Umjetna inteligencija sve se češće pojavljuje na društvenim mrežama, u oglašavanju i modnoj industriji. Problem je što njezini modeli često prikazuju gotovo savršena lica i tijela koja u stvarnom svijetu praktički ne postoje.
Stručnjaci upozoravaju da bi takav sadržaj mogao dodatno pojačati pritisak na mlade ljude koji već imaju problema sa svojim izgledom i tjelesnom slikom.
Kako prenosi BBC, za 19-godišnju Miju Perumal iz Cardiffa to nije samo teorijski problem. Ona se oporavila od poremećaja prehrane i smatra da bi joj umjetna inteligencija, da joj je bila dostupna tijekom najtežeg razdoblja bolesti, mogla dodatno pogoršati stanje.
„Bilo bi užasno“, rekla je Mia, koja danas studira na Sveučilištu Cardiff.
„Djevojčice od 12 godina pišu da žele izgledati poput AI modela“
Mia kaže da je još s 12 godina putem algoritama društvenih mreža počela dobivati sadržaj koji je negativno utjecao na njezin odnos prema vlastitom tijelu.
Danas primjećuje sve više fotografija i videa izrazito mršavih AI-generiranih žena. Posebno je zabrinjavajuće što ispod takvih objava vidi komentare vrlo mladih djevojčica.
Neke od njih pišu da je riječ o „tijelu iz snova“ i traže savjete o vježbanju kako bi izgledale poput AI modela.
Mia smatra da je to posebno opasno jer takav izgled nije samo teško postići, on je često biološki nemoguć.
„Sve je u redu dok govorimo: ‘To je AI, nije stvarno’. Ali poremećaji prehrane ne slušaju baš racionalnost“, poručila je.
Kako prenosi BBC, Mia smatra da bi sadržaj generiran umjetnom inteligencijom trebalo strože kontrolirati, posebno kada je riječ o sadržaju koji može utjecati na djecu i adolescente.
Majka strahuje za svog 11-godišnjeg sina
Sličnu zabrinutost dijeli i 41-godišnja Kelly Watts.
Kao tinejdžerica stalno se uspoređivala s drugim djevojkama i modelima iz časopisa. Danas strahuje da bi njezin 11-godišnji sin Oscar mogao prolaziti kroz nešto slično – samo u još intenzivnijem digitalnom okruženju.
Kelly radi u marketingu i kaže da sve češće nailazi na AI-generirane fotografije u poslovnom i reklamnom sadržaju. Problem je, kaže, što takve fotografije često nisu jasno označene.
U početku ih nije ni prepoznavala.
„Ali što ih više vidiš, to ih više ne možeš ne primijetiti“, rekla je.
Njezin sin trenira ragbi i već počinje primjećivati razlike među vršnjacima, primjerice u visini i građi tijela.
Iako joj dosad nije govorio da je nezadovoljan svojim izgledom, Kelly se boji da bi se to moglo promijeniti ako počne uspoređivati svoje tijelo s nerealističnim AI likovima.
„Nitko i ništa nije savršeno. Ne želim da odrasta misleći da mora biti savršen“, rekla je.
„Zašto bismo se uspoređivali s robotom?“
Kelly smatra da bi djeca trebala biti educirana o tome kako prepoznati umjetno generirani sadržaj.
Posebno je zabrinjava činjenica da djeca mogu naići na AI sadržaj čak i bez korištenja društvenih mreža.
Njezin sin, primjerice, koristi YouTube, a Kelly vjeruje da je i tamo sve više sadržaja koji uključuje umjetno generirane osobe.
Već gledanje profesionalnih sportaša s izrazito mišićavim tijelima može utjecati na dječju sliku o vlastitom tijelu. Ako se tome dodaju AI-generirani ljudi s „savršenim“ proporcijama, pritisak može postati još veći.
„U jednom trenutku djeca se mogu početi pitati: mogu li ja ikada izgledati tako?“ kaže Kelly.
I upravo zato postavlja jednostavno pitanje:
„Zašto bismo se uspoređivali s robotom umjesto s čovjekom?“
Psihologinja upozorava: Problem je u tome što se ljudi prirodno uspoređuju
Phillippa Diedrichs, profesorica psihologije iz Centra za istraživanje izgleda pri Sveučilištu West of England u Bristolu, objašnjava da je uspoređivanje s drugima normalan dio ljudskog ponašanja.
Problem nastaje kada se uspoređujemo s vrlo uskim standardom ljepote.
Ako stalno gledamo lica i tijela koja predstavljaju samo jedan ideal – primjerice vrlo vitku figuru, savršenu kožu i određene crte lica – velik broj ljudi neizbježno će zaključiti da nije dovoljno dobar.
Kod AI sadržaja situacija može biti još problematičnija jer ti ljudi zapravo ni ne postoje u biološkom smislu.
