4.7 C
Zagreb
Naslovnica Kolumne Hodak: Noa viče, uđite svi! Sudnji dan je stigao! Gdje su ovce?...

Hodak: Noa viče, uđite svi! Sudnji dan je stigao! Gdje su ovce? Netko iz mase odgovara – u Hrvatskoj!

Piše: Zvonimir Hodak

U našoj maloj zemljici je “status quo vadis” kako bi rekli naši kumrovečki đaci. Profinjen osjećaj za realnost pokazao je ovih dana Peđa Grbin davši svima do znanja da više neće tolerirati neo-kolonijalističke odnose u svijetu. Tu dramatičnu vijest prenio nam je Marko Biočina iz Jutarnjeg… Sledio sam se. Zar opet kreće revolucija?

Sve drugo je očekivano i pomalo dosadno. Hrvati u BiH su po tko zna koji put, neakademski rečeno, “popušili”. Mala im je utjeha što će Finci i Šveđani žurno ući u NATO. Ako su naši u BiH “popušili”, sad može ruski medo “popušiti” Šveđanima i Šveđankama kao i Fincima i Finkinjama i tako u krug… Pita me moj čitatelj iz Mostara za mišljenje. Zanima ga postoji li modus da se izađe iz tog začaranog kruga… Znate, Komšić i slično… Odgovorio sam mu citirajući Jerryja Seinfelda, američkog stand-up komičara: “Ako imate na sebi majicu natopljenu krvlju, možda pranje rublja i nije vaš najveći problem u tom trenutku!”.

Naš predsjednik je čak plemenito pokušao. Međutim, nekako mu neće ići… Hrvateki tek moraju učiti i samo učiti, kako je to rekao drug Lenjin. Od koga? Naravno, od onih koji su nam najbliži. Od Slovenaca.

Željko Trkanjec se pita iako zna odgovor: “Hoće li Golobova vlada kočiti ulazak Hrvatske u Schengen”? Upitnik sam stavio ja! Vjerojatna ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon šalje preko Denisa Romca senzibilnu poruku Hrvatekima: RH mora prihvatiti odluku arbitraže o granicama pa onda mogu u Schengen… Ili tako nekako. No, hvala Bogu, napokon smo se riješili tog desničara Janše. Dok je taj desničar bio na vlasti u Sloveniji, godinama je Hrvatska imala odlične odnose sa Slovenijom bez zaoštravanja spornih pitanja. Čak se, valjda po službenoj dužnosti, “umrtvio” i Joško Joras. Taj je više puta u Hrvatskoj vješao slovensku zastavu na svojoj kući s natpisom “Tukaj Slovenija”. Ako mu “neprijateljska” Hrvatska dade ipak čin zastavnika mogao bi služiti slovenski vojni rok na Svetoj Geri. Da samo podsjetim. Sveta Gera je kasarna slovenske vojske koja se nalazi u Hrvatskoj. Ne vjerujete?! Uđite u Google.

Kao i obično, Marcel Holjevac gađa u sridu: “Ono kad vidiš u Jutarnjem naslov ‘lov na petokolonaše’ i ponadaš se, a ono Ukrajina… Kod nas dobivaju nagrade od struke..” I kako onda ne vjerovati dr. Hermanu Vukušiću kad tvrdi: “Hrvati su kao nacija u stanju kolektivnog PTSP-a”. To je stvarno primjerena dijagnoza kad pročitate da je tvrda ljevičarska i pro-jugoslavenska skupina proglasila novinara godine. Od Hrvatske su dobili zgradu u centru Zagreba, lovu za registraciju, ali sve su im emocije tamo negdje daleko… u Beogradu. Baš k’o i njihov “novinar godine”. Čovjek koji je pljunuo na sve hrvatsko, od Splita do Vukovara. Ako je to kriterij za izbor novinara godine onda je nagrada u pravim rukama.

Kako smo nekada imali Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj, zašto sada ne bi imali i Jugoslavensko novinarsko društvo u centru Zagreba!? Ima toga koliko god želite. Oni koji uporno i otvoreno pljuju na hrvatske svetinje imaju svoj tjednik “Novosti”. Koji, kao slučajno, financira Vlada RH. S druge strane imamo “Hrvatski tjednik” koji izlazi u Zadru. Uglavnom pišu istinu i osvješćuju uspavane Hrvateke, ali nitko ih ne pomaže novčano. Najmanje Vlada RH. U SPAR-u, stranom trgovačkom lancu, zabranjena je čak i prodaja Hrvatskog tjednika. Što smo ono rekli. PTSP – i to kolektivni.

Sjetih se Franciska Franka i petih kolona u “španskom” građanskom ratu, pa onda i naših sofisticiranih petih kolona kojih je puna RH-a. Dobro, Franco je povijest i u domeni povjesničara kao što je, recimo, Dragan Markovina. Član čuvenog povijesnog trija Klasić, Jakovina i Markovina.

