Hodak: Ljevičari su protiv Židova kako se ne bi otvorilo pitanje ‘židovskih stanova’

Piše: Zvonimir Hodak

Svijet je zgrožen serijom prirodnih katastrofa, klimatskih, ratnih, humanitarnih, Hamas-izraelskih, a za mene i sve navijače, odjeknuo je i potop koji je doživio “naš Dinamo”. Baš kao i “Naš Hajduk”, “Naš Dinamo” je pojam i ponos nogometnog sjevera Hrvatske.

Korak za korakom i u Remetinec, a poraz za porazom, i ode Dinamo u nogometni ambis. Četiri ili pet poraza za redom i giljotina je na vidiku. Tu nema milosti. A zašto bi je i bilo? Sve se računa u stotinama tisuća i milijunima eura, a onda ti “naš Dinamo” popuši četiri utakmice za redom. Uz humanitarnu katastrofu u Gazi teško je imati još dodatne sućuti i razumijevanja za naš domaći nogomet.

No, kažu da pjesma liječi sve. Bolje rečeno, izgleda da “pjesme koje se više ne pjevaju” “liječe” sve. Osobito kripto komunističku nostalgiju. Ode Leko i sad treba nekako Torcidu osokoliti. Stoga je, povodom 75. godine oslobođenja Splita od fašističke okupacije, Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista pozivala na koncert “pjesama koje se više ne pjevaju”. Istodobno djeca veterana Domovinskog rata zbog “pjesama koje se više ne smiju pjevati” odlaze u zatvor. Jel’ nam se to vratio zatvor za verbalni delikt? Samo naivni još vjeruju da je “verbalni delikt” prošlost. Ulaz je opet slobodan. Za izlaz još nema garancije.

Navodno Pupovac sad pledira za “treću Hrvatsku”. Ranije je priželjkivao trećinu Hrvatske.

Odvjetnik Ante Gotovine Mišetić javlja preko fejsa kako je Europski sud za ljudska prava presudio da bi države trebale ukinuti stranke koje se ne distanciraju od komunističkih partija. Odvjetnik Mišetić dobro poznaje Rezoluciju Europskog Vijeća o čuvenoj osudi fašističkih i komunističkih režima u poslijeratnoj Europi. Međutim, u Lijepoj našoj začuđujuće slabo i sporo čitaju. Fašiste love na Dinamovim utakmicama, a komunjare s talentiranim sluhom mogu potražiti na koncertu “Pjesama koje se više ne pjevaju”, ali za koje se više ni ne zatvara.

Jakovina misli da smo svi mi idioti

Tvrtko Jakovina u granitnom “Telegramu” uvrjeđeno cvili: “Zašto vlasti sramotno ignoriraju odluke partizana kojima su prije 80 godina postavljeni temelji današnje Hrvatske”. Kad profa povijesti na Filozofskom faksu tvrdi da je vrijeme genocida pred 80 godina nad Hrvatima ujedno bilo i vrijeme kad su se položili temelji današnje Hrvatske, e onda smo svi mi idioti.

Putokaz je dao Nino Mogorović: “Živimo u vremenu koje po mnogo čemu sliči onom između 1989. i 1995. To je vrijeme za posebne ljude!”. R.M. Bišćan, mada nema veze s bivšim trenerom Dinama, ima zdrave oči za poteze jugo-nostalgičara pa kaže: “Digli spomenik Smoji jugo-smradu koji više pripada Srbiji nego Splitu i kojeg je Oluja ’95. dotukla pa je krepa malo poslije, a na sprovod mu nije došao nitko na top poziciji. U gradu “oštemali” spomenik HOS-u, spomenik IV. brigade je u ćorsokaku, di se ne vidi. Uklesali godinu oslobođenja grada 1944., a uskoro će postaviti i spomen ploču poginulom vojniku JNA na prosvjedu ’91., slavi se bitka na Sutjesci redovito. K’o Split je hrvatski grad, malo morgen, što bi rekao Smojin frend Milošević”. Po meni je to činjenično stanje. Oksimoron je ako se jave Smojini podržavatelji s tvrdnjom da je činjenica netočna.

