Bivši saborski zastupnik Branimir Bunjac oslobođen je optužbe zbog prijetnji saborskim djelatnicima za vrijeme izbacivanja Ivana Pernara iz Sabora. Dokument donosimo u cijelosti:
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Filipijane Kovačević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Branimira Bunjca zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,
126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11) u povodu optužnice ODO Zagreb KO-DO3404/20 od 27. travnja 2020. nakon održane javne rasprave dana 6.rujna 2022. u prisutnosti zastupnice optužbe zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Julije Puščenik, optuženika Branimira Bunjca i njegovog branitelja Zvonimira Hodaka odvjetnika u Zagrebu te oštećenika Zdravka Dujića, Zlatka Barbira i Maria Matuna, dana 6. rujna 2022., izrekao je i objavio
p r e s u d u
I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku(Narodne novine
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22- u daljnjem tekstu ZKP/08) ovosudni kazneni nalog K-779/20-2 od 6. svibnja 2020. stavlja se izvan snage.
II. Optuženika Branimira Bunjca, OIB:97717711607, sina Velimira i Marije, rođene
Zrnčić, rođenog 6. ožujka 1972., BIH, s prebivalištem u Čakovcu, Mihovljan Katarine Zrinski 1c, državljanina RH, povjesničara, doktora znanosti, zaposlenog s novčanim primanjima u iznosu 6.000,00 kuna, dobrog imovnog stanja, razvedenog, oca dvoje djece u dobi od 20 i 14 godina, bez vojnog čina, odlikovanog, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, neosuđivanog,
na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 33. KZ/11
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 5. travnja 2019. godine oko 00,15 sati u Zagrebu, Trg Svetog Marka br. 6, kao zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, nezadovoljan intervencijom djelatnika Straže Hrvatskog Sabora, Zdravka Dujića, Maria Matuna i Zlatka Barbir koji su po odluci predsjedavajućeg potpredsjednika Sabora RH Milijana Brkića radi remećenja rada i reda u Sabornici, zastupnika Sabora RH Ivana Pernara trebali udaljiti sa sjednice Sabora u predvorje Sabornice, u nakani da spriječi zamjenika zapovjednika Straže Zdravka Dujića u obavljanju službene radnje, odnosno da iz Sabornice udalji zastupnika Ivana Pernar, desnom rukom ga je snažno uhvatio oko vrata, u čemu ga je u daljnjoj nakani spriječio stražar Mario Matun obzirom je njegovu desnu ruku odmaknuo od Zdravka Dujića, nakon čega je Mariu Matunu povišenim tonom rekao: “Dosta toga, sram vas bilo, nemate pravo na to, dobit ćete batina, gubi se odakle si i došao, tebe ću razbiti ćelavi majmune, mrš, još jednom mi uzmi nešto iz ruke, kunem ti se da nećeš živ izaći odavde, mrš smeće”, nakon čega su djelatnici Straže Hrvatskog Sabora Zdravko Dujić, Mario Matun i Zlatko Barbir iz sabornice iznijeli zastupnika Ivana Pernara u predvorje Sabora gdje im je glasno rekao: “Čuvajte me se ako me sretnete vani na ulici, zapamtit ćete me!”,
dakle, s namjerom da silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene dužnosti koja je u okviru njezinih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda, prisilu prema službenoj osobi u pokušaju- opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicom je optužilo Branimira Bunjca da je počinio odnosno pokušao počiniti kazneno djelo koje je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude, kada se uzme u obzir i izmjena s lista 155.
2. Sud je u ovoj pravnoj stvari ranije izdao kazneni nalog, a kako je protiv tog naloga došlo do prigovora valjalo je prije svega odlučiti da se kazneni nalog stavi izvan snage (neovisno o tome do kakve presude dolazi nakon provođenja dokaznog postupka).
3. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu.
