Bijele pruge na nebu mnogima su tek uobičajen prizor, a nekima povod za teorije zavjere o „chemtrailsima“. No, stvarni problem krije se negdje drugdje: kondenzacijski tragovi aviona doista mogu pridonositi zagrijavanju planeta. Britanski znanstvenici sada žele provjeriti može li umjetna inteligencija pomoći u njihovu smanjenju.
Pogled prema nebu dovoljan je da ih primijetimo, bijele linije koje ostaju iza aviona i ponekad se protežu kilometrima. Dok će ih dio ljudi odmah povezati s teorijama zavjere o tajnom „zaprašivanju“ stanovništva, znanost nudi puno prizemnije, ali zapravo vrlo zanimljivo objašnjenje.
Riječ je o kondenzacijskim tragovima (contrails), ledenim oblacima koji nastaju kada vrući ispušni plinovi avionskih motora naiđu na vrlo hladan zrak na velikim visinama.
Problem je što neki od tih tragova ne nestanu brzo, nego se mogu proširiti i stvarati oblake koji zadržavaju toplinu u atmosferi.
Kako piše BBC, britanski će projekt vrijedan 5 milijuna funti pokušati utvrditi može li umjetna inteligencija pomoći avionima da takve tragove jednostavno izbjegnu.
AI bi avione mogao usmjeravati oko „problematičnih“ područja
Projekt pod nazivom Operation Blue Skies trajat će 30 mjeseci, a u njemu sudjeluju Google, britanska vlada, meteorološka služba Met Office, kontrola zračnog prometa NATS te istraživači sa Sveučilišta Cambridge i Imperial College London.
Testiranje će se provoditi u području zračnog prostora Shanwick, u istočnom dijelu sjevernoatlantskog koridora. Prema procjenama, upravo to područje odgovorno je za oko 5 posto globalnog zagrijavanja povezanog s kondenzacijskim tragovima aviona.
Ideja je relativno jednostavna. Google će koristiti satelitske snimke i podatke o prethodnim letovima kako bi utvrdio gdje su avioni stvarali kondenzacijske tragove. Te će se informacije kombinirati s meteorološkim podacima kako bi se predvidjelo gdje će se u atmosferi stvoriti uvjeti pogodni za njihov nastanak.
Podaci će potom biti proslijeđeni kontroli leta, koja bi pilote mogla usmjeriti na nešto drugačiju visinu.
Promjena visine za oko 600 metara
To ne bi značilo velike zaobilazne rute i višesatno produljenje letova.
Umjesto toga, avioni bi uglavnom mijenjali visinu leta za oko 2000 stopa, odnosno približno 600 metara. Takve se promjene i danas redovito koriste kako bi se izbjegle turbulencije i loše vremenske prilike, pa putnici promjenu vjerojatno uopće ne bi primijetili.
Kako piše BBC, Ian Jopson iz NATS-a smatra da bi se sve moglo odvijati gotovo kao dio uobičajenih procedura koje se već koriste na sjevernoatlantskim rutama.
Testiranja će se provoditi tijekom odabranih večeri i noći u zimama 2026./27. i 2027./28., kada je promet u tom zračnom prostoru manji.
Očekuje se da će kroz područje tijekom testnih razdoblja proći oko 10.000 letova, no samo će dio njih morati mijenjati visinu upravo kako bi izbjegao stvaranje kondenzacijskih tragova.
Zašto su neki tragovi problematičniji od drugih?
Nisu svi bijeli tragovi iza aviona jednaki.
Kada se vrući ispušni plinovi motora pomiješaju s vrlo hladnim zrakom na velikoj visini, nastaju sitni ledeni kristali. U nekim atmosferskim uvjetima oni brzo nestaju.
No ako su zrak i atmosfera dovoljno hladni i vlažni, kristali mogu opstati i širiti se. Tako nastaju oblaci koji mogu zadržavati dio topline koja bi inače pobjegla sa Zemlje.
Paul Hodgson, tehnički voditelj projekta iz Googlea, za BBC-jev program Tech Life rekao je da njegovo petogodišnje dijete za bijele tragove iza aviona ima slikovitiji naziv – „grafiti na nebu“.
Prema Hodgsonu, kondenzacijsko zagrijavanje moglo bi biti odgovorno za otprilike trećinu ukupnog utjecaja zrakoplovstva na zagrijavanje klime. Pritom je priznao da još postoji određena nesigurnost oko preciznog izračuna, ali znanstvenici smatraju da je riječ o potencijalno vrlo velikom problemu.
Hoće li zbog toga avioni trošiti više goriva?
Tu se pojavljuje očito pitanje: ako avion mora promijeniti visinu kako bi izbjegao kondenzacijski trag, možda će potrošiti više goriva. A dodatno gorivo znači i dodatne emisije CO₂.
Prema dosadašnjim procjenama, međutim, korist bi trebala biti veća od tog dodatnog troška.
Hodgson tvrdi da je povećanje potrošnje goriva manje od jedan posto, dok bi klimatska korist od izbjegavanja zagrijavajućih kondenzacijskih tragova trebala biti znatno veća.
Modeli za Operation Blue Skies pokazuju da bi potpuna prilagodba rute kroz područje Shanwicka za pogođeni avion značila otprilike 100 kilograma dodatnog goriva.
Prethodni pokusi na razini pojedinih aviokompanija pokazali su da se stvaranje ili zagrijavanje kondenzacijskih tragova može smanjiti za otprilike 60 do 70 posto.
Veliki eksperiment dolazi u trenutku širenja zračnog prometa
Britanski projekt dolazi u zanimljivom trenutku. Vlada istodobno podupire širenje britanskih zračnih luka, pa se nameće šire pitanje može li tehnologija dovoljno smanjiti okolišni utjecaj zrakoplovstva dok broj putnika i letova raste.
Britanski ministar zrakoplovstva Keir Mather projekt je opisao kao pokušaj uvođenja „malih prilagodbi“ ruta preko Atlantika koje bi letenje mogle učiniti čišćim.
Država će u projekt uložiti 2,65 milijuna funti, dok Google osigurava dodatnih 1,4 milijuna funti kroz istraživanje umjetne inteligencije, inženjering i računalnu infrastrukturu.
Rezultati će nakon završetka eksperimenta biti objavljeni u znanstvenim časopisima i otvoreni za širu znanstvenu provjeru.
Dakle, dok se oko bijelih tragova na nebu i dalje mogu pronaći brojne teorije zavjere, britanski znanstvenici sada pokušavaju riješiti stvaran problem koji se krije iza njih. Ne tako da ih „brišu“ s neba, nego tako da uz pomoć umjetne inteligencije predvide gdje će nastati i pošalju avione nekoliko stotina metara više ili niže.