„Uspoređujemo se i, kada ne dosegnemo taj ideal, možemo početi sumnjati u sebe i osjećati se loše zbog vlastitog izgleda“, objašnjava Diedrichs.
AI bi mogao pomoći – ali samo ako se koristi drugačije
Ipak, stručnjaci ne smatraju da je umjetna inteligencija nužno samo prijetnja.
Diedrichs ističe da bi se AI mogao koristiti i za stvaranje raznovrsnijih i inkluzivnijih prikaza ljudi.
Problem je što umjetna inteligencija bez posebnih uputa često generira ono što smatra „prosjekom“ na temelju podataka na kojima je trenirana.
To može značiti ponovno stvaranje tradicionalnih i vrlo uskih standarda ljepote.
Ljudi različite boje kože, tjelesnih karakteristika, rodnih identiteta ili neobičnijih crta lica mogu biti slabije zastupljeni.
Drugim riječima, ako se AI ne usmjeri prema raznolikosti, postoji opasnost da će samo dodatno učvrstiti postojeće društvene stereotipe.
Kako prepoznati da je fotografija generirana umjetnom inteligencijom?
Iako AI fotografije postaju sve uvjerljivije, još uvijek postoje određeni znakovi koji mogu otkriti da nešto nije stvarno.
Diedrichs među njima navodi:
-neobičnu teksturu kože
-neprirodan izgled očiju
-čudno prikazanu kovrčavu ili „coily“ kosu
-potpuno glatku kožu bez pora i nepravilnosti
-nedostatak sitnih nesavršenosti koje su normalne kod stvarnih ljudi.
Veliki je problem što se tehnologija vrlo brzo razvija.
Ono što je danas lako prepoznati kao AI-generirano za nekoliko mjeseci ili godina moglo bi biti puno teže uočljivo.
„Možemo znati da je lažno, ali i dalje željeti tako izgledati“
Jedan od najvećih problema upravo je u tome što znanje da je fotografija lažna ne znači nužno da ona neće utjecati na nas.
Kako prenosi BBC, Diedrichs upozorava da možemo biti potpuno svjesni činjenice da je određena slika umjetno generirana, a da i dalje poželimo izgledati poput osobe na toj slici.
Zato predlaže jednostavan test: zapitati se kako se osjećamo nakon gledanja određenog sadržaja.
Osjećamo li se inspirirano i dobro?
Ili imamo osjećaj da nam nešto nedostaje i da nismo dovoljno lijepi, mršavi, mišićavi ili savršeni?
Ako je odgovor ovo drugo, kaže Diedrichs, to može biti važan znak da nam takav sadržaj šteti i da ga je bolje prestati pratiti.
AI modeli već ulaze u modu i oglašavanje
Umjetna inteligencija već se koristi za stvaranje virtualnih modela i takozvanih digitalnih blizanaca – virtualnih verzija stvarnih osoba.
Jedan od primjera je Aitana López, poznati španjolski virtualni model i influencerica stvorena pomoću umjetne inteligencije koju je razvila Barcelonska agencija “The Clueless”. Na YouTubeu možete pronaći brojne videozapise o njoj, uključujući njezin službeni kanal Aitana López, recenzije njezine zarade te vodiče kako stvoriti vlastitog AI modela How to Create a Consistent AI Influencer Like Aitana Lopez.
Tehnologiju su eksperimentirale ili istraživale velike modne i komercijalne kompanije poput Balmaina, Levija’sa i H&M-a.
Prednost je očita: brendovi mogu brzo stvarati velik broj različitih vizualnih sadržaja i koristiti modele za različita tržišta.
No istraživanje Zoë Lee i Hannah Marriott s Cardiff Business Schoola pokazalo je da potrošači često negativno reagiraju kada saznaju da osoba na fotografiji nije stvarna.
U njihovim istraživanjima sudionici su govorili da bi radije vidjeli stvarne ljude, čak i ako ih je manje, nego velik broj umjetno stvorenih modela.
Neki su nakon saznanja da je fotografija generirana AI-jem rekli da su se emocionalno udaljili od prikazanog sadržaja.
Najveće pitanje više nije može li AI stvoriti savršeno tijelo – nego treba li to uopće raditi
Umjetna inteligencija može otvoriti vrata većoj raznolikosti u oglašavanju i modi. Ali bez jasnih pravila i odgovornog korištenja može napraviti upravo suprotno – stvoriti još jedan, još nedostižniji standard ljepote.
Za mlade koji tek razvijaju odnos prema vlastitom tijelu to može biti posebno opasno.
Zato stručnjaci ističu važnost AI pismenosti, jasnog označavanja umjetno generiranih sadržaja i kritičkog razmišljanja.
Jer problem nije samo u tome što AI može napraviti savršeno tijelo.
Problem nastaje kada dijete pogleda to tijelo i pomisli: „Zašto ja ne izgledam tako?“