Draganče trpi konstantne želučane smetnje zbog Zorana Milanovića. Tableta koja mu donekle pomaže je Franjo Tuđman. Evo njegovog zadnjeg “leka”: “Milanović je štetočina samo malo manje od Tuđmana, srećom nema toliko ovlasti”. Ma, bravo naš “istoričare”! Da si slučajno novinar, “otpilio” bi Boru Dežulovića jer bi te HND proglasio novinarem godine. Naravno, ovaj “objektivni” povijesni analitičar i “demokrat” ne oprašta Tuđmanu što je stvorio samostalnu Hrvatsku. Napokon, po tome je isti kao i brojni drugi koji u Hrvatskoj rade i govore što ih je volja i to bez ikakvih posljedica.

Najveći i neoprostivi krimen Tuđmana je po njima to što je pobijedio u ratu i stvorio državu nakon toliko stoljeća. Za takve je Tuđman stvarno štetočina. Nepopravljiva. Sad kad se približava 100 godina od rođenja dr. Franje Tuđmana, grčevi u želucima tih frustriranih jugofila pojačali su se toliko da kad god mogu pljunu negdje javno na pokojnog prvog predsjednika. Neka samo pate! Zamislite tragiku kroz koju prolaze razni Vili Matule, Zdenke Raukarice, Ivane Kekinice, Katarine Peovićke, Rade Borićke, Lane Bobićke, Šokre Beljaci, Sabine Glasnovićke, Mirele Ahmetovićke, Puhovski… i da ih ne nabrajam dalje. Noam Chomsky jednom je napisao kako je najveći projekt – veličati glupost. Upravo taj projekt odvija se pred našim očima sve ove godine od kada “diktatora” nema među nama. A demaskiranje tek slijedi! Obljetnica 14. svibnja je pred vratima!

Kažu zlobnici kako, dok u BiH nisu došli Englezi, Hrvati i Muslimani su živjeli kao braća. A od tada, kao Englezi i Irci..!

Iz Bleiburga ‘dobre vijesti’

Iz Bleiburga nam stižu “dobre” vijesti. Sa spomenika žrtvama partizanskih zločina sudskom ovrhom skinut je povijesni hrvatski grb. To je još jedna “briljantna” pobjeda naših zadojenih komunjara. Sad je vjerojatno na redu “rušenje” crkve sv. Marka u Zagrebu gdje stoji stoljetni grb s prvim bijelim poljem. Preko puta je Hrvatski sabor i možete zamisliti kako su “živčane” naše “drugarice” zbog tog “ustaškog” bijelog polja. Da bi se riješili “živčanosti” naših saborskih zastupnica iz 6. ličke, očekuje se inicijativa Katarine Peović, Mirele Ahmetović, Zdenke Raukar, Rade Borić i ostalih da se crkva na Markovom trgu jednostavno sruši. Ta revolucionarna gesta relaksirala bi naše jugofile, komunjare, rusofile i orjunaše. Na mjestu “ustaške” crkve mogao bi se sagraditi, pomoću EU fondova, novi dječji vrtić u kojem bi se djeca od rođenja senzibilno ideološki odgajala.

Kako se prisjeća Ivica Granić na fejsu: “Bela guska vodu pluska, vse bu bila zemla Ruska”. Tako su pjevali međimurski komunisti 1945.g. I dan danas bi se našlo zborova za tu privlačnu pjesmicu. Ipak je “Majčica Rusija” uvijek bila brana američkom imperijalizmu! Danas, umjesto da i dalje bude brana američkom imperijalizmu, majčica Rusija je grubo napadnuta, ne od nacističke Njemačke, nego ovaj puta od nacističke Ukrajine. Kako se samo ovaj svijet mijenja!? Naravno, na gore. Osim kod nas. Tu već gore ne može biti. Ljudi zbog inflacije jedva preživljavaju. A kad nam sad još uvedu i euro, onda ćemo tek vidjeti koje nam je blagodati podarilo ovakvo mahnito brzanje u euro zonu.

Evo, upravo ćemo proslaviti 8. svibanj – Dan oslobođenja! To je, naime, u doba komunističke Jugoslavije bio dan oslobođenja prvenstveno za one koji su se udomili u židovskim stanovima nakon rata. Do tog su dana već ustaše, Nijemci i domobrani bili predani saveznicima u Bleiburgu, a ruski maršal Tolbuhin je već stigao do Beča nastojeći tamo stići prije Amera. Osim u Odžaku, rat je već tada bio gotov u čitavoj Europi. Partizani su ulazili u gradove praznih ulica i trgova, ubijali bez suda, proglašavali obične ljude kulacima i neprijateljima kako bi im oduzeli imovinu itd. itd. Perverzno je takva događanja kod nas slaviti kao “Dan oslobođenja”. Zato ga valjda sada odjednom lukavi ex-komunisti više ne nazivaju “Dan oslobođenja” već “Dan pobjede”. Ha, ha! Nije šija nego vrat! Još su stari Latini govorili: “Ex nihilo, nihil fit” odnosno “Od ničega ništa”. Neka mi netko navede ijednu bitku koja je vođena za oslobođenje grada Zagreba?