4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao Čita se iskaz svjedoka Zdravka Dujića (list 151), iskaz svjedoka Zlatka Barbira (list 151-152), iskaz svjedoka Maria Matuna (list 152), rješenja Hrvatskog Sabora od 18. ožujka 2013. (list 18-20), poslovnik Hrvatskog Sabora (list 21-25), Pravilnik o unutarnjem redu stručne službe Hrvatskog Sabora (list 26-31), Odluka o stručnoj službi Hrvatskog Sabora (list 32-34), Odluka o mjerama sigurnosne zaštite Hrvatskog Sabora (list 35-37), Pravilnik o javnosti rada Hrvatskog Sabora i radnih tijela (list 38-41), Uredba o određivanju oštećenih osoba, objekata i prostora te provođenje njihove zaštite i osiguranja (list 42-51), Uredba o izmjenama navedene uredbe (list 52-53). Zatim je reproducirana snimka od 5. travnja 2019. koja se odnosi na događanja u Saboru Republike Hrvatske, ali i snimka optuženikovog prvog ispitivanja s time da je izvršen i uvid u zapisnik o prvom ispitivanju optuženika (list 116 -119). Na kraju je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 120).
5. Čitanjem iskaza svjedoka Zdravka Dujića utvrđeno je da je taj svjedok na početku iskaza napomenuo da je predmetnog dana postupao kao dio saborske straže i da su mu u tome pomagali kolege Matun i Barbir. Sjeća se da je bilo odlučeno da se ima udaljiti i zastupnika Ivana Pernara i da on nije pristao da sam izađe pa nije preostalo drugo nego da se fizički iznese spomenutog zastupnika. Ističe da je u jednom trenutku zastupnik Bunjac rekao da će ubiti nekoga od njih iz saborske straže, a isto tako je skočio navedenom svjedoku na vrat pa je kolega Matun pokušao skloniti ruke navedenog zastupnika s navedenog svjedoka. Napominje da je čvrsto držao Pernara i da ga nije baš omelo to što ga je Bunjac uhvatio no ipak je kolega pokušao skinuti ruku koju je optuženik stavio oko vrata navedenog svjedoka. Osim toga Bunjac je počeo prijetiti. Nadalje iskazuje da je Bunjcu oduzeo mobitel budući da je snimanje na tom mjestu zabranjeno tj. postupanje saborske straže zabranjeno je fotografirati sukladno odluci koja je donesena o tome. Ne može se sada sjetiti svih riječi koje je Bunjac rekao, ali ih nije shvatio kao ozbiljniju prijetnju smatrajući da je to izrečeno u afektu. Misli da mu se Bunjac već idući dan ispričao za izrečene riječi. Ne zna je li optuženika upozorio da ne smije snimati, ali napominje da su svi zastupnici o tome bili upoznati. Ističe da zna da je snimao budući da je u nekom drugom slučaju javno bila stavljena snimka gdje je također iznesen Pernar. Iskazao je da nije bio ustrašen, a misli da nije došlo do straha niti kod njegovih kolega. Iskazao je da se optuženik došao još jednom ispričati i to na kraju mandata s time da svjedok tome nije prisustvovao već su mu to prenijele kolege.
6. Čitanjem iskaza svjedoka Zlatka Barbira utvrđeno je da je taj svjedok iskazao da je bilo odlučeno da se iz Sabora iznese zastupnika Ivana Pernara koji je odbio udaljiti se iz dvorane pa se zajedno s kolegom Matunom pridružio kolegi Dujiću u iznošenju spomenutog zastupnika čemu se protivio zastupnik Bunjac koji je skočio na leđa iza Dujića na način da mu je napravio “kravata” zahvat i na taj način ih prekinuo u postupanju uslijed čega je zajedno s kolegom Matunom svjedok micao optuženikove ruke s Dujića. Nadalje navodi da je pri tome došlo prijetnji i nepristojnih riječi od Bunjca kao i povišenih tonova. Iskazao je da je zabranjeno snimanje postupanja straže te da nije propisano da se nešto postupa prema zastupniku ako zastupnik unatoč tome snima. Tvrdi da se nije uplašio izrečenih prijetnji i da nije smatrao da će optuženik ostvariti prijetnje.
