Od tajnih planova svjetskih moćnika i sumnji u slijetanje na Mjesec do uvjerenja da nas netko namjerno truje iz zraka, teorija zavjere ne nedostaje. Ako mislite da je ljudima koji u njih vjeruju dovoljno pokazati nekoliko dokaza kako bi promijenili mišljenje, novo istraživanje moglo bi vas iznenaditi. Ključ bi se mogao kriti u razgovoru s umjetnom inteligencijom.
Internet je čudesno mjesto. Na njemu možete pronaći recept za savršenu pincu, naučiti kako popraviti slavinu i u samo nekoliko klikova otkriti da, prema nekim tvrdnjama, Zemlja zapravo nije okrugla, da su slijetanja na Mjesec bila filmska produkcija ili da iza gotovo svakog svjetskog događaja stoji tajna skupina moćnika.
Nekima je dovoljno nekoliko dramatičnih videa, anonimna objava na društvenim mrežama i poruka koja počinje riječima „Ovo vam mediji nikada neće reći”. Drugima ni stotine stranica znanstvenih istraživanja ne bi bile dovoljne da promijene mišljenje.
Zašto je toliko teško odustati od teorije zavjere čak i kada postoje uvjerljivi dokazi da je pogrešna? I postoji li način da se ljudima pomogne da preispitaju svoja uvjerenja bez beskonačnih svađa u komentarima i obiteljskim grupama na WhatsAppu?
Novo istraživanje donosi zanimljiv odgovor: pažljivo vođen razgovor s umjetnom inteligencijom mogao bi pomoći više nego što se dosad mislilo.
Više od polovice Amerikanaca vjeruje u barem jednu teoriju zavjere
Teorije zavjere nisu tek bezazlena internetska zabava. Prema istraživanjima koja navodi Psychology Today, više od polovice Amerikanaca vjeruje u barem jednu teoriju zavjere unatoč dokazima koji joj proturječe.
Razlozi za takva uvjerenja nisu uvijek jednostavni. Ljudima ona mogu pružiti osjećaj kontrole, pripadnosti određenoj skupini ili sigurnosti u svijetu koji je često nepredvidiv i teško razumljiv.
Kada se dogodi nešto veliko i zastrašujuće, jednostavno objašnjenje u kojem netko navodno vuče sve konce može djelovati privlačnije od složenog odgovora koji uključuje slučajnosti, različite interese i niz nepredvidivih okolnosti.
Problem nastaje kada se takva objašnjenja pretvore u čvrsta uvjerenja koja je teško promijeniti. Čak i kada se pojave protudokazi, osoba ih može odbaciti kao dio iste navodne zavjere.
Može li umjetna inteligencija razuvjeriti i najtvrdokornije zagovornike teorija zavjere?
Istraživači David Rand i Gordon Pennycook sa Sveučilišta Cornell te psiholog Tom Costello sa Sveučilišta Carnegie Mellon razvili su alat temeljen na umjetnoj inteligenciji pod nazivom DebunkBot. Njegova je zadaća pomoći ljudima da preispitaju svoja uvjerenja o teorijama zavjere.
Za razliku od uobičajenog pristupa, u kojem netko osobi jednostavno nabroji razloge zbog kojih je u krivu, ovaj alat pokušava razumjeti zašto određena osoba vjeruje u neku tvrdnju. Zatim joj nudi činjenice i objašnjenja prilagođena upravo njezinim argumentima.
Upravo je to važna razlika. Osoba koja vjeruje da je slijetanje na Mjesec lažirano možda se poziva na fotografije, sjene i zastavu na snimkama. Netko tko vjeruje da je pandemija bila dio tajnog plana može imati sasvim drukčije argumente. Isti odgovor teško može uvjeriti oboje.
Umjetna inteligencija može analizirati konkretne tvrdnje, odgovoriti na pojedinačne argumente i ponuditi relevantne informacije bez potrebe da se cijela rasprava pretvori u nadmetanje u kojem netko mora pobijediti.
Tri razgovora bila su dovoljna za primjetnu promjenu
U istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Science, znanstvenici su uključili 2190 odraslih sudionika. Od njih su zatražili da opišu određenu teoriju zavjere u koju vjeruju te procijene koliko su uvjereni u njezinu istinitost na ljestvici od nula do sto.
Među uvjerenjima koja su sudionici navodili bile su tvrdnje da je koronavirus namjerno stvoren kako bi se smanjila svjetska populacija, da je američka vlada organizirala terorističke napade 11. rujna te da je CIA ubila predsjednika Johna F. Kennedyja.
