Udruga branitelja Dubrovnika – Ogranak Korčula i Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata Čara–Korčula uputile su predstavku najvišim državnim institucijama i priopćenje javnosti nakon oštećenja murala posvećenog Jean-Michelu Nicolieru u Korčuli. U priopćenju oštro kritiziraju organizatore i sudionike nedavno održanog foruma u Ljetnom kinu, ali i dio lokalne političke i društvene scene.
Povod za reakciju braniteljskih udruga je oštećenje memorijalnog murala posvećenog Jean-Michelu Nicolieru, francuskom dragovoljcu koji je sudjelovao u obrani Vukovara i ubijen na Ovčari u studenome 1991. godine.
Braniteljske udruge tvrde da vandalizam ne treba promatrati kao izolirani incident, nego ga povezuju s, kako navode, “ideološkim sukobima“ koji se posljednjih godina vode u Korčuli.
Svoju predstavku uputile su predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, predsjedniku Hrvatskog sabora, Ministarstvu hrvatskih branitelja, Ministarstvu kulture i medija, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti te nacionalnim i lokalnim medijima.
Povod je oštećenje murala Nicolieru
Prema navodima udruga na muralu u blizini Srednje škole Korčula oštećen je portret Jean-Michela Nicoliera, kao i oznaka postrojbe koju je nosio tijekom Domovinskog rata.
Nicolier je kao francuski dragovoljac došao u Hrvatsku 1991. godine i priključio se obrani Vukovara. Nakon pada grada odveden je u logor na Ovčari, gdje je ubijen. Posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog.
Braniteljske udruge njegovo stradanje ističu kao simbol međunarodne solidarnosti s Hrvatskom tijekom Domovinskog rata te poručuju da je posebno neprihvatljivo skrnavljenje murala posvećenog čovjeku koji je, kako navode, došao braniti Hrvatsku i dao za nju svoj život.
Za sam čin oštećenja murala odgovornost, međutim, u trenutku objave priopćenja nije javno utvrđena. Tvrdnje udruga o mogućim počiniteljima i njihovim motivima stoga treba promatrati kao njihove navode, a ne kao utvrđene činjenice.
Kritike zbog foruma u Ljetnom kinu
Dio priopćenja odnosi se na forum održan 18. rujna u korčulanskom Ljetnom kinu u organizaciji udruge KaP – Korčula after Party.
Braniteljske udruge posebno izdvajaju dvije teme: “Navijači, crkva, otpor“ i “Povratak prošlosti: revizionizam i mržnja“.
Kritiziraju izbor tema i sudionika te tvrde da je riječ o sadržaju koji je, prema njihovu tumačenju, bio usmjeren protiv hrvatskih nacionalnih, vjerskih i društvenih vrijednosti.
U priopćenju posebno reagiraju na korištenje simbola crvene petokrake tijekom jednog od događaja. Braniteljske udruge taj simbol ispravno povezuju s JNA i napadima na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata.
Branitelji povlače paralelu sa Zagrebom
Autori priopćenja događaje u Korčuli uspoređuju s ranijim vandalizmom na znakovlju hrvatskih gardijskih brigada u Zagrebu.
Tvrde da je riječ o “istom rukopisu“ te politički prozivaju zagrebačku gradsku vlast i platformu Možemo.
Oštar obračun s lokalnom ljevicom
Braniteljske udruge u nastavku priopćenja kritiziraju dio političkih stranaka i udruga lijevog spektra u Korčuli.
Tvrde da se kroz višegodišnja okupljanja oko Korčula after Partyja stvara prostor za političko povezivanje lijevih opcija, pri čemu posebno spominju SDP i Možemo.
Kritiziraju i neke ranije odluke lokalne vlasti, među ostalim izbor idejnog rješenja za spomenik korčulanskim braniteljima te najavljeno gostovanje zbora KIC Pop Hor iz Podgorice.
Prema njihovoj interpretaciji, takvi događaji pokazuju odnos dijela lokalne scene prema simbolima hrvatske državnosti i Domovinskom ratu.
