Smanjili ste obroke, izbacili grickalice i redovito trenirate, ali broj na vagi uporno ostaje isti? Razlog možda nije u nedostatku discipline. Na uspjeh mršavljenja utječu hormoni, mišićna masa, kvaliteta sna, stres, ali i određena zdravstvena stanja.
Mnogi ljudi koji žele smršavjeti prolaze kroz sličnu situaciju. Paze na prehranu, jedu manje nego prije i redovito su fizički aktivni, ali rezultati izostaju. Neki uspiju izgubiti nekoliko kilograma, a zatim mjesecima ne primjećuju nikakav napredak. Drugi nakon dugotrajnog truda ponovno počnu dobivati na težini.
Iako je kalorijski deficit, odnosno unos manje kalorija nego što ih tijelo troši, važan preduvjet za mršavljenje, na tjelesnu težinu utječe mnogo više čimbenika. Promjene povezane sa starenjem, hormonska neravnoteža, gubitak mišićne mase, nedostatak sna i određene bolesti mogu znatno otežati postizanje željenih rezultata.
Kako piše Firstpost, tijelo se tijekom dugotrajnog smanjenog unosa hrane prilagođava novim uvjetima, zbog čega mršavljenje s vremenom može postati sporije.
Zašto manje hrane ne znači uvijek i manje kilograma?
Kada dulje vrijeme unosimo manje kalorija, organizam se postupno prilagođava. Jedna od promjena odnosi se na potrošnju energije u mirovanju, koja se može smanjiti. To znači da tijelo troši manje kalorija čak i kada ne obavljamo nikakvu fizičku aktivnost.
Osim toga, ljudi tijekom dijete često nesvjesno smanjuju svakodnevno kretanje. Zbog umora i manjka energije manje hodaju, rjeđe biraju stepenice i općenito postaju manje aktivni.
Važno je uzeti u obzir i činjenicu da se smanjenjem tjelesne težine mijenjaju energetske potrebe organizma. Osoba koja ima 90 kilograma troši više energije za održavanje tjelesne težine od osobe koja ima 75 kilograma. Kada izgubimo kilograme, isti način prehrane koji je na početku stvarao kalorijski deficit možda više neće biti dovoljan za nastavak mršavljenja istim tempom.
Značajnu ulogu imaju i hormoni koji reguliraju glad i sitost. Tijekom mršavljenja može doći do smanjenja razine leptina, hormona koji sudjeluje u regulaciji osjećaja sitosti, dok se povećava razina grelina, poznatog kao hormon gladi.
Zbog tih promjena osoba može osjećati snažniju glad čak i nakon nekoliko mjeseci pridržavanja plana prehrane.
Upravo zato izrazito restriktivne dijete često nisu dugoročno održive. Premalen unos kalorija može izazvati umor, pojačati osjećaj gladi, smanjiti tjelesnu aktivnost i potaknuti gubitak mišićne mase.
Hormoni, stres i nedostatak sna mogu usporiti mršavljenje
Nije svaka poteškoća s gubitkom kilograma povezana s prehrambenim navikama. Određena zdravstvena stanja mogu utjecati na metabolizam i otežati regulaciju tjelesne težine.
Među njima su usporen rad štitnjače, sindrom policističnih jajnika (PCOS) i inzulinska rezistencija. Na težinu mogu utjecati i pojedini lijekovi, uključujući kortikosteroide i neke antidepresive.
Zato je kod dugotrajnih poteškoća s mršavljenjem važno uzeti u obzir zdravstvenu povijest, postojeće dijagnoze i terapiju koju osoba koristi.
Ne treba zanemariti ni kvalitetu sna. Nedovoljno spavanja može poremetiti regulaciju apetita, povećati želju za kaloričnom hranom i otežati održavanje zdravih prehrambenih navika.
Kronični stres, dugo radno vrijeme i neredoviti obroci dodatno mogu zakomplicirati situaciju. Osobe koje su stalno pod pritiskom često teže održavaju dosljedan raspored prehrane i tjelesne aktivnosti.
Gubitak mišića može dodatno usporiti rezultate
Jedna od čestih pogrešaka tijekom mršavljenja jest usredotočenost isključivo na broj kilograma, bez razmišljanja o tome gubimo li masno tkivo ili mišiće.
Mišićno tkivo troši energiju čak i kada mirujemo. Ako tijekom dijete izgubimo značajnu količinu mišićne mase, smanjuje se i ukupna potrošnja energije. Posljedica može biti sporije mršavljenje, ali i slabija fizička snaga.
Posebno su rizične dijete s premalo proteina i izrazito niskim unosom kalorija jer organizam tada može gubiti mišićno tkivo zajedno s masnim naslagama.