Postkomunistički blok u post-komunizmu doveo je do toga da danas sve veći postotak ljudi posti i izvan posta….

Mini-star Radovan Fuks rezolutno je osudio navijače Dinama zbog pjevanja koračnice “Korak ide za korakom” na tekmi u Velikoj Gorici. To se od jednog “renomiranog” znanstvenika, doktora znanosti i ministra ove Vlade i očekuje. Kaže naš Fuchs: “Grozno, odvratno, osuđujem u svakom smislu, nije im mjesto na tribinama…”. Tako naš Radovan o navijačima. Međutim, na drugoj strani, pun je simpatija za mrzitelje Hrvatske. Naime, nedavno je dodijelio nagradu kao “Učiteljici godine” izvjesnoj Snežani Šević iz Borova Sela, samozatajnoj simpatizerki četnika koja je u svojoj knjizi naturalistički opisivala i slavila pokolj hrvatskih redarstvenika u Borovu. Opisala je hrvatske branitelje kao silovatelje i koljače djece koji od dječjih prstiju rade ogrlice. Njihov dolazak u Borovo Selo naša Sneška opisuje kao suicid jer su bili – nepozvani. Dolaze u srpsko mjesto, zamislite! I stvarno sve više postaje istina da “korak uvijek ide za prethodnim korakom”. Tako nas bar uči povijest.

Vladajuća garnitura ne uči iz povijesti, a Tuđman je dobro znao…

Međutim, ni Fuchs ni vladajuća garnitura ne uče iz povijesti. Zabrane rađaju inat i otpor prema onima koji su uveli takve zabrane. Tuđman je to dobro znao zato je bio protivnik bilo kakvih zabrana, napose pjevanja pjesama za koje su prije njega komunisti tvrdili da su domobranske ili ustaške. Uvijek je znao reći da kad je nešto dopušteno, onda s vremenom postane i nezanimljivo. Zato pjevaj narode, još Hrvatska nije propala! Kad smo već kod modernih zabrana HDZ-a i Plenkija nameće mi se pitanje što ćemo s novom reklamnom provokacijom iz Lidla “Sve Za Dom”. Što će na to reći Šprajc, Fuchs, Jergović, 6. lička iz Jutarnjeg i Večernjaka…?

Pesimisti misle da je treći svjetski rat već počeo. Hrvateki se uključuju čim završe drugi.

Ljevičari su protiv Židova kako se ne bi otvorilo pitanje ‘židovskih stanova’

Famozne, dvolične rezolucije UN-a o potrebi hitnog primirja u Gazi završile su novom porukom “Gazi dalje…”. Hrvatska je glasovala protiv. Jutarnji se “k’o fol” čudi pa se pita “Zašto je Hrvatska glasala protiv hitnog primirja u Gazi?” Zbog Hamasa, ustaša ili SAD-a? Upadneš preko granice u drugu državu, pobiješ sve živo, loviš taoce, žene, djecu i sad posredstvom glavnog tajnika UN-a tražiš hitno “neobavezujuće” primirje dok malo ne odahnu i dok ne stigne nova pomoć iz Teherana. Objasnio im je Luka Mišetić, možda su shvatili. On navodi kako su se 4. kolovoza 1995. dan prije Oluje, sastali nesvrstani s “delijama” i zatražili izglasavanje slične rezolucije o hitnom primirju u SAO Krajini. Dok parasrpske postrojbe malo predahnu i pripreme se za protunapad. Clinton je bio protiv i nije im preostalo ništa drugo nego da traktore polako napune dizelom. Sad je slično “nesvrstana” glasačka mašina skočila na noge. Hrvatska nije jedina glasovala protiv rezolucije nego je bila jedna od 14 zemalja koje su bile protiv. I to je to. Jednostavno za shvatiti ako se ne praviš mutavim. Ako želiš saznati istinu o ratu na Bliskom istoku novine čitaj, a seljaka pitaj… Ljevičarski novinari još se nisu odmakli od onoga što nas je “najveći sin naših naroda i narodnosti” učio, a to je da uvijek moramo biti na strani Palestine i Palestinaca ma što oni radili. Ako Židovi pobijede otvorit će se pitanje “židovskih stanova” itd.