Spor oko petokrake i tumačenja prošlosti
Jedna od ključnih tema priopćenja jest odnos prema simbolu crvene petokrake.
Braniteljske udruge ističu da je upravo pod tim simbolom JNA sudjelovala u napadima na Hrvatsku 1991. godine. Istodobno upozoravaju na ono što smatraju pokušajima relativiziranja komunističke prošlosti.
U priopćenju navode i niz podataka o navodnim poslijeratnim likvidacijama na Korčuli i okolnim otocima.
Pitanje komunističkih represija nakon Drugog svjetskog rata, kao i pitanje ratnih i poratnih žrtava na području Korčule, zahtijeva odvojenu povijesnu i arhivsku analizu, koja poprilično izostaje u Hrvatskoj, kao i osuda zlodjela partizava u tom vremenu.
Podsjećaju na 35. obljetnicu korčulanskih postrojbi
Udruga istodobno ističe da je Korčula nedavno obilježila 35. obljetnicu osnivanja svojih postrojbi iz Domovinskog rata.
Prema navodima iz priopćenja, obilježavanju su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade Branko Bačić, dubrovačko-neretvanski župan te predstavnici otočnih općina.
Braniteljske udruge smatraju da je ta obljetnica trebala imati veću pozornost u javnosti te zamjeraju dijelu političkih i društvenih aktera što su, kako tvrde, zanemarili obilježavanje ratnih postrojbi.
Vlast je prolazna, domovina je stalna
U završnom dijelu priopćenja autori naglašavaju razliku između aktualne vlasti i države.
Poručuju da kritiziranje određene vlasti ne smije biti poistovjećeno s kritiziranjem Hrvatske te ističu kako je, prema njihovom stajalištu, Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države.
Posebno ističu Jean-Michela Nicoliera i hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu.
“Jean-Michelu Nicolieru i svim hrvatskim braniteljima, a osobito onima poginulima koji su žrtvovali ono najvrjednije – svoj život, pripada vječna slava i veliko hvala“, navode braniteljske udruge.
Tko je oštetio mural?
U središtu cijelog slučaja ipak ostaje pitanje počinitelja.
Braniteljske udruge oštro osuđuju vandalizam i iznose političke interpretacije o njegovoj pozadini, no javno dostupne informacije iz samog priopćenja ne daju odgovor na pitanje tko je mural oštetio.
Upravo će zato ključnu ulogu imati eventualni policijski izvidi, snimke nadzornih kamera, svjedočenja i drugi materijalni dokazi.
Dok se ne utvrde činjenice, političke poveznice koje se iznose u javnosti ostaju na razini tvrdnji i interpretacija njihovih autora.
Slučaj je, međutim, ponovno otvorio širu raspravu u Korčuli o odnosu prema simbolima Domovinskog rata, komunističkom nasljeđu, slobodi političkog i kulturnog izražavanja te granici između legitimne ideološke polemike i skrnavljenja memorijala posvećenih ratnim žrtvama.
Pročitajte cijelo priopćenje:
Dvojba između prešućivanja i jasnog iznošenja stava i ovaj je put pokazala da smo bili u pravu. Velika većina hrvatskih branitelja budno je pratila događanja 1991. godine, slutila rat i nije čekala ishod iz prikrajka, već je hrabro znala što joj je činiti kada je Domovina napadnuta. Ti isti branitelji ni danas nisu izgubili sluh niti sposobnost da prepoznaju nekadašnjeg vanjskog, a danas unutarnjeg protivnika. Iako je 1991. godine JNA napustila naš otok, njezini duhovni sljednici i danas slobodno politički djeluju – kako na otoku, tako i u cijeloj državi. Prava je „sreća“ što ta Jugoslavenska narodna armija 1991. godine nije izazvala više razaranja i smrti na samoj Korčuli.