Zbog toga stručnjaci preporučuju dovoljan unos proteina i uključivanje treninga snage u program mršavljenja. Hodanje je iznimno korisno za zdravlje, ali vježbe s opterećenjem pomažu očuvati mišiće tijekom smanjenja tjelesne težine.
Cilj ne bi trebao biti samo izgubiti kilograme, nego smanjiti količinu masnog tkiva uz očuvanje mišićne mase i tjelesne funkcionalnosti.
Vaga nije uvijek najbolji pokazatelj uspješnog mršavljenja
Ako se broj na vagi ne mijenja, to ne znači nužno da trud ne daje rezultate.
Tjelesna težina ovisi o više čimbenika, uključujući količinu vode u organizmu, mišićnu masu i promjene u sastavu tijela. Osoba koja redovito vježba može istodobno gubiti masno tkivo i razvijati mišiće, zbog čega se ukupna težina možda neće značajnije promijeniti.
Zato je korisno pratiti i opseg struka. Ta mjera može pomoći u procjeni količine masnog tkiva nakupljenog u području trbuha, osobito visceralne masnoće koja okružuje unutarnje organe.
Nakupljanje visceralne masnoće povezano je s povećanim rizikom od inzulinske rezistencije, dijabetesa tipa 2 i bolesti srca.
Upravo zato indeks tjelesne mase (BMI) nije uvijek dovoljan za procjenu zdravstvenog rizika. Važno je uzeti u obzir i raspored masnog tkiva te druge pokazatelje metaboličkog zdravlja.
Tijekom liječničke procjene mogu se provjeravati opseg struka, krvni tlak, razina glukoze u krvi, HbA1c i kolesterol. Ovisno o simptomima i zdravstvenom stanju, liječnik može preporučiti i provjeru funkcije štitnjače te dodatne pretrage.
Kako navodi Firstpost, procjena uspješnosti mršavljenja trebala bi obuhvatiti cjelokupno metaboličko zdravlje, a ne samo broj koji pokazuje vaga.
Kada je vrijeme za liječničku pomoć?
Osobama koje žive s pretilošću ponavljani pokušaji mršavljenja dijetama često donose samo privremene rezultate. Ako se kilogrami stalno vraćaju ili postoje dodatni zdravstveni problemi, potrebno je razmotriti stručnu procjenu.
Liječnik pritom uzima u obzir stupanj pretilosti, pridružene bolesti, dosadašnje pokušaje mršavljenja i njihov učinak na zdravlje.
Odluka o liječenju uvijek ovisi o individualnoj procjeni i zdravstvenim rizicima.
Kako operacije smanjenja želuca pomažu u mršavljenju?
Među poznatijim kirurškim metodama liječenja pretilosti nalaze se sleeve gastrektomija i želučana premosnica, odnosno gastric bypass.
Kod sleeve gastrektomije uklanja se dio želuca kako bi se smanjio njegov volumen i količina hrane koju osoba može pojesti. Želučana premosnica uključuje stvaranje manjeg želučanog spremnika i promjenu puta kojim hrana prolazi kroz probavni sustav.
Obje metode mogu pridonijeti značajnom gubitku tjelesne težine, a utječu i na crijevne hormone koji sudjeluju u regulaciji gladi, sitosti i razine glukoze u krvi. Kod dijela pacijenata mogu dovesti i do poboljšanja zdravstvenih stanja povezanih s pretilošću, uključujući dijabetes tipa 2.
Zahvati se mogu izvoditi laparoskopskim ili robotski potpomognutim tehnikama. Takvi pristupi omogućuju kirurzima precizniji rad i bolju vizualizaciju operacijskog područja.
Ipak, operacija nije završetak procesa liječenja. Dugoročno praćenje, prilagodba prehrane, redovite kontrole i nadoknada vitamina i minerala važni su kako bi se spriječili nutritivni nedostaci i očuvali postignuti rezultati.
Mršavljenje nije samo pitanje kalorija
Smanjenje kalorijskog unosa važan je dio regulacije tjelesne težine, ali ne objašnjava sve promjene koje se događaju u organizmu.
Mišićna masa, hormoni, kvaliteta sna, stres, svakodnevna aktivnost i postojeća zdravstvena stanja mogu utjecati na to koliko će tijelo uspješno reagirati na promjene prehrane.
Zato izostanak rezultata ne treba automatski tumačiti kao nedostatak discipline ili truda. Ako se težina ne smanjuje unatoč dosljednim promjenama životnih navika, korisno je potražiti liječnički savjet i utvrditi postoje li dodatni čimbenici koji otežavaju mršavljenje.
Najvažnije je pronaći pristup koji neće donijeti samo kratkotrajan gubitak kilograma, nego će dugoročno poboljšati zdravlje i omogućiti održavanje postignutih rezultata.
