Jedno od najvećih genetskih istraživanja o povijesti Balkana, “A Genetic History of the Balkans from Roman Frontier to Slavic Migrations”, donijelo je dosad najdetaljniji uvid u rezultate koji se odnose na Hrvate i Srbe, čije je podrijetlo desetljećima predmet rasprava među povjesničarima, arheolozima i genetičarima.
Znanstvenici su analizirali genome 136 osoba koje su živjele na području današnje Hrvatske i Srbije između 1. i 10. stoljeća, a rezultate usporedili s genetikom današnjih europskih populacija. Riječ je o jednom od najopsežnijih istraživanja drevne DNK ikad provedenih na području Balkana.
Balkan je oduvijek bio raskrižje naroda
Balkan nikada nije bio prostor naseljen jednim narodom. Tijekom tisućljeća ovdje su živjeli Iliri, Tračani, Grci, Kelti, Rimljani i brojna druga plemena. Rimsko Carstvo dodatno je promijenilo demografsku sliku jer je na ovo područje dovodilo vojnike, trgovce i doseljenike iz svih dijelova carstva, od Italije i Male Azije do Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Genetska analiza pokazuje da je već u rimsko doba stanovništvo Balkana bilo izrazito raznoliko. Veliki gradovi poput Sirmija, Viminacija i Soluna bili su pravi multietnički centri u kojima su se miješali ljudi različitog podrijetla.
Dolazak Slavena bio je stvaran i ostavio je dubok trag
Najvažniji zaključak istraživanja jest da su ljudi povezani s ranim slavenskim populacijama nakon propasti rimske vlasti činili 30 do 60 posto genetskog podrijetla današnjih balkanskih naroda, što autori opisuju kao “jednu od najvećih trajnih demografskih promjena bilo gdje u Europi tijekom razdoblja seoba naroda.”
Prije ove studije postojale su teorije da je dolazak Slavena bio prvenstveno kulturna promjena, odnosno da je mali broj doseljenika nametnuo svoj jezik lokalnom stanovništvu.
Međutim, drevna DNK pokazuje drukčiju sliku.
Na područje današnje Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te okolnih zemalja dolazi značajan broj ljudi sa sjeveroistoka Europe, čiji se genetski profil jasno razlikuje od ranijeg rimskog stanovništva. Ti doseljenici tijekom nekoliko stoljeća postupno se miješaju s lokalnim balkanskim stanovništvom.
Drugim riječima, današnji južni Slaveni nisu potomci isključivo doseljenih Slavena niti isključivo starosjedilaca, već rezultat njihovog dugotrajnog miješanja.
Što studija govori o Hrvatima?
Genetski profil današnjih Hrvata pokazuje upravo tu kombinaciju.
Prema modelima koje autori koriste za suvremene populacije, stanovništvo Hrvatske i Srbije ubraja se među balkanske narode s oko polovice ili nešto više slavenske genetske komponente, dok ostatak potječe od starijih balkanskih populacija koje su živjele na ovim prostorima prije dolaska Slavena.
Drugim riječima, moderni Hrvati nisu “čisti Slaveni”, ali nisu ni isključivi potomci Ilira ili Rimljana, kako se ponekad tvrdi u popularnim raspravama.
Njihovo genetsko podrijetlo rezultat je višestoljetnog miješanja različitih populacija.
Studija također pokazuje kako se taj proces nije dogodio preko noći. Trebalo je nekoliko stoljeća da se oblikuje populacija koja će kasnije biti prepoznata kao hrvatska.
A što je sa Srbima?
Rezultati za današnje Srbe vrlo su slični.
I kod srpske populacije vidljiv je snažan slavenski genetski doprinos, ali i značajan udio starobalkanskog stanovništva koje je živjelo na ovom prostoru prije dolaska Slavena.
Drugim riječima, genetska slika Srba pokazuje gotovo isti osnovni obrazac kao i kod ostalih južnoslavenskih naroda.
Razlike koje danas postoje između Hrvata i Srba mnogo su manje nego što se često pretpostavlja u političkim ili nacionalnim raspravama.
One su uglavnom rezultat kasnijih povijesnih procesa, različitih država, religijskih utjecaja i regionalnog miješanja stanovništva, a ne nekog potpuno različitog biološkog podrijetla.
Hrvati i Srbi imaju zajedničke korijene
Možda upravo to predstavlja najzanimljiviji zaključak cijelog istraživanja.
Bez obzira na nacionalni identitet koji se razvio tijekom srednjeg i novog vijeka, genetski gledano Hrvati i Srbi dijele vrlo slično podrijetlo.
Oba naroda nastala su miješanjem slavenskih doseljenika sa starosjedilačkim stanovništvom Balkana.
To ne znači da su identični niti da povijest nije stvorila različite narode, jezike i kulture. Genetika ne određuje nacionalni identitet. Ona samo pokazuje kako su se populacije formirale kroz vrijeme.
Nema dokaza za teorije o “čistoj krvi”
Studija istodobno pobija brojne nacionalističke mitove koji se desetljećima pojavljuju u javnosti.
Ne postoje dokazi da su Hrvati isključivo potomci Ilira.
Ne postoje ni dokazi da su Srbi potpuno odvojena ili genetski jedinstvena populacija.
Također, nema potvrde tvrdnji da su slavenske migracije bile samo kulturni utjecaj bez značajnijeg doseljavanja stanovništva.
Genetski podaci pokazuju da su sve današnje balkanske populacije rezultat višestrukih migracija i neprestanog miješanja tijekom više od dvije tisuće godina.
Što zapravo znači biti Hrvat ili Srbin?
Ovo istraživanje još jednom potvrđuje da genetika i nacionalni identitet nisu ista stvar.
Narodi nastaju kroz zajedničku povijest, jezik, kulturu, političke institucije i osjećaj pripadnosti. Genetska analiza može objasniti odakle dolaze naši preci, ali ne može odrediti nacionalnost.
Današnji Hrvat može imati pretke koji su bili rimski građani, ilirski stočari, slavenski ratnici ili bizantski trgovci. Isto vrijedi i za današnjeg Srbina.
Upravo je ta složenost najveća vrijednost balkanske povijesti.
Genetika piše drukčiju povijest Balkana
Najnovija analiza drevne DNK potvrđuje da su slavenske migracije bile jedan od ključnih događaja u povijesti Balkana, ali jednako tako pokazuje da današnji Hrvati i Srbi nisu nastali jednostavnom zamjenom jednog stanovništva drugim.
Možda najveća poruka ovog istraživanja nije pitanje jesu li Hrvati ili Srbi “više” ili “manje” Slaveni, nego činjenica da moderna genetika pokazuje kako su oba naroda nastala dugotrajnim miješanjem slavenskih doseljenika i starosjedilačkog balkanskog stanovništva. Upravo zato autori ističu da su migracije iz 6. i 7. stoljeća oblikovale današnju genetsku sliku Balkana više nego gotovo bilo koji drugi događaj u posljednje dvije tisuće godina.
Umjesto da potvrdi nacionalne mitove, genetika otkriva nešto mnogo zanimljivije, da su stanovnici Balkana, unatoč svim povijesnim sukobima i razlikama, međusobno daleko sličniji nego što se često vjeruje. Povijest regije nije priča o odvojenim narodima, nego o stoljećima zajedničkog života, migracija i ispreplitanja različitih zajednica.
