Na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava u ponedjeljak je jedna žena uklonila zastavu duginih boja postavljenu povodom Mjeseca ponosa i nadolazeće Povorke ponosa.
Nekoliko zastava u duginim bojama postavljeno je na gradske jarbole u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije te Mjeseca ponosa, koji se tijekom lipnja obilježava u brojnim gradovima diljem svijeta, kako javljaju organizatori,
Prema snimkama i svjedočanstvima s mjesta događaja, žena je uspjela skinuti jednu od zastava, nakon čega joj je prišao muškarac i upozorio je da to ne čini.
Tijekom verbalnog sukoba došlo je i do fizičkog kontakta, a muškarac je u jednom trenutku završio na tlu. Kada su je prolaznici upozorili da je riječ o fizičkom napadu, žena je odgovorila kako se muškarac navodno sam zapleo.
“Ja ljubim svoju zemlju, ovo je zemlja Hrvata”, poručila je prije nego što se udaljila s mjesta događaja.
Policija utvrđuje okolnosti
Iz zagrebačke policije potvrdili su da su upoznati s događajem te da provode provjere kako bi utvrdili sve okolnosti incidenta, javlja Nova TV.
Za sada nisu poznati detalji o eventualnim ozljedama sudionika niti hoće li protiv nekoga biti podnesene prijave.
Sve se dogodio nekoliko dana prije održavanja zagrebačke Povorke ponosa, dok su zastave na Trgu kralja Tomislava postavljene kao simbol podrške pravima i vidljivosti LGBT+ zajednice.
Ugledni psihijatar dr. Herman Vukušić je na fb-u upitao: Ako može “tiha misa”, valjda može i performans skidanja abecedne zastave?
Dok se u hrvatskoj javnosti već mjesecima vode rasprave o pravu na javno okupljanje, slobodu izražavanja i različite svjetonazorske manifestacije, najnoviji incident na Trgu kralja Tomislava ponovno je otvorio pitanje jednakih kriterija za sve.
Nakon što je žena skinula jednu od zastava duginih boja postavljenih povodom Mjeseca ponosa, dio javnosti događaj je odmah okarakterizirao kao napad i čin netolerancije. S druge strane, pojavila su se i pitanja o granicama građanskog neposluha, političkog performansa i slobode izražavanja.
Kritičari reakcija podsjećaju da su se nedavno javni prostori koristili za različite oblike okupljanja i performansa, uključujući i takozvane “tihe mise”, koje su unatoč kontroverzama bile zaštićene pravom na javno okupljanje i izražavanje stava.
Ako se u demokratskom društvu toleriraju različiti javni iskazi, postavlja se pitanje gdje završava politički performans, a gdje počinje protupravno postupanje. Odgovor na to pitanje ne mogu dati ni društvene mreže ni aktivističke skupine, nego isključivo institucije i zakon.
Upravo zato važno je pričekati utvrđivanje svih okolnosti događaja prije donošenja konačnih zaključaka. U demokraciji ne bi smjeli postojati dvostruki kriteriji – ni za jedne ni za druge.