Sudionici su potom razgovarali s chatbotom, iznosili svoje argumente i predstavljali dokaze za koje su smatrali da potvrđuju njihove sumnje. Umjetna inteligencija odgovarala je na njihove konkretne tvrdnje i prilagođavala objašnjenja tijekom razgovora.
Kontrolna skupina razgovarala je s istim chatbotom o nepovezanoj temi, što je istraživačima omogućilo da usporede rezultate.
Rezultat je bio zanimljiv. Nakon razgovora s umjetnom inteligencijom, sudionici koji su raspravljali o svojim teorijama zavjere pokazali su prosječno smanjenje uvjerenosti od približno 20 posto.
Još je zanimljivije to što promjena nije bila tek kratkotrajna. Kada su istraživači ponovno provjerili stavove sudionika dva mjeseca poslije, učinak je i dalje bio prisutan.
Kako piše Psychology Today, rezultati su zabilježeni kod različitih vrsta teorija zavjere, čak i među ljudima koji su na početku istraživanja bili vrlo čvrsto uvjereni u svoje tvrdnje.
Zašto vrijeđanje i ismijavanje često ne pomažu?
Kada netko blizak povjeruje u nešto što nam se čini potpuno nevjerojatnim, prva reakcija može biti podsmijeh, frustracija ili pokušaj da ga zatrpamo dokazima. Međutim, takav pristup može otežati razgovor.
Ako osoba osjeti da je napadnuta ili ismijana, može se još snažnije držati svojeg stava. Uvjerenje pritom nije nužno samo pitanje činjenica. Može biti povezano s njezinim identitetom, osjećajem pripadnosti ili nepovjerenjem prema institucijama.
Zato je važno razumjeti što osoba zapravo smatra dokazom za svoju tvrdnju. Nije dovoljno ponavljati da je nešto netočno. Korisnije je pitati kako je došla do tog zaključka, koji je izvor informacija i što bi je eventualno navelo da preispita svoje mišljenje.
Istraživači smatraju da bi uspjeh DebunkBota mogao biti povezan upravo s načinom na koji iznosi informacije. Umjetna inteligencija može ponuditi konkretne odgovore na pojedinačne argumente, pritom zadržavajući smiren ton i ne ponižavajući sugovornika.
Može li chatbot promijeniti baš svako mišljenje?
Unatoč obećavajućim rezultatima, ne treba zaključiti da će umjetna inteligencija uspjeti razuvjeriti baš svakoga ili da su teorije zavjere odjednom postale jednostavan problem za rješavanje.
Smanjenje uvjerenosti od približno 20 posto ne znači da je svaki sudionik potpuno odustao od svoje teorije. Rezultati također ne jamče da će isti pristup jednako dobro funkcionirati u svakodnevnim razgovorima, u svim kulturama i u svakoj vrsti rasprave.
Umjetna inteligencija može pogriješiti, ponuditi netočne informacije ili uvjerljivo iznijeti pogrešan zaključak. Zato su provjera izvora i kritičko razmišljanje i dalje ključni.
Ipak, istraživanje dovodi u pitanje uvriježenu pretpostavku da se čvrsta uvjerenja u teorije zavjere ne mogu promijeniti logikom i dokazima. Ponekad problem možda nije u tome što ljudi nikada neće prihvatiti činjenice, već u tome što im one nisu predstavljene na način koji odgovara njihovim konkretnim sumnjama.
Što učiniti kada se s nekim ne slažete?
Ako u obitelji ili društvu imate osobu koja vjeruje u neku teoriju zavjere, ne morate odmah pripremati prezentaciju od pedeset slajdova niti pokušavati pobijediti u svakoj raspravi.
Pokušajte najprije saslušati njezine argumente. Postavljajte pitanja umjesto da odmah nudite protunapad. Zajedno provjerite izvore i razlikujte ono što je dokazano od onoga što se samo pretpostavlja.
Pritom je važno ostaviti prostor za promjenu mišljenja. Nitko ne voli priznati da je pogriješio, posebno kada je neko uvjerenje dugo dio njegova pogleda na svijet.
Istraživanje koje opisuje Psychology Today sugerira da bi personalizirani razgovor, u kojem se konkretni argumenti razmatraju mirno i uz provjerljive činjenice, mogao biti učinkovitiji od pukog uvjeravanja da je netko u krivu.
Možda je upravo to najvažnija pouka cijele priče: za promjenu mišljenja ponekad nije potrebno glasnije ponavljati istu tvrdnju, nego postaviti bolje pitanje i ponuditi objašnjenje koje će druga osoba doista razmotriti.
