Turisti možda još mogu znati da ne smiju bacati smeće na plaži, ali zapravo stalno nastaju nova pravila i propisi o ponašanju na nekim turističkim destinacijama. Evo malog izbora najbizarnijih.
Zabranjeno mokrenje
Dok se kupate u moru i sila vam je, a nema WC-a na plaži malo tko će dva puta razmisliti hoće li se ili neće pomokriti u moru jer tko će primijetiti tu doslovno kap u moru? Ali oprez: mokrenje u moru u općini Lepe na jugoistoku Španjolske je najstrože zabranjeno još od 2012. godine. Kazna za to iznosi do 750 eura, makar nikome nije jasno kako bi se uopće mogao utvrditi počinitelj tog teškog prijestupa. Gradska vijećnica Maria de los Angeles Lorenzo ipak tvrdi da to nije tek hir gradskih vlasti kako bi ‘ogulilo turiste’: “Želimo ljude senzibilizirati za probleme okoliša”, prenosi Deutsche Welle.
Zabranjene kule od pijeska
Na više plaža Tenerifa vas mogu ‘opaliti’ globom ako na plaži odlučite izgraditi ‘veću’ kulu od pijeska ili figuru od istog materijala. Zabrana služi ‘iz estetskih razloga’, kako se tumači. Na plaži Santadera na sjeveru Španjolske zabranjeno je zapravo mnogo toga: jahanje, igranje loptom, surfanje, ali i slušanje muzike, pa i jelo. Na ‘plaži Rima’ se pak vodi bitka protiv iznajmljivanja sandolina i čamaca turistima.
Sakrijte bicikl
Na plaži Valencije ne samo da ne smijete nešto jesti, nego su zabranjene i sve vrste prometnih sredstava – bicikli, skateboardovi, role.. koje na plažu morate donijeti skrivečki. Taj grad, kao i mnoga druga ljetovališta gdje su turisti uvjereni da prometna pravila ne vrijede za vrijeme odmora, ima golemih problema s biciklima i drugim prijevoznim sredstvima po šetnicama i pješačkim zonama tako da je ovaj propis posljedica tih muka i pokušaja da se ‘uvede civilizacija’, kako je rekao jedan glasnogovornik grada.
Zabranjeno igranje
U Benidromu na španjolskoj Costi Blanci je zabranjeno mnogo toga, između ostalog i pranje sapunom ili šamponom u moru. Zabranjeno je i ostati na plaži preko noći, zabranjeno je i igrati tenis ili druge ‘igre koje smetaju’ drugima na plaži, zabranjena je i upotreba kuhinjskog pribora. Tolike zabrane možda nisu posve nepotrebne: u tom gradiću inače živi jedva sedamdesetak tisuća duša, dok preko ljeta to postane metropola s milijun i pol turista.
Zabranjena rezervacija
Tu su Nijemci velemajstori: u cik zore obično otac obitelji osvane na plaži i ‘rezervira’ mjesto ručnikom, suncobranom, ležaljkama i drugim priborom za plažu. Nakon toga obitelj mirno doručkuje i u neko doba dana dođe na ‘svoje’ mjesto. U sve više ljetovališta to postaje zabranjeno, u Torroxu na Malagi su upozoreni da će čitav taj krš biti uklonjen s plaže ako korisnici nisu prisutni.
Zabranjeno uzimanje kamenja
Može se razumijeti zabrana da netko ‘kao suvenir’ uzme komad nekog arheološkog spomenika, ali u Grčkoj je zabranjeno uzimanje bilo kakvog kamenja u područjima antičkih spomenika. Točnije, može vam se dogoditi da provedete noć na policijskoj postaji dok se ne nađe neki gradski arheolog koji će procijeniti je li ono što ste stavili u džep arheološki artefakt ili običan kamen.
Zabranjeno stajanje
U Veneciji se turisti brojnim plakatima upozoravaju da ne smiju stati gdje im puhne i zuriti naokolo: previše je turista u koloni iza njih tako da je zastoj neminovan. To se događa pogotovo na mostovima, što (rijetke preostale) stanovnike Venecije dovodi do ludila.
Zabranjeno objedovanje
Firenca vodi rat protiv turista koji su toliko drski da ne ručaju u (skupim) gradskim restoranima nego jednostavno kupe namirnice u trgovini i sjednu negdje na stepenice u središtu grada da bi pojeli što imaju. Trenutno su gradske vlasti došle na ideju oko podneva sva primjerena mjesta za takve turističke izlete poprskati vodom. U Rimu je na nekim poznatim turističkim mjestima zabranjen već i predah: ako netko već i sjedne na, primjerice, Fontanu di Trevi, odmah će biti upozoren zviždukom čuvara. Naravno da je i kupanje u itsoj zabranjeno – globa je do 500 eura, ali uvijek ima turista koji ne mogu odoljeti.