Lijeve glave je poharala nova “oluja”. Zamislite apsurda da je jedna država, članica EU i članica NATO-a, poslala vojsku na granicu s drugom državom koja je također članica EU-a i članica Atlantskog pakta. Naime, zadnja vijest glasi: Italija je poslala vojsku na granicu sa Slovenijom – i mirna Bosna. Za to vrijeme moćna, ali miroljubiva Slovenija kontrolira koliko će onih, zbog kojih je Italija poslala vojsku na svoju granicu sa Slovenijom, ući iz “Hrvaške” u “Kranjsku”. Bosna i dalje ostaje “mirna”. Za nju naš naivno premijer vjeruje da se treba dogovoriti s Frontexom oko kontrole njene granice s Hrvatskom. I na kraju balade, kad se podvuče crta i sve zbroji, što mislite tko će ispasti najveći gubitnik u ovoj migrantskoj krizi?

Bez brige, nije teško pogoditi! Sad smo malo razočarani, zapravo šokirani, kak’ je “Lepa njihova” otvoreno i bez srama stala uz Izrael i glasovala protiv “neobvezujuće” rezolucije koja traži trenutni prekid vatre dok se Hamas malo ne oporavi. Cinični Ivan Hrstić nas samo podsjeća na “ciničnu” rezoluciju koja je 1995. zahtijevala da se hrvatska vojska povuče čak i sa vlastitih oslobođenih područja. Naravno, bez ikakvog spomena ili bez osude onih koji su okupirali dio Hrvatske i izazvali rat. Rezolucija iz travnja 1995. i današnja o Gazi slične su k’o jaje jajetu ili još bolje k’o mućak mućku.

Sjećam se starog sindikalca Borisa Kunsta koji je u jednoj HRT-ovoj emisiji rekao kako je nemoguće okupiti kvorum nezaposlenih i izvesti ih na ulični protest jer su skoro svi zaposleni na crno. Bili su to valjda crni dani za sindikalni pokret. Ne znam podsjeća li vas to na ovu “neobavezujuću rezoluciju” protiv Izraela. Koliko onih koji su rezoluciju potpisali rade sa Židovima? To je kao kad ili daš otkaz ili izgubiš posao. Ne možeš sve dobiti, nečega se moraš i odreći. Sjećam se kako su se Stipe Mesić i Račan u korizmi odrekli Hrvata u BiH. Lena Dulčić se na fejsu čudom čudi: “Svakako, opet se pokazalo kakvu lepezu idiota imamo oko sebe. To je odlična odluka, Hrvatska je na pravoj strani povijesti“. Potpisujem, iako mi je najdraže kad je Hrvatska na “hrvatskoj strani povijesti”. Na “pravoj strani” povijesti su obično jači, kako se to kasnije u povijesti pokaže. Naravno, ne mislim na Jakovinu, Markovinu, Klasića i slične naše lijeve povjesničare. Oni ne predaju povijest, oni su se davno predali pred poviješću.

