Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Hrvati nemaju stavove s primjerima Ukrajine i Izraela.
(1) Stav se (prema klasičnoj teoriji) sastoji od kognitivnih, voljnih (motivacijskih, spremnost na djelovanje) i emotivnih (osjećaji, raspoloženja) elemenata koji su usklađeni. Kad se dogodi NESKLAD (disonance, kontradikcije; vidi Festinger) između elemenata ili se stav ne može oblikovati (nema ga) ili se stav počinje raspadati (osjećaj neugodnosti).
Nesklad može postojati između svih ili samo nekih elemenata koji mogu činiti stav ili ga čine ili između postojećih i novih elemenata (npr. novih spoznaja).
Nesklad uzrokuje u najmanju ruku nelagodu, a može i stres pogotovo ako je čovjek dio nečega ili uključen svojim djelovanjem i sl. Ta nelagoda se rješava na razne načine; dodavanjem novih kognicija (što može uzrokovati daljnji stres), poricanjem kognicija (činjenica), raznim iracionalnostima (pogreškama u mišljenju), izbjegavanjem djelovanja ili kognicija koje uzrokuju nesklad (što može dovesti do pristrane potvrde, tj. prihvaćanja samo onih situacija i kognicija koje idu u prilog stavu, a poricanjem ostalih) itd.
(2) Hrvati su među stanovnicima EU oni sa skoro najvećim udjelom ljudi koji vjeruju u najmanje jednu zavjeru (između 22 i 25%, tj. skoro ¼, Statista). Neke od zavjera uključuju i stvari koje se tiču ruske invazije na Ukrajinu 2022. i sad Palestinskog napada na Izrael i izraelskog protunapada. U samo ovim stvarima postoje barem dvije vrste čini se kognitivnog nesklada. Prva vrsta je ona koja se tiče odnosa pojedinih kognicija o pojedinim sukobima.
Npr. čovjek koji ima anti-establišment stav spreman je toliko isticati odgovornost Zapada i Ukrajine za rusku invaziju da ispada kao da su Zapad, Ukrajina ili oboje napali Rusiju, a ne da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. Tako popravljaju disonancu dodavanjem pristranih kognicija kako bi zadržali ili oblikovali stav. Slični primjeri se pojavljuju i u slučaju Palestinsko-izraelskog rata 2023. Ovo ukazuje ili da uopće nisu imali stav ili da su ga imali i sad ga nastoje pod svaku cijenu zadržati.
(3) Ono puno zanimljivije je odnos stavova ili barem nečega za što ljudi vjeruju da su njihovi stavovi o ta dva sukoba. Ovdje se također pojavljuje disonanca. Npr. iako su činjenično, tj. dugotrajnošću, kontinuiranošću, brojem žrtava, svirepošću itd. ruski ratni zločini protiv civila i prirode neusporedivo veći od palestinskih (koji su možda i podjednaki ako se gleda proporcionalno broju uključenih u jedinici vremena), ipak su zastupnici anti-establišmenta dugo poricali ruske ratne zločine, zatim Hamasove (Hamas ima preko 60% potpore u Pojasu Gaze), ali su odmah skočili na navode izraelske ratne zločine (navodno namjerno raketiranje civilnih ciljeva), iako o njima zasad nema dokaza dok o prva dva ima.
Sad im se pojavljuju dokazi o svirepim ratnim zločinima Hamasa i dakako dokazi o svirepim ruskim ratnim zločinima i stvorio im se NESKLAD. Ono što ti ljudi nemaju je STAV o civilnim žrtvama rata, napose ratnih zločina tkogod ih počinio jer će razlikovati žrtve po vrijednosti (palestinske žrtve su vrednije od izraelskih ili ukrajinskih; slična je situacija i ona povijesna u Hrvatskoj kad se tvrdi da su žrtve jednog totalitarnog režima vrednije od žrtava drugog totalitarnog režima).
(4) Ako je rečeno točno, onda je to barem indicija u prilog tome da Hrvati ili uopće nemaju stavove o tim pitanjima (neka su dana u primjerima, ali to se ponavlja s obzirom i na druge teme koje se tiču ruske invazije na Ukrajinu i Palestinsko-izraelskog rata) ili ih imaju, ali su u neskladu i zbog toga im se raspadaju. Ako se vratimo na početak drugog odjeljka i ako znamo uzroke navedenog postotka, onda je barem za kognitivnu disonancu jasno da su izvori informacija nužni (ne i dovoljni), a zatim i njihovo filtriranje, tumačenje itd.
U Hrvatskoj su online najčitaniji informativni portali (koji su često vrlo pristrani, a često i iznose netočne informacije u realnom vremenu), dok je u ostatku EU (napose na Zapadu) čak i u odnosu na online informativne portale najčitanija Wikipedija (i to među njima najviše ona na engleskom).
Podaci na engleskoj Wikipediji su statistički točniji čak i od komentara i analiza na online hrvatskim portalima (iako manje s obzirom na aktualne događaje, ali ih se korigira), imaju reference i izvore koji se mogu provjeriti i mogu se mijenjati kako se mijenja npr. aktualna situacija.
Čitanost engleske Wikipedije u Hrvatskoj je vrlo mala do zanemariva. Pod vidom uzroka kognitivne disonance to bio mogao biti dio njezinog uzroka; najjednostavnija moguća pojava: selektivno čitanje i tumačenje informacija i njihova slaba do nikakva provjera iz drugih izvora.
(5) Na margini. Tri dodatne pojave su ovdje zanimljive. Prvo, čini se da je hrvatska deviza „ne bi se štel mešat“ i ovdje dominantna jer nasuprot drugim državama u Hrvatskoj nema čak niti nenasilnih skupova potpore Izraelu, Palestini itd., iako je bilo skupova potpore Ukrajini koji su bili vrlo mali i rijetki.
Drugo, Hrvati se vole priklanjati onome koga percipiraju kao pobjednika čak i ako su se prije priklanjali nekome drugome. Primjer toga je da tzv. „plutajući birači“ često odlučuju političke izbore u Hrvatskoj (to su birači koji blago (unutar bloka) ili radikalno (među blokovima) mijenjaju svoje političke izbore. Treće, Hrvati vole (ne samo političari) imati mišljenja o globalnim događajima u skladu s tuzemnim političkim preferencijama (slijediti svoje omiljene političare).
Npr. kad pitamo zastupnike navodnog stava o tome da su Palestinci pa i Hamas jedine žrtve i da se mora biti na njihovoj strani kako to da prema istom ključu nisu imali stav o tome da su Ukrajinci jedine žrtve i da se mora biti na njihovoj strani, tad počinju izmotavanja o tome kako to nisu iste situacije pa sve do toga kako to nisu žrtve iste vrijednosti što je iznimno OKRUTNO; naime iznimno je okrutno žrtvi kao žrtvi zbog razlika u drugim svojstvima pridati manju ili veću, a ne jednaku vrijednost kao nekoj drugoj žrtvi kao žrtvi.
OK, gdjekoji Hrvat i ima stav, ali takvi su uglavnom izvan medija i društvenih mreža (osobno nisam među njima, nemam stavove, znanja, iskustva niti točne informacije). Istina, ljudski su životi često kontradiktorni, paradoksalni i NESKLADNI, ali tvrditi kako nisu, kako su skladni i prepuni jasnih, čvrstih i dobro utemeljenih stavova i način djelovanja nije samo elementarna NEISKRENOST (prije svega prema samom sebi) nego i čisto PRESERAVANJE.
