Ukrajinski vojnik Kostiantyn Vlasenko mjesecima je preživljavao u napuštenoj školi, skrivajući se od ruskih dronova i granatiranja. Nakon što je zbog teških ozljeda i smrzavanja ostao bez obje noge, spas je dočekao na način koji zvuči gotovo nevjerojatno – posebno prilagođeni borbeni dron podigao ga je u zrak i odvezao na sigurno.
Gotovo 500 dana proveo je na bojišnici, većinu vremena u podzemnom skloništu ili ruševinama, bez mogućnosti izvlačenja i uz stalnu prijetnju neprijateljskih napada. Ukrajinski vojnik Kostiantyn Vlasenko preživio je teške ozljede, smrzavanje, glad i smrt jedinog suborca. Kada mu je desna noga počela propadati, donio je odluku koju je teško i zamisliti: sam ju je amputirao tupim nožem.
Ipak, ni tada nije odustao od života. Mjesecima je čekao spas, a kada je napokon stigla vijest da je izvlačenje moguće, nije mogao ni zamisliti kakav plan njegovi zapovjednici pripremaju.
Kako piše britanski Daily Mail, Vlasenko je spašen u operaciji koja se opisuje kao prvo poznato izvlačenje ranjenog vojnika s bojišnice pomoću zračnog drona.
Osam mjeseci u podzemnoj cijevi, a zatim bijeg u napuštenu školu
Vlasenko, 49-godišnji otac jedne djevojčice, prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. radio je kao vozač kamiona. Nakon početka rata sam se javio u vojnu službu te je raspoređen u drugu bojnu 30. zasebne mehanizirane brigade ukrajinske vojske.
U lipnju prošle godine dobio je zapovijed da zamijeni ranjenog suborca na položaju u betonskoj odvodnoj cijevi u Harkivskoj oblasti, na istoku Ukrajine. Ondje je upoznao vojnika čiji je pozivni znak bio Baski.
Njihovo sklonište nalazilo se u mračnoj podzemnoj rupi, dovoljno maloj da su u njoj jedva mogli sjediti. Smjenjivali su se između skrivanja u skloništu i osmatranja iznad njega, dok su im ukrajinski dronovi dostavljali hranu i potrepštine.
Trebali su biti zamijenjeni nakon dva mjeseca. No ruski izviđački dronovi sve su više nadzirali područje, zbog čega je izlazak s položaja postao gotovo nemoguć.
Pokušaj njihove zamjene nije uspio. Drugi ukrajinski vojnici poslije su pokušali doći do tijela poginulih suboraca, ali ni oni nisu uspjeli.
Vlasenko je tada zaključio da više ne želi riskirati tuđe živote zbog pokušaja spašavanja.
„Bolje da umrem sam nego da pogine još ljudi”, poručio je, prema izvješću Daily Maila.
Sklonište je poplavilo, a ruski dronovi počeli su ih nemilosrdno napadati
Nakon osam mjeseci provedenih u betonskoj cijevi, 14. veljače ove godine njihovo je sklonište poplavilo. Vlasenko i Baski morali su izaći i potražiti drugo mjesto za skrivanje.
Bili su mokri, iscrpljeni i oslabljeni, a temperature su ponovno naglo pale. Ipak, uspjeli su se domoći ruševina napuštene škole, gdje su nastavili održavati radio-vezu s ukrajinskim snagama.
Kostiantyn Vlasenko, a Ukrainian Defender from the 30th Brigade, shares more about the ordeal he lived through.
His willpower and strength are unbelievable.
"I’m the kind of person who likes dark humor. I joked with my commander. I said, ‘You can congratulate me.’ He said, ‘What happened? What happened? I didn’t catch that. Say it again.’ I said, ‘You can congratulate me. I no longer have flat feet, and my feet are no longer size 44.’ He realized what I meant…"
📹: butusov_plus
— GMan | GMan’s Chronicle (@FAB87F) October 21, 2026
Pomoć im je i dalje stizala dronovima, ali neprijatelj je ubrzo uočio dostave hrane i počeo napadati područje.