7. Čitanjem iskaza svjedoka Maria Matuna utvrđeno je da i taj svjedok iskazuje da je ovlaštena osoba odlučila da se zastupnika Ivana Pernara udalji iz dvorane i ujedno da je taj zastupnik odbio napustiti dvoranu pa je svjedok zajedno s kolegama Barbirom i Dujićem krenuo iznositi spomenutog zastupnika iz dvorane na što je Bunjac reagirao prijetnjama i uvredama prema njima. Spominje i oduzimanje mobitela i da je to toga došlo iz razloga što se mobitelom snimalo što se događa. Svjedok Matun napominje i da se Bunjac i fizički suprostavio postupanju saborske straže te da je lako otklonio njegove ruke s Dujića i da se radilo o optuženikovom napadu barem srednjeg intenziteta i da je očito optuženik htio spriječiti Pernarovo iznošenje. Spominje i da je optuženik napravio zahvat kravatu Dujiću. Što se tiče izrečenih riječi navodi da se nije prestrašio.
8. Reproduciranjem snimke koja se odnosi na događanja u Saboru od 5. travnja 2019. utvrđeno je da iz tog dokaza taker proizlazi da je optuženik izrekao prijeteće riječi i to prijetnje smrću kao i da je pokušao fizički spriječiti djelatnike saborske straže u iznošenju zastupnika Ivana Pernara pa se ujedno može reći da je tijek događanja točno opisan u činjeničnom opisu. Međutim, iz navedene snimke je vidljivo i nešto što nije navedeno odnosno opisano i za što sud smatra da se radi o bitnom pa i ključnom trenutku glede predmetnog događaja. U jednom trenutku se u navedenoj snimci vidi kako jedan od djelatnika saborske straže iznenada uzima mobitel tj. naglo, a o toj okolnosti uostalom svjedoči Zdravko Dujić navodeći da je oduzeo mobitel Bunjcu iz razloga što je snimao postupanje saborske straže.
9. Valja primijetiti da je do spomenutog trenutka optuženik djelovao mirno odnosno iz snimke proizlazi da ne ometa postupanje djelatnika saborske straže. Tek kada je naglo mu oduzet mobitel dolazi do burne reakcije koja se zatim manifestira i kroz prijetnje te fizički sukob. Stoga se navedeni trenutak odnosno navedena okolnost može promatrati kao “okidač” za optuženikovo postupanje u konkrentom slučaju. Svjedok Dujić je obrazložio da je zaključio da je optuženik mobitelom snimao predmetno postupanje iz razloga što je već u ranijim slučajevima bilo takvog snimanja, a iz takvog obrazloženja proizlazi da svjedok zapravo ne može biti siguran je li snimanja bilo i u konkrentom slučaju. Kako god bilo, navedeni postupak oduzimanja mobitela nije prihvatljiv odnosno opravdan posebice kada se ima u vidu da se saborske sjednice snimaju što je općepoznato budući da se to prikazuje i na televiziji. Ako je djelatnik saborske straže smatrao da zastupnik nedozvoljeno snima ili da na nedozvoljeni način koristi mobitel, mogao ga je na to upozoriti i zatražiti da se s time prestane odnosno reagirati na drugi način umjesto da naglo iznenada tako postupa prema saborskom zastupniku koji uostalom ima i imunitet. To nije samo neprihvatiljivo ponašanje prema nečijoj imovini već i prema osobi pogotovo kad se ima u vidu da na mobitelu osoba može imati važne i osobne stvari te u trenutku oduzimanja mobitela dolazi do određene neizvjesnosti što će dalje biti s tim mobitelom i sa svime što se u njemu nalazi. Stoga je razumljiva optuženikova reakcija što ne znači da se time opravdava njegovo postupanje kojim je ispunio zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela budući da je i prijetnjom i silom pokušao spriječiti službene osobe u obavljanju službene dužnosti koja se sastojala u udaljenju drugog saborskog zastupnika sukladno odluci nadležnog tijela odnosn ovlaštene osobe. Optuženik je na drugi način mogao izraziti svoje negodovanje umjesto da je prijetio i fizički se sukobio. Iz onoga što je optuženik iskazao na raspravi (ranije se branio šutnjom) ne proizlazi suprotno budući da optuženik zapravo ne osporava radnje koje su uostlaom jasno vidljive na snimci već nastoji opravdati to svoje ponašanje, ali proizlazi da se oštećenicima ispričao u više navrata što potvrđuju i sami oštećenici koji uostalom navode da se nisu niti uplašili uslijed optuženikovih riječi.
