U Europi močvare imaju jedinstvenu ulogu u očuvanju ljudskih ostataka i artefakata, koji pružaju uvid u običaje i vjerovanja starih naroda.
Novi pogled na više od 1000 “močvarnih tijela” — ljudskih ostataka sačuvanih na mjestima s niskim sadržajem kisika s mokrim i spužvastim tlom — otkriva da tradicija ostavljanja tijela u europskim močvarama traje tisućljećima, od kamenog doba do modernih vremena, i da su ti pojedinci su često završavali nasilno.
Međutim, sva ta tijela nisu završila zakopana u močvarama iz istog razloga. Neki su vjerojatno ostaci ritualnih žrtvi, poput izvrsno očuvanog 2400 godina starog Tollundskog čovjeka u Danskoj, neki su vjerojatno ukopi devijanata ili pogubljenih kriminalaca, a drugi su vjerojatno rezultat slučajnih smrti, poput utapanja u tim vodenim sredinama, prema studiji objavljenoj u utorak (10. siječnja) u časopisu Antiquity, prenosi Live Science. Nekoliko tijela u močvari, posebno očuvane mumije s kožom i kosom, privlače veliku pažnju. No bila bi pogreška zanemariti ljudske kosti ili djelomične ljudske ostatke sačuvane u močvarama, rekao je prvi autor studije Roy van Beek, arheolog i izvanredni profesor na Odjelu za geografiju tla i krajolik i Odjelu za kulturu Geografija na Sveučilištu Wageningen i istraživanje u Nizozemskoj.
Ovi močvarni kosturi su “zapravo gotovo isti kao i dobro očuvana močvarna tijela koja svi znaju, ali samo su očuvani na drugačiji način,” dijelom zbog različite kemije unutar močvara, rekao je van Beek za Live Science. “Oni pružaju vrlo zanimljive dokaze o patologiji i uzrocima smrti u nekim slučajevima.”
Kako su očuvana?
Nije u potpunosti jasno zašto močvare tako dobro čuvaju ljudske ostatke, ali okruženje s niskim sadržajem kisika i antibiotska svojstva sfagnana, polimera (tvar napravljena od ponavljajućih jedinica) proizvedenog od mahovine Sphagnum koji može sniziti pH i spriječiti kvarenje, čini se da igraju ulogu. Očuvanje u močvarama također ovisi o brojnim čimbenicima, budući da bi tijela mogla bolje proći ako su uronjena u vodu, ako su izložena niskim temperaturama okoline i bježe od insekata i mikroorganizama, prema studiji.
Kako bi istražili trendove tijela i kostura u močvari, van Beek i njegovi kolege stvorili su bazu podataka od 266 lokacija diljem sjeverne Europe, od Irske do baltičkih država, koja datiraju između 9000. pr. i A.D. 1900. godine. Često su mjesta u močvarama držala samo jednu preminulu osobu, ali neka su mjesta korištena više puta tijekom godina, s brojem očuvanih jedinki u rasponu od dvije do oko 100 po močvari, rekli su istraživači. Uz jednu veliku iznimku, mjesto Alken Enge, u Danskoj, procjenjuje se da sadrži ostatke više od 380 ljudi koji su ubijeni u nasilnom sukobu i ostavljeni u otvorenoj vodi tijekom ranog prvog stoljeća naše ere.
Mjesta s najviše ljudskih ostataka u močvarama su Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, sjeverna Njemačka, Danska, južna Norveška i južna Švedska, otkrio je tim. Međutim, s vremenom su se pojavila različita žarišta močvara. Praksa je započela u južnoj Skandinaviji prije otprilike 5000 godina tijekom neolitika i polako se proširila sjevernom Europom. Najnovija močvarna tijela – iz Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke – otkrivaju da se ova tradicija nastavila kroz srednji vijek iu moderno doba. Od 57 osoba čiji se uzrok smrti moglo utvrditi, 45 je doživjelo nasilnu smrt, otkrili su istraživači. U rijetkim slučajevima bolest je vjerojatno bila uzrok smrti, a bilo je šest žrtava samoubojstava i četiri slučajne smrti (kao što je utapanje) od 1100. do 1900. godine, otkrio je tim.
Močvare imaju ulogu
Ljudski ostaci pronađeni u močvarama “daleko su brojniji nego što se dosad pretpostavljalo”, napisali su istraživači u studiji, napominjući da su močvarne mumije iz 1000. godine pr. naprijed.
U Europi močvare imaju jedinstvenu ulogu u očuvanju ljudskih ostataka i artefakata, koji pružaju uvid u običaje i vjerovanja starih naroda. “To je nešto što se teško može naći bilo gdje drugdje u europskim krajolicima jer je očuvanost izuzetno dobra”, rekao je van Beek. Močvare su također dom raznolikom spektru biljaka i životinja, te zadržavaju ugljik, što pomaže u borbi protiv klimatskih promjena. Ipak, močvare ovog kontinenta sada nestaju velikom brzinom zbog radova na odvodnji i uklanjanju treseta, koji se može koristiti za gorivo, rekao je van Beek, prenosi klik.hr