Vlasenko je zadobio teške ozljede nogu. Lijeva noga bila mu je teško oštećena, a nakon što je dodatno ozlijedio desnu, sve se teže kretao.
U međuvremenu je ruski dron pogodio Baskija dok je izlazio po hranu.
Vlasenko je pokušao pomoći prijatelju, no u mraku nije mogao vidjeti koliko su mu ozljede ozbiljne. Cijelu je noć slušao njegovo stenjanje, nemoćan da mu pruži pomoć.
Do jutra je Baski preminuo. Bio je to njegov 50. rođendan.
„Nisam ga mogao spasiti”, prisjetio se Vlasenko.
Nakon smrti jedinog suborca, 16. veljače ostao je potpuno sam.
Rusi su mu nudili predaju, ali odgovor je bio prkosan
Nakon što je njegov položaj otkriven, Vlasenko je pokušao napustiti područje. Ubrzo je čuo eksploziju, a potom je iz neprijateljskog zvučnika puštena poruka kojom su ga ruske snage pozivale da se preda.
Poručivali su mu da znaju gdje se nalazi i da mu njegovi suborci neće doći pomoći. Obećavali su mu zarobljeništvo, razmjenu i povratak kući.
No Vlasenko nije prihvatio ponudu.
Odgovorio je poznatim prkosnim sloganom ukrajinskih branitelja Zmijskog otoka: „Ruski ratni brode, odj***!”
Ubrzo je uslijedio novi napad. Ruski bombarder dron ispustio je veliku eksplozivnu napravu, a Vlasenko se sklupčao i čekao udar.
Eksplozija je bila toliko snažna da je pomislio kako je poginuo. Kada je otvorio oči, sve je još bilo mračno. Ipak, osjetio je pijesak i prašinu među zubima i shvatio da je još živ.
Tada je ugledao staru peć od lijevanog željeza među ruševinama. Uvukao se kroz mali otvor i pronašao zaklon upravo prije nego što je uslijedila nova eksplozija.
Peć mu je postala dom na sljedećih nekoliko mjeseci.
Lijevo stopalo otpalo mu je zbog smrzavanja, a desnu nogu morao je sam amputirati
Vlasenko je u ruševinama škole proveo još 231 dan potpuno sam. Ukrajinski vojnici nastavili su mu dronovima dostavljati hranu, lijekove, čokoladu, slatkiše, čaj i cigarete.
Unatoč ozljedama, nastavio je promatrati neprijateljske položaje i preko radija javljati što može vidjeti i čuti.
No njegovo se zdravstveno stanje pogoršavalo. Zbog teških ozljeda i smrzavanja lijevo stopalo zahvatila je nekroza, odnosno odumiranje tkiva. Do travnja je stanje postalo toliko teško da mu je stopalo otpalo.
Ni to nije bio kraj njegove agonije.
Desna noga, koju je ranije ozlijedio, počela je propadati. Gležanj mu je potpuno utrnuo, razvila se gangrena, a donji dio noge ostao je visjeti i dodatno se oštećivao svaki put kada bi puzao po zalihe.
Shvatio je da mu nogu više nije moguće spasiti.
„Stavio sam je na ciglu i uzeo nož. Suze su mi tekle, ali morao sam rezati. I prerezao sam”, ispričao je, prema pisanju Daily Maila.
Tako je ostao bez obje noge, bez liječničke pomoći i bez mogućnosti samostalnog kretanja. Unatoč svemu, nastavio je preživljavati u ruševinama, oslanjajući se na zalihe koje su mu dostavljali suborci.
Supruga mu je poslala knjigu Stephena Kinga, a misli su mu bile uz kćer
Dugi mjeseci samoće ostavili su dubok trag na Vlasenku. Radio-veza bila mu je gotovo jedina poveznica s drugim ljudima.
Kada bi čuo druge ukrajinske vojnike kako preko radija javljaju da je sve mirno, osjećao je olakšanje jer je znao da negdje u blizini ipak postoje ljudi.
