Dok u Hrvatskoj ovog ljeta trpimo toplinske valove kakve mnogi ne pamte, a visoke temperature sve češće postaju ozbiljan zdravstveni i društveni problem, nova analiza pokazuje da ono što osjećamo nije izolirana pojava. Europa je trenutačno najbrže zagrijavajući kontinent na svijetu i zagrijava se gotovo dvostruko brže od globalnog prosjeka.
Kako piše The Guardian, posljedice takvog zagrijavanja već su vidljive diljem Europe: od sve intenzivnijih toplinskih valova i suša do velikih šumskih požara, poplava i sve većeg broja smrtnih slučajeva povezanih s ekstremnim vrućinama. Samo ovog ljeta deseci tisuća ljudi diljem kontinenta umrli su tijekom toplinskih valova.
Europa se zagrijava brže od ostatka svijeta
Prema podacima koje donosi The Guardian, temperatura u Europi od sredine 1990-ih raste prosječno za 0,56 °C po desetljeću. Za usporedbu, u Sjevernoj Americi rast iznosi 0,42 °C, u Africi 0,36 °C, a u Južnoj Americi 0,27 °C po desetljeću.
Europa je danas oko 2,5 °C toplija nego u razdoblju prije masovnog korištenja fosilnih goriva, dok je globalno zagrijavanje u odnosu na predindustrijsko razdoblje oko 1,4 °C.
Zašto se upravo Europa zagrijava tako brzo?
Znanstvenici izdvajaju četiri važna razloga: promjene u atmosferskoj cirkulaciji, blizinu Arktika, smanjenje snježnog pokrivača i smanjenje onečišćenja zraka.
Toplinski valovi postaju sve češći i snažniji
Jedan od ključnih problema su promjene u obrascima vremena. Promjene u cirkulaciji atmosfere iznad Europe povezane su s češćim i intenzivnijim ljetnim toplinskim valovima.
Posebno se ističe ekstremni toplinski val iz lipnja 2026., kada je golemo područje vrućeg zraka ostalo zarobljeno ispod takozvane toplinske kupole.
Znanstvenici još pokušavaju precizno utvrditi koliki je udio klimatskih promjena u takvim promjenama atmosferske cirkulacije. No Samantha Burgess iz europske službe Copernicus Climate Change Service upozorava da su promjene u obrascima tlaka i cirkulacije tijekom posljednjih desetljeća statistički značajne i sve ih je teže objasniti samo prirodnim varijacijama.
Jedan od mogućih čimbenika je i promjena mlazne struje, snažnog visinskog vjetra koji ima velik utjecaj na europsko vrijeme.
Arktik se zagrijava, a Europa je dovoljno blizu da osjeti posljedice
Drugi važan razlog je Arktik, najbrže zagrijavajuće područje planeta.
Polarni led inače odbija velik dio Sunčeve energije natrag u svemir. Kada se led topi, na njegovu mjestu ostaje tamnija površina mora koja upija mnogo više topline. Time se stvara začarani krug: više topline znači manje leda, a manje leda znači još više zagrijavanja.
Europa je geografski relativno blizu Arktiku, pa se promjene u tom području odražavaju i na klimatske prilike na kontinentu.
Sve manje snijega znači i više zagrijavanja
Još jedan problem je nestanak snježnog pokrivača.
Snijeg, poput polarnog leda, odbija Sunčevu svjetlost i tako pomaže održavati niže temperature. No klimatske promjene smanjuju površine Europe prekrivene snijegom.
U ožujku 2025. Europa je imala oko 1,3 milijuna četvornih kilometara snježnog pokrivača, što je čak 31 posto manje od prosjeka za razdoblje od 1991. do 2020. godine. Površina koja je nedostajala otprilike odgovara ukupnoj površini Francuske, Italije, Njemačke, Švicarske i Austrije. Bio je to treći najmanji snježni pokrivač od početka mjerenja 1983. godine.
Paradoks čistijeg zraka
Četvrti čimbenik zvuči paradoksalno.
Europa je posljednjih desetljeća značajno smanjila onečišćenje zraka, što je nedvojbeno dobra vijest za zdravlje ljudi. Međutim, čestice onečišćenja u atmosferi mogu reflektirati dio Sunčeve energije ili sudjelovati u stvaranju oblaka koji također utječu na količinu topline koja dopire do površine.
Kako je tih čestica manje, atmosfera propušta više Sunčeve energije do tla. Istodobno u atmosferi ostaje velika količina stakleničkih plinova, ponajprije ugljikova dioksida, koji zadržavaju toplinu.
To ne znači da je smanjenje onečišćenja pogreška – upravo suprotno. No čišći zrak može dodatno razotkriti učinak zagrijavanja uzrokovanog emisijama stakleničkih plinova.
Znanstvenici još ne znaju koji je faktor najvažniji
Iako su četiri čimbenika poznata, znanstvenici još ne mogu precizno reći koliki je doprinos svakoga od njih.
Njihova važnost razlikuje se ovisno o godišnjem dobu i dijelu Europe. Blizina Arktika posebno je važna tijekom jeseni i zime, dok promjene atmosferske cirkulacije imaju značajniju ulogu tijekom ljeta.
Zanimljivo je i da se Europa ne zagrijava posvuda jednako. Zimsko zagrijavanje posljednjih desetljeća bilo je najizraženije na sjeveru kontinenta, dok su ljetne temperature najviše porasle u jugoistočnoj Europi.
Posljedice već osjećamo
Brže zagrijavanje Europe nije samo pitanje novih temperaturnih rekorda. Ono mijenja svakodnevni život i povećava rizike za stanovništvo.
Više temperature pridonose većem broju smrti tijekom toplinskih valova, ali i stvaraju uvjete za snažnije šumske požare i dugotrajnije suše. Istodobno, toplija atmosfera može sadržavati više vlage, što može pojačati intenzivne oborine, oluje i poplave.
Drugim riječima, klimatske promjene ne znače samo „više vrućine“. One mogu pojačati cijeli niz ekstremnih vremenskih pojava.
The Guardian upozorava da će se posljedice nastaviti pogoršavati sve dok se emisije ne približe nultoj razini. Zato stručnjaci naglašavaju dvije paralelne potrebe: brzo smanjivanje emisija ugljikova dioksida i prilagodbu gradova, infrastrukture i društva novim klimatskim uvjetima.
Poruka je stoga prilično jasna: ljeto koje danas doživljavamo kao ekstremno moglo bi u budućnosti postati dio nove klimatske stvarnosti. Europa se zagrijava brže od ostatka planeta, a Hrvatska se nalazi upravo u dijelu kontinenta u kojem su ljetna zagrijavanja posljednjih desetljeća među izraženijima.