10. Kada se uzme u obzir sve navedeno, sud smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 33. KZ/11. Tim člankom je propisano da nema kaznenog djela unatoč ostvarenju njegovih obilježja ako je stupanja počiniteljeve krivnje nizak te djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Pri tome valja naglasiti da se oštećenici nisu uplašili te da im se optuženik u više navrata ispričao, a posebice valja naglasiti da je optuženik reagirao isprovociran iznenadnim oduzimanjem mobitela. Valja istaknuti i da optuženik nije toliko utjecao na predmetnu radnju iznošenja zastupnika iz Sabora budući da je u konačnici zastupnik iznesen pa nije spriječio takvu odluku. Sukladno tome može se to promatrati i kroz element iz čl. 33. KZ/11 u smislu da su posljedice neznatne pogotovo kada se ima u vidu da oštećenici i navode da se nisu uplašili. Nadalje, u situaciji kada se optuženik ispričao oštećenicima dragovoljno i to u više navrata nadasve dolazi do izražaja element iz čl. 33. KZ/11 o tome postoji li potreba da počinitelj bude kažnjen odnosno nameće se zaključak da to nije potrebno. Što se tiče pitanja stupnja počiniteljeve krivnje u smislu čl. 33. KZ/11 valja smatrati da je taj stupanj nizak kada se ima u vidu da je optuženik postupao u afektu uslijed iznenadnog uzimanja mobitela te da se uz to naknadno ispričao slijedom čega samo naizgled djeluje da se radilo o ustrajnosti no zapravo se tu više radilo o burnoj reakciji uslijed spomentog afekta.
11. Ostali dokazi ne mijenjaju na stvari budući da se odnose na rješenja iz kojih proizlazi da su oštećenici djelatnici saborske straže što uostalom nije sporno, a nadalje su tu priloženi propisi koji su općenite naravi tj. nisu toliko odlučni za konkretni slučaj u smislu utvrđenja činjenica glede činjeničnog stanja konkretnog slučaja. Međutim, od ostalih dokaza valja istaknuti izvadak iz kaznene evidencije iz kojeg proizlazi optuženikova neosuđivanost što je dodatni razlog da se smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 33. KZ/11 budući da ne proizlazi da se radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela što uostalom proizlazi i iz optuženikovog naknadnog ponašanja iz konkretnog slučaja pa se ujedno konkretni događaj može sagledavati kao nekakav izoliran slučaj. Sud nije smatrao potrebnim provoditi eventualne druge dokaze već je zauzeo stav da se na temelju provedenih dokaza može donijeti odgovarajuću presudu. Ujedno je sud odbio prijedlog obrane za dopunsko ispitivanje oštećenika smatrajući da su oni u dovoljnoj mjeri ispitani, a osim toga njihovo ispitivanje je predloženo na raspravi nakon što su oni tog dana napustili sudnicu pa se očito radi i o prijedlogu koji je usmjeren na odugovlačenje postupka.
12. Na temelju provedenih dokaza sud smatra da umjesto predložene osuđujuće presude valja izreći oslobađajuću presudu u smislu ispunjenja uvjeta iz čl. 33. KZ/11 kako je to već navedeno i obrazloženo slijedom čega je izrekao oslobađajuću presudu i ujedno odlučio da sukladno tome troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
Zapisničar: Sudac: Filipijana Kovačević Domagoj Kurobasa
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.