Navodno su otkrili kako u Jeruzalemu, u novo pronađenoj Bibliji, piše da je Kokain ubio Abela…

Milanović glumi Mačeka i spava zimski san

Na višem od dva brda u Zagrebu, na Pantovčaku, Milanović spava zimski san, a zima je još daleko. Njegovi savjetnici misle da je vrijeme da se malo čučne pod stol dok veliki ne smisle “modus operandi”. Tipično mačekovski stavovi. Slažem se da ne trebamo nikoga od velikih i moćnih izazivati i vući za rep, ali ipak moramo, kao svaka suverena država koja ima vlastiti vanjskopolitički stav jasno reći “popu pop, a bobu bob”. Pa, iako UN danas u svijetu više nema nikakvu ozbiljniju ulogu osim moralne osude ili podrške nekim svjetskim zbivanjima, kao njegova članica trebamo jasno pokazati na čijoj smo strani u ovom opasnom sukobu koji se vrlo lako može preliti na rat diljem Bliskog istoka, ali i mnogo šire.

Naši “mirotvorci”, koji se najradije ne bi izjašnjavali o ratovima koji se danas vode u Ukrajini i u Izraelu, valjda računaju na to da Hrvatska navodno ima 20.000 vojnika i časnika viška, a od viška glava ne boli…

Čovjek zbog duge jezičine obično prije ili kasnije nastrada. Svojedobno sam napisao da su Globus i Nacional slični jedan drugom k’o jaje jajetu ili još bolje k’o mućak mućku. Razlog je bio prilično bezvezan, ali se Nacional osvetnički u jednom od zadnjih brojeva očešao o mene. Ništa posebno, kao onako usput, u stilu kakav odvjetnik, takav kolumnista. Ne znam bih li to shvatio kao kompliment ili pogrdu.

Kakav sam odvjetnik, to najbolje znaju moji klijenti. Kakav sam kolumnista, e to pojma nemam. Ipak, znam da se prema elektronskim mjerenjima, koje su o čitanosti moje kolumne proveli “Podcast Velebit” i jedan australski portal, pokazalo kako je u jednom tjednu moju kolumnu pogledalo ili pročitalo više od 246 tisuća ljudi. Naravno, to je pi**in dim prema par tisuća prodanih primjeraka Nacionala tjedno. Možda Nacional ima neke druge podatke, ali mene, ovako miroljubivog i lažno skromnog, to što me se čita ipak veseli.

Kažu da je direktor HEP-a je stvarno jak. Slažem se. Dignuo je dva kata….

I tako, dok sve polako odlazi niz brdo, Janša misli “da je vrag odnio šalu” i da je vrijeme da se narod u Sloveniji naoruža. Za to vrijeme u Hrvatskoj vlast nije nimalo zabrinuta. Love i zatvaraju navijače. Očito više ne vrijedi krilatica: “Tko pjeva, zlo ne misli”. Na sjevernoj tribini ruševnog zagrebačkog stadiona vlada čista “ustašija”. Lovostaj je prestao, a sezona lova je počela u Ateni te se nastavila u Velikoj Gorici. Svastika je zaboravljena. Nju valjda nitko nije nacrtao. Zato sudovi za prekršaje rade prekovremeno kažnjavajući “pjevače”, ali nikao im ne stižu predmeti protiv drugih vrsta “pjevača”. Recimo, svakog 25. svibnja u mitskom Kumrovcu organizira se parada ponosa komunjara i titoista, tobožnjih antifašista. Dobro se zna “Tko to tamo peva”, ali DORH je na vrijeme shvatio pravila igre pa nema prijava protiv isticanja komunističkih obilježja i pjevanja komunističkih pjesmuljaka. Nema nikakvog političkog “vara” da na to upozori DORH i suce. Joj, joj, naša Hrvatska! Vladajućima je jedina nada kvaliteta naše oporbe. Kad se pokažu oni koji nude “bolju Hrvatsku”, razne članice šeste ličke i lijevi bleferi, onda, da parafraziram mog bivšeg pripravnika Dražena K,: “Nema nam spasa”…

Nakon smjena u Lisinskom, vodeće ljude Filharmonije birat će Gradska skupština. Jel’ to znači da će dirigenti biti dirigirani?

Share This Article