Novo istraživanje povezuje prehranu i dijabetes s povećanim rizikom od raka.
Revolucionarno otkriće baca novo svjetlo na to kako nezdrava prehrana ili neregulirana metabolička stanja poput dijabetesa mogu povećati rizik od raka, piše Zimo.
Inovativnim istraživanjem koristeći mišje modele i ljudsko tkivo, znanstvenici iz Singapura i Velike Britanije otkrili su prethodno nepoznat mehanizam koji privremeno onesposobljava ključni gen, BRCA2, koji obično štiti od tumora.
Ova otkrića podižu svijest o utjecaju prehrane i kontrole težine u upravljanju rizicima od raka, ističe farmakolog Li Ren Kong sa Znanstvenog instituta za rak u Singapuru (CSI Singapore).
Suprotno dugotrajnoj paradigmi ‘dva udarca’ koju je predložio američki genetičar Alfred G. Knudson 1971. godine, a koja sugerira da obje kopije tumor supresorskog gena moraju biti trajno inaktivirane da bi se rak počeo razvijati, nedavne studije su otkrile da mutacija u samo jednoj kopiji BRCA2 može biti umiješana u razne vrste raka.
Važnost okolišnih čimbenika
Onkolog i znanstvenik za rak Ashok Venkitaraman naglašava važnost razumijevanja kako okolišni čimbenici povećavaju rizik od raka.
Još uvijek nije sasvim jasno kako takvi okolišni čimbenici povećavaju rizik od raka, ali važno je razumjeti vezu ako želimo poduzeti preventivne mjere koje nam pomažu ostanete duže zdravi, ističe Venkitaraman.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Cell, otkrilo je da su stanice pojedinaca koji su naslijedili jednu neispravnu kopiju BRCA2 bile osjetljivije na metilglioksal (MGO), nusprodukt metabolizma glukoze.
Visoke razine MGO mogu dovesti do stvaranja štetnih spojeva koji oštećuju DNK i proteine, pridonoseći komplikacijama bolesti, osobito u stanjima poput dijabetesa.
Promjene u metabolizmu glukoze mogu poremetiti funkciju gena koji suzbija rak
Studija je otkrila da MGO može privremeno onemogućiti funkcije suzbijanja tumora proteina BRCA2, što dovodi do mutacija povezanih s razvojem raka.
Taj učinak primijećen je u nekanceroznim stanicama, uzorcima tkiva dobivenim od pacijenata i mišjim modelima raka gušterače.
Rezultati istraživanja sugeriraju da promjene u metabolizmu glukoze mogu poremetiti funkciju BRCA2 putem MGO, pridonoseći tako razvoju i napredovanju raka.
Ti rezultati naglašavaju važnost daljnjih istraživanja korištenjem većih kliničkih studija ili životinjskih modela kako bi se istražile potencijalne veze između čimbenika prehrane, dijabetesa i drugih metaboličkih poremećaja.
Venkitaraman predlaže potencijalne strategije za prevenciju raka ili rano otkrivanje. Metilglioksal se može lako detektirati testom krvi za HbA1C, koji bi se potencijalno mogao koristiti kao marker, pojašnjava Venkitaraman te sugerira da se visoke razine MGO obično mogu kontrolirati lijekovima i dobrom prehranom, nudeći mogućnosti za proaktivne mjere protiv iniciranja raka.
