, ali, kao što se i očekivalo, prvenstveno se govorilo o izbjegličkoj krizi. Pri tome se stvara dojam da ovo dvoje političara od početka historijskog izazova zvanog “dolazak izbjeglica”, vladaju ne jedno s drugim, nego jedno protiv drugog.
Kod predsjednika SPD-a Gabriela stvari se svode na sljedeće: nije dovoljno da kancelarka stalno govori “uspjet ćemo”. Predsjednica stranke CDU Merkel “ne želi ulaziti u diskusije o tome tko je u kojem trenutku imao određene stavove ili strahovanja”. Bila je to još jedna sitničava rasprava koju su njih dvoje vodili pred očima javnosti. Htjeli mi to ili ne: time je samo potvrđen stav onih koji tvrde da je „velika“ crno-crvena koalicija samo hrpa međusobno posvađenih političara.
Intervjui ili preuranjena izborna kampanja?
Ovome se, zbog izbora koji se 4. rujna održavaju u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern i 18. rujna u glavnom gradu Berlinu, naročito raduju desni populisti iz AfD-a. Unutar ove stranke se vode još žešće svađe od onih između CDU-a i SPD-a, ali ona profitira od reputacije koju uživa kao “stranka onih koji protestiraju zbog vladine politike”. A to će biti dovoljno da AfD uđe i u savezni parlament na izborima koji se održavaju u jesen 2017. Naravno da to znaju i Merkel i Gabriel. Oni znaju da moraju računati s time da će u parlamentu biti pet ili čak šest klubova zastupnika. Sluti se, naime, da bi povratak u Bundestag mogao poći za rukom i liberalima iz FDP-a.
Upravo zato, ali i zbog toga što se koalicijski partneri još samo “jedva podnose”, dvojac na kormilaru Njemačke pokušava sve više povući jasnu crtu između dvije strane. To nije ništa drugo nego preuranjena izborna kampanja u vrlo teškim i kompliciranim vremenima. Naime, osim izbjegličke krize, postoji još i EU koja se bori za svoju budućnost. Centrifugalne sile u Uniji su još jače nakon što je u Velikoj Britaniji na referendumu pala odluka o “Brexitu”. U takvoj situaciji bi od pomoći bilo kada bi barem njemačka politička elita demonstrirala jedinstvo, ali od toga nema ništa.
Gabrielova rečenica o TTIP-u
To vrijedi i kada je riječ o još jednoj temi: o sporazumima o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA) i SAD-om (TTIP). Merkel je uvijek bila “za”, a Gabriel nije baš znao je li “za” ili “protiv”. Kao ministar gospodarstva u državi koja je snažno orijentirana ka izvozu morao je podržati tu ideju, ali nije djelovao uvjerljivo.
Nije bitno da li to ima veze s tim da mnogi socijaldemokrati gledaju kritično na ove sporazume, ili ih čak i odbacuju. U intervjuu za ZDF Gabriel je prekinuo izmotavanje: TTIP je “de facto” već propao. Konačno! Sada barem znamo na čemu smo. Nije bitno da li je ova izjava plod unutarstranačke računice ili njegov stav iz uvjerenja. Kod ovako važne stvari, koja je od samog početka imala manjak transparentnosti i demokratičnosti, ovu izjavu svakako treba pozdraviti.
Ona će u svakom slučaju biti novo opterećenje za odnos s kancelarkom. S obzirom na ionako mali broj zajedničkih stavova i ova razlika će biti savladava. Kancelarka i njezin zamjenik će već nekako privesti kraju svoju posljednju godinu vladavine u koaliciji. I Gabriel i Merkel su ostavili otvorenim pitanje da li će se na izborima 2017. kandidirati za poziciju kancelara/kancelarke. Barem po ovom pitanju su imali isti stav.
