Na početku rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće.
Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 8. listopada 1991. Vod je djelovao s improviziranih uzletišta u okolici Đakova pomoću nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikih ali sporih poljoprivrednih aviona Antonov An-2, prvobitno namijenjenih prijevozu ranjenika.
Ti su zrakoplovi u početku u sanducima s padobranom izbacivali pomoć opkoljenom Vukovaru. Zatim su dosjetljivi oružari od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe, pa je na neprijateljske položaje padao i smrtonosni teret. Borbene aktivnosti osječkog voda imale su itekako važne moralno-psihološke, pa i materijalne učinke. Jugo-vojska je uskoro počela respektirati neočekivanu pogibelj iz zraka koju, unatoč tehničkoj nadmoći, nije mogla zaustaviti. Zbog toga je u blizinu bojišnice dopremljena raketna pukovnija iz Srbije, naoružana najmodernijim protuzrakoplovnim raketnim sustavom KUB-M SA-6.
Pokušavajući oboriti hrvatske zrakoplovce ispalili su 16 raketa, od kojih su neke pale čak i u susjednu Mađarsku. Ipak, jedna raketa pogodila je cilj – 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca pogođen je An-2 u kojem su poginuli osnivač voda Marko Živković i drugi pilot Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva.
U tim okolnostima vod je morao prestati s borbenim djelovanjima. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.
Vod je ponovno kratko reaktiviran 1993. za prijevoz ranjenika iz Slavonije u Zagreb. No, tada su već dotrajale osječke dvokrilce zamijenili suvremeni borbeni zrakoplovi Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, pisao je Hrvatski vojnik.
33. godišnjica osnutka
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen obilježja na prostoru sportske zračne luke Osijek-Čepin, obilježena je 33. godišnjica osnutka postrojbe “Samostalni zrakoplovni vod Osijek” te odana počast poginulim pilotima i padobrancima u Domovinskom ratu.
Najznačajnije djelovanje zrakoplovnoga voda bilo je tijekom opsade Vukovara kada se opkoljenom gradu dostavljala oprema, medicinske potrepštine te se improviziranim bombama napadali neprijateljski položaji.
Kroz vod prošlo je 50 ljudi, a četiri pripadnika izgubila su živote.
– Bacali smo lijekove i sanitetski materijal i onu prvu pomoć koja je trebala na Vukovar s padobranima i poslije toga se je, nažalost, agresija na Vukovar pojačavala, pojačavala i odlučili smo se, naš zapovjednik Marko Živković je odlučio da će se borbeno djelovati na Vukovar i počeli smo praviti te bombe koje su bile od bojlera, mi smo ih zvali popularano bojleri, ali su bile plinske boce one velike, industrijske u njih je slagan eksploziv, prisjetio se Zlatko Tot, pripadnik samostalnog zrakoplovnog voda Osijeka.
– Navigacija bila satelitska, bombe izrađene doma praktično iz plinske boce, a avion za zaprašivanje usjeva tako da, u mrkloj noći, normalno, jer bi nas po danu vidjeli, brzine koje su bile manje od one koje su tada radari JNA mogli loviti su bile ispod 180, što je bio minimalni limit, znači da bi se cilj vidio, pojasnio je Vladimir Rajtar, zapovjednik samostalnog zrakoplovnog voda Osijeka.
– To je bila čista improvizacija, čista improvizacija bez bez nekakve velike tehnologije i znanja, tu nam je puno pomoglo kada se prvi put pojavio GPS, da nije bilo GPS-a ne bismo to mogli raditi. Prvi GPS je nabavljen iz Njemačke i zahvaljujući njemu mi sto radili, dodao je Miroslav Vlašić, pilot samostalnog zrakoplovnog voda Osijeka, piše HRT.