Stoga smatramo svojom dužnošću i povijesnom obvezom upozoriti javnost na ono što se u Korčuli sustavno sprema i događa. Nedavno smo imali prilike čuti i vidjeti devastiranje znakovlja ratnih postrojbi u podvožnjaku na križanju Ulice grada Vukovara i Savske ceste u Zagrebu. Tamo su pod okriljem noći vandali bojom oskvrnuli i uništili znakovlje gardijskih brigada i braniteljske oznake. U gradu Zagrebu vlast obnaša Tomislav Tomašević (Možemo) i nije teško prepoznati tko se krije iza tog vandalskog čina, kojeg su ponovili čak dva puta na istoj lokaciji. Isti taj rukopis prepisan je u Korčuli. U petak, 18. rujna 2026. godine, u prostoru Ljetnog kina održan je forum u organizaciji Udruge KaP (Korčula after Party). S početkom u 19 sati, program je trajao do iza ponoći. Bilo je to više od pet sati agresivnog sadržaja u kojem se kroz teme, vidljivo iz službenog programa i imena predavača, sustavno i izravno napadaju te vrijeđaju naše kulturne, vjerske i odgojne vrijednosti.
Udarne teme dana na forumu bile su: „Navijači, crkva, otpor“ (sudionici: Ahmed Burić, Hrvoje Šimičević, Damir Pilić, Antonela Marušić / Nora Verde) te „Povratak prošlosti: revizionizam i mržnja“ (sudionici: Robert Botteri, Heni Erceg, Srđan Valjarević, Dragan Markovina). O kakvom se ideološkom sljepilu i svjesnoj provokaciji radi, najbolje svjedoči činjenica da se i predavač te večeri (kako doznajemo iz medija obilježenoj žestokim verbalnim duelima) pojavljuje odjeven u crnu majicu s velikom crvenom zvijezdom petokrakom – istim onim simbolima pod kojima je razaran naš jug Hrvatske 1991. godine. Za nas branitelje odnos spomenutih salonskih intelektualaca prema navedenim vrijednostima je potpuno neprihvatljiv, jer oni izravno udaraju na temelje za koje smo se borili stvarajući slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Demokratski je misliti drugačije i uživati slobodu, ali ne i onaj oblik slobode kojim će se potkopavati, razarati i rušiti Hrvatsku iznutra, dok predavači istodobno blate upravo ono društvo koje ih financira i koje im ustupa gradske prostore.
Ovaj paradoks samofinanciranja zapravo potvrđuje da iza njihovih aktivnosti stoje strukture koje žele omalovažiti, iskriviti, marginalizirati i relativizirati Republiku Hrvatsku i Domovinski rat. Kao i ranijih godina, domoljublje i rodoljublje koje je iznjedrilo modernu državu u ovim se krugovima zlonamjerno poistovjećuje s fašizmom, čime se izravno gaze odluke Hrvatskoga sabora i Deklaracija o Domovinskom ratu. Neposredni povod i izravna posljedica petosatnog ideološkog huškanja u Ljetnom kinu je brutalna noćna „intervencija“ na memorijalnom muralu u čast vukovarskih branitelja i poginulih u Domovinskom ratu, koji se nalazi u blizini Srednje škole Korčula. Meta ovog kukavičkog napada bio je portret časnog dragovoljca Domovinskog rata, a oznaka njegove postrojbe s kojom se borio vandalski je oštećena i unakažena.
Jean-Michel Nicolier bio je stranac, Francuz koji je dragovoljno došao u Hrvatsku, u Vukovar, i bori se za našu i vašu slobodu, gospodo i drugovi. Njegova povijesna rečenica: „Vukovar je moj izbor i u dobru i u zlu“ pokazuje o kakvom se heroju i osobi radi – za razliku od brojnih sadašnjih bukača koji u ratu nigdje nisu bili, ali su danas najglasniji u kritici Hrvatske. Ubijen je na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine noseći znakovlje pod kojim se borio protiv crvene petokrake i četničke kokarde, dajući svoj život za hrvatsku slobodu. Posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Sada mu u gradu Korčuli pristaše te iste petokrake koja nas je napala i njega ubila ne daju mira, nego mu oštrim alatom bjesomučno otucaju i skrnave znakovlje pod kojim je branio našu Domovinu, u očitoj želji da ga ubiju i po drugi put. Dresirani mladi skojevci spremni su na vandalizam i banditizam u ime ideologije. Nije li to isti rukopis Možemovaca i njihovih crvenih omladinaca "titića" kao i u Zagrebu – prosudite sami.