„Bio sam sretan što znam da nisam sam, što čujem nekoga. Bilo je užasno usamljeno”, prisjetio se.
Njegovi suborci pokušavali su mu olakšati dane malim znakovima pažnje. Među pošiljkama koje su mu dostavljali bila je i knjiga „Autsajder” Stephena Kinga koju mu je poslala supruga Tetjana. Vlasenko je veliki ljubitelj Kingovih romana, a ta ga je gesta iznenadila i razveselila.
Najviše je, međutim, mislio na svoju kćer Kristinu.
Priznao je da je tijekom rata shvatio koliko joj je malo pažnje ranije posvećivao. Želja da ponovno vidi obitelj davala mu je razlog da izdrži, iako je u jednom trenutku već bio uvjeren da neće preživjeti.
Spas je stigao dronom: morao se pričvrstiti ispod letjelice i prepustiti joj svoj život
Nakon mjeseci čekanja, zapovjednici su Vlasenku javili da se priprema operacija izvlačenja.
Mislio je da će po njega doći bespilotno kopneno vozilo ili da će se spasitelji probiti motociklom. Umjesto toga, dobio je paket spušten dronom.
U njemu su se nalazili najlonsko sjedalo, užad, karabineri i mobitel s videosnimkom koja je objašnjavala što mora učiniti.
Tek kada je pogledao upute, shvatio je da ga namjeravaju izvući zračnom letjelicom.
Plan je bio da teško modificirani bombarder dron sleti na njegov položaj i ugasi motore kako bi se mogao podvući ispod njega. Potom se morao pričvrstiti na donji dio letjelice i prepustiti joj da ga podigne u zrak.
Dana 4. listopada ukrajinska 92. zasebna jurišna brigada pokrenula je operaciju u Petropavlivki, u Harkivskoj oblasti.
Snimke prikazuju Vlasenka kako se pričvršćuje ispod letjelice i podiže palac prema kameri, dajući znak da je spreman. Dron ga je zatim podigao na visinu od približno 120 metara i prevezao oko 18 kilometara do sigurnosti.
Operaciju su osiguravala tri dodatna drona tipa Vampire, čija je zadaća bila zaštititi letjelicu i spriječiti ruske snage da je presretnu. Jedan od tih dronova neprijatelj je oborio.
Vlasenko je tijekom leta strahovao da bi mogao pasti u rijeku jer ne zna plivati. Ipak, letjelica ga je uspješno prevezla na sigurno.
„Nemam riječi. To je čudo”: vojnik koji je preživio nezamislivo napokon je spašen
Nakon spašavanja Vlasenko je prevezen u bolnicu, gdje se oporavlja od posljedica dugotrajne izolacije i teških ozljeda.
Kada je govorio o operaciji koja mu je spasila život, teško je pronalazio riječi kojima bi opisao ono što se dogodilo.
„Nemam riječi… Čudo. To je čudo”, rekao je, prema pisanju Daily Maila.
Njegovo izvlačenje smatra se prvim poznatim slučajem u kojem je ranjeni vojnik s bojišnice evakuiran zračnim dronom. Operacija pokazuje kako se tehnologija bespilotnih letjelica sve više koristi ne samo za izviđanje i napade nego i za spašavanje ljudi s područja na kojima je klasična evakuacija gotovo nemoguća.
Unatoč tome što je ušao u povijest, Vlasenko ne osjeća posebnu želju da bude zapamćen kao prvi čovjek kojemu je na taj način spašen život.
„Ne volim biti prvi. Više volim biti drugi”, rekao je uz osmijeh.
Iza te rečenice krije se priča o čovjeku koji je proveo 491 dan u ratnoj zoni, izgubio obje noge, gledao smrt jedinog suborca i preživio napade koji su ga više puta mogli stajati života.
Nakon svega, napokon je dobio priliku za ono što mu je mjesecima bilo nedostižno – liječenje, oporavak i nadu da će ponovno biti sa svojom obitelji.
