Sve više ljudi poseže za proizvodima bez šećera, uvjereni da su time napravili zdraviji izbor. Umjesto šećera, takvi proizvodi često sadrže niskokalorična ili bezkalorijska sladila koja daju željenu slatkoću bez dodatnih kalorija.
Novo istraživanje otvara zanimljivo pitanje: može li ono što unosimo danas ostaviti biološki trag i kod generacija koje dolaze? Naime, kako su pokazali rezultati istraživanja, sukraloza i stevija promijenile su crijevne bakterije, regulaciju šećera u krvi i aktivnost pojedinih gena kod miševa. Još je zanimljivije da su se neke promjene pojavile i kod njihovih potomaka koji sami nikada nisu konzumirali sladila.
Bezkalorijska sladila često se predstavljaju kao jednostavan način da smanjimo unos šećera. No novo istraživanje otvara pitanje imaju li neke od tih tvari učinke koji nadilaze trenutak u kojem ih pojedemo ili popijemo.
Znanstvenici su na miševima proučavali dvije često korištene vrste sladila, sukralozu i steviju i otkrili promjene u crijevnom mikrobiomu, metabolizmu te aktivnosti gena povezanih s upalom.
Još veće iznenađenje uslijedilo je kada su analizirali potomke.
Potomci nisu uzimali sladila, ali promjene su ipak ostale
Istraživanje je započelo s 47 mužjaka i ženki miševa koji su podijeljeni u tri skupine. Jedna je dobivala običnu vodu, druga vodu sa sukralozom, a treća vodu sa stevijom.
Količine sladila bile su prilagođene tako da odgovaraju razinama koje bi čovjek mogao unijeti uobičajenom prehranom.
Znanstvenici su zatim pratili dvije sljedeće generacije.
Ključan detalj: potomci više nisu dobivali sladila, već samo običnu vodu.
Unatoč tome, kod njih su pronađene određene biološke promjene povezane s regulacijom šećera u krvi, crijevnim bakterijama i aktivnošću gena, piše ScienceDaily.
Što su sladila napravila crijevnom mikrobiomu?
Jedan od najzanimljivijih rezultata odnosi se na crijevni mikrobiom, odnosno zajednicu milijardi mikroorganizama koji žive u probavnom sustavu.
Miševi koji su konzumirali steviju ili sukralozu imali su promijenjen sastav crijevnih bakterija. Istodobno su imali niže razine kratkolančanih masnih kiselina, spojeva koje proizvode crijevne bakterije i koji sudjeluju u brojnim važnim procesima u organizmu.
Smanjene razine tih spojeva pronađene su čak i kod potomaka koji nikada nisu konzumirali sladila.
Znanstvenici smatraju da bi upravo promjene u crijevnom mikrobiomu mogle biti jedan od mogućih mehanizama preko kojih prehrana utječe na aktivnost gena.
Sukraloza je ostavila snažniji trag od stevije
Iako su oba sladila imala učinke, istraživači nisu pronašli potpuno jednake rezultate. Kod prve generacije potomaka znakovi slabije tolerancije glukoze pojavili su se kod mužjaka čiji su roditelji konzumirali sukralozu.
U drugoj generaciji zabilježena je viša razina šećera u krvi natašte kod mužjaka povezanih sa skupinom koja je konzumirala sukralozu te kod ženki potomaka skupine koja je konzumirala steviju. No, sukraloza se posebno izdvojila.
Kod miševa koji su joj bili izloženi zabilježene su veće promjene u crijevnom mikrobiomu, uključujući povećanje broja potencijalno štetnih bakterija i smanjenje nekih korisnih vrsta.
Promjene u genima trajale su dvije generacije
Istraživači su analizirali i aktivnost pet gena u jetri i crijevima. Ti su geni povezani s metabolizmom, upalnim procesima i funkcijom crijevne barijere.
Kod životinja izloženih sukralozi povećala se aktivnost nekih gena povezanih s upalom, dok se aktivnost pojedinih gena povezanih s metabolizmom smanjila.
Najzanimljivije je što su se neke od tih promjena mogle detektirati i dvije generacije nakon početne izloženosti.
Kod stevije su također zabilježene promjene u aktivnosti gena, ali bile su slabije i nisu se zadržale nakon prve generacije.
Znači li to da sladila uzrokuju dijabetes?
Ne.
Ovo istraživanje ne dokazuje da sukraloza ili stevija uzrokuju dijabetes kod ljudi.
Miševi u istraživanju nisu razvili dijabetes. Znanstvenici su zabilježili suptilnije promjene u načinu na koji organizam regulira glukozu te u aktivnosti gena povezanih s metabolizmom i upalom.
Autori također upozoravaju da se rezultati dobiveni na miševima ne mogu automatski prenijeti na ljude. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo pojavljuju li se slični učinci kod ljudi i kakvo bi njihovo stvarno zdravstveno značenje moglo biti.
Kako navodi ScienceDaily, cilj istraživanja nije izazvati paniku, nego potaknuti daljnje proučavanje mogućih dugoročnih učinaka bezkalorijskih sladila.
Zašto je ovo istraživanje važno?
Posebno intrigira činjenica da su neke promjene pronađene kod životinja koje same nikada nisu konzumirale sladila.
Jedno od mogućih objašnjenja je da promjene u crijevnim bakterijama i tvarima koje one proizvode mogu utjecati na regulaciju aktivnosti gena. Istraživači zato razmatraju mogućnost epigenetskih učinaka, odnosno promjena koje mogu utjecati na to kako se pojedini geni „uključuju“ ili „isključuju“.
Ipak, zasad je prerano donositi zaključke o tome što to znači za ljudsko zdravlje.