Hoće li sada plaćena novinarka Nikolina Metković iz portala Južni pisati o huliganima i neodgojenoj djeci, kako je pisala prošle godine kada su osviješteni lokalni mladići razvili transparent dajući do znanja da je „KORČULA HRVATSKA, A NE PARTIZANSKA“? Tada su ti mladići prozvani od spomenute novinarke koja se nalazi na platnom spisku Možemo sekte. A svi oni koji sudjeluju u After Partyju, podržavaju predavače koji su pozvani i organizatore koji su sastavili ovakav izbor gostiju, zapitajte se samo jedno: Tko vam je omogućio tu demokraciju koju danas uživate?
Upravo branitelji i Hrvatska država, a nikako ne crvena petokraka za kojom ti titići javno nariču. Sve gardijske brigade i branitelji s različitim oznakama darovali su nam slobodu. I službeni znak HOS-a koji je Jean-Michel Nicolier nosio na odori, s riječima „ZA DOM SPREMNI“, bio je znak čovjeka koji je bio spreman braniti i njih i njihov dom, što je i dokazao žrtvom vlastitog života. Tada, 1991. godine kada se ginulo, njegove oznake nikome od njih nisu smetale.
Sada im, kao što vidimo u Zagrebu i Korčuli, smetaju sve povijesne oznake koje su stvarale i obranile Republiku Hrvatsku. Okupljanje u Korčuli postalo je višegodišnja platforma na kojoj se javno, bez maski, konsolidiraju lijeve političke opcije, prvenstveno članovi i simpatizeri SDP-a i Možemo. Tijekom mandata bivše SDP-ove gradonačelnice Nike Silić Maroević imali smo brojne prigovore. To se prvenstveno odrazilo na izboru idejnog rješenja za spomenik korčulanskim braniteljima, gdje se kroz takozvani projekt „Librese“ pokušao podmetnuti podni betonski rad parkovne arhitekture ležaljki potpuno lišen službenih obilježja Republike Hrvatske, jer isticanje hrvatstva za te strukture nije poželjno.
U njezinom je mandatu planirano i gostovanje zbora „KIC pop hor“ iz Podgorice s repertoarom partizanskih pjesama pod simbolima totalitarne Jugoslavije. Pritom se svjesno zanemarila činjenica da je upravo ta posrbljena Crna Gora 1991. godine izvršila barbarsku agresiju, razaranja, pljačku i palež na jugu Hrvatske i Dubrovniku, odnijevši brojne živote branitelja i civila. Obje smo navedene nakane tada uspjeli uspješno zaustaviti. Nasuprot tome, grad Korčula je ovih dana bio domaćin povijesno značajne 35. obljetnice osnivanja korčulanskih postrojbi, čije je prvo postrojavanje održano 15. rujna 1991. godine.
Korčulanska mladost i hrabri dragovoljci uključili su se tada u postrojbu formiranu od stanovnika tadašnje jedinstvene općine Korčula i dijela poluotoka Pelješca. Tijekom trodnevnog obilježavanja, Korčulani su se prisjetili slavnih dana i ključnog doprinosa domaćih branitelja u obrani Korčule, Pelješca, Stona, stonskog zaleđa, Južnog bojišta i Dubrovnika. Obilježavanju su nazočili potpredsjednik Vlade Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, župan Dubrovačko-neretvanske županije sa suradnicima te predstavnici otočkih općina Korčula, Lumbarda, Smokvica, Blato, Vela Luka i općine Orebić. Ministri i župan održali su nadahnute govore, među kojima se posebno istaknuo onaj ministra Medveda. Međutim dijelu političkih stranaka i udruga lijevog spektra ovaj povijesni jubilej ne znači ništa. Oni su zanemarili ovo događanje ali su zato samo dva dana ranije slavili “oslobođenje“ Korčule iz doba NOR-a.
Svjesno se zanemaruje činjenica da su JNA i njezini ratni brodovi, koji su razarali Split i Dubrovnik, nosili zvijezde petokrake, kao i njihovi pješački i srbočetnički su izvršitelji. Spomenutim strukturama ne smeta veličanje te iste petokrake niti polaganje vijenaca ideologiji koja je kroz NOR i poraće (1941. – 1945.) rezultirala stotinama tisuća žrtava među zarobljenicima, civilima, ženama i djecom, o čemu danas svjedoče brojne masovne grobnice Titovih partizana. Ne zaboravljaju se ni poratna tamničenja, politički progoni i smaknuća u emigraciji koja su trajala sve do devedesetih godina. Odbijanje ograđivanja od te zločinačke ere, koja predstavlja najtragičniju epizodu u povijesti hrvatskog naroda, predstavlja moralni zločin u miru prema svim nevinim žrtvama. Podsjećamo, u jesen 1944. godine partizanske postrojbe prešle su s otoka Visa i zauzele Korčulu, nastavljajući s likvidacijama civila i ratnih zarobljenika koje su započele još 1943. godine. Kroz te dvije godine, pod etiketom ‘klasnih neprijatelja’ ubijeni su i u jame bačeni brojni građani:
– Korčula: 46 žrtava
– Blato: 27 žrtava, uz dodatnih 150 civila i vojnika na Blatskom groblju
– Jame na Paklenicama i Suboticama (Blato): 5 civila
– Vela Luka: 16 žrtava
– Žrnovo: 10 žrtava
– Račišće: desetak ljudi
– Smokvica: 3 žrtve
– Čara: 2 žrtve
– Pupnat: 3 žrtve
– Jama Šibalove noge: 4 žrtve
-Groblje sv. Ivana (Lumbarda): 80 do 100 civila
-Jama Vranina (Vela Luka): 70 žrtava
-Groblje sv. Luke (Korčula): desetak ljudi
-Lumbarda: 3 žrtve
-Jama Bultina (Lumbarda): prema izvorima, ovo je najveće stratište koje skriva na stotine tijela civila s Pelješca, Stona i Lumbarde, kao i zarobljenih vojnika, a koje je sustavno zatrpano tonama otpada.
-Na obližnjem otoku Badiji bestijalno je ubijen i bačen u more franjevac fra Bernardin Sokol.
Dok ti isti krugovi dobivaju prostor da dva puta gostuju na lokalnom Radio Korčula, za nas branitelje je na sastanku kod gradonačelnika samo iznošenje naših stavova i predloženih koraka na našem radiju prikazano upitnim. Nametnuto nam je poistovjećivanje vlasti i države kako ne bismo razlikovali te pojmove. Vrijeđaju svaku vlast koja nije njihova, za sadašnju u Korčuli na javnom skupu su izjavili kako je pobijedila izbornim prevarama, a pritom blate “usputno“ i samu Hrvatsku. Međutim, nužno je jasno razlikovat vlast od Domovine. Vlast je prolazna, a domovina je stalna – i za Domovinu se treba boriti neprestano. Borili smo se u ratu, onda kada se drugi nisu borili, a nastavljamo se boriti i u miru protiv medijskih manipulacija što nam kroz After Party nastoje ogaditi državu koju smo čekali stoljećima.
Vandali i sramne radnje koje rade i potiču ne zaslužuju povjerenje hrvatskog naroda, kao ni njihove stranke koje potiču na mržnju i destrukciju. Jean-Michelu Nicolieru i svim hrvatskim braniteljima, a osobito onima poginulima koji su žrtvovali ono najvrjednije – svoj život, pripada vječna slava i veliko hvala. Poručujemo im na kraju: ne možete vi mrziti koliko mi možemo voljeti svoju domovinu Hrvatsku. UVIJEK SPREMNI, DOMOVINI VJERNI.
Udruga branitelja Dubrovnika – Ogranak Korčula, predsjednik Frano Cebalo uz čvrstu potporu i suglasnost Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata Čara – Korčula (UHVDR Čara–Korčula), predsjednik Gordan Tomić.