Oscar Wilde je jednom napisao: “Jedina razlika između sveca i grješnika je u tome da svaki svetac ima prošlost, a svaki grješnik budućnost”. Mnogi naši grješnici uživaju u svojoj budućnosti još od 8. svibnja 1945.g.

Bliži se 14. svibnja odnosno stogodišnjica rođenja dr. Franje Tuđmana. Čovjeka za kojeg mnogi pogrešno misle da je baš on “stvorio” današnju Republiku Hrvatsku… Ma ne! Krivo! Današnju samostalnu Hrvatsku, članicu NATO saveza i EU-a, stvorili su partizani u AVNOJ-u i ZAHVNOH-u, a dovršili Vesna Škare Ožbolt, Perković, Mustač, Bude Lončar, Ante Marković, Anto Nobilo, Joža Manolić, Stipe Mesić, Nenad Puhovski, Dejan Jović, Šokre Beljak… ma tko bi ih sve nabrojao. Njihova imena ne bi stala u sabrana djela pod nazivom “Kako smo stvarali Hrvatsku usprkos Franji Tuđmanu”. Naravno, kad se taj rat oko proslave stogodišnjice rođenja pokojnog predsjednika završi, nakon 14.svibnja, slijedi i moja “završna riječ”.

U subotnjem Večernjaku, mamutskog formata, Iva Boban Valečić, iz usta Vesne Škare Ožbolt, čula je čistu destiliranu “istinu”. Naslov “Desnica u ratu za Franju Tuđmana”. Tipična ljevičarska musaka. Iva nas upućuje tko kome odriče pravo da se poziva na političku doktrinu pokojnog predsjednika… itd. Mene pak sve više uzbuđuje kako sada i dio ljevice svojata na neki način Franju Tuđmana jer su valjda napokon progledali i počeli kužiti njegove povijesne zasluge. Sa zanimanjem čekam 14. svibanj i nova saznanja o Tuđmanu kao partizanu, o tome koliko je Tuđman cijenio Tita, kako se jedva odupirao desničarima, kako je tvrdio da je ZAVNOH temelj današnje države, o gardijskim brigadama koje su iz pobjede u pobjedu išle s imenima Perkovića i Mustača itd. Rat za bolju prošlost poraženih snaga je na obzoru… Čisti sajam taštine.

Netko mi je poslao karikaturu Noine arke. Noa je na karikaturi malo nervozan: “Uđite svi! Sudnji dan je stigao! Gdje su ovce?” Netko iz mase odgovara: “U Hrvatskoj!”

Notorno zbunjenog Branimira Pofuka u lijevom Večernjaku muče nove dileme ili kako neki kažu “delime”. Neozbiljno je na tako slične stvari, kao što je “slava Ukrajini” i “Za dom spremni” gledati na tako različite načine. Digao mu je tlak na 300 brigadir Matko Raos koji je izjavio kako ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941. godine. Naravno, danas već svi znaju da je i Tuđman rekao kako je NDH bila tek izraz stremljenja hrvatskog naroda za svojom državom. Međutim, Brane to ne može provariti. To je za njega gastroenterološki problem s kojim ne može izaći na kraj. Ne znam kako to Pofuk ne može shvatiti iako nije tako komplicirano.

Zazivanje što strožeg kažnjavanje pozdrava ZDS poprimilo je kod nas razmjere mita. To je na neki način objasnio i Premijer. Naravno, time je rasplakao članicu 6. ličke Žonju u Braninom Večernjaku. Jugo-nostalgičari će morati prije ili kasnije shvatiti da je Domovinski rat iznjedrio vlastite simbole tijekom rata, a to sigurno nisu pjesmuljci poput “Po šumama i gorama” koji su sigurno draži ušima jugo-nostalgičara. Bilo pa prošlo, drugovi. Novi ratovi, nove pobjede, novi simboli… A poklič “Slava Ukrajini” ostavite Ukrajincima. Vi čekajte Ruse da vas možda opet “oslobode”. Načekat ćete se…

Neki ratni reporteri, poslani u Ukrajinu, na prvu veću detonaciju, raštrkali su se po okolnim zemljama. Najdalje je otišao jedan koji o ratu u Ukrajini izvještava s Dugog Rata.

Ćiro Blažević se sjeća kako su ga neki igrači Dinama izdali time što su se udebljali, a neki su u tom pogledu počinili čak i veleizdaju.

P.S. Pozdrav srednjoškolcu iz Novske Nikoli Juriću koji mi je poslao opširno pismo s puno dobrih ideja. “TPK” šifru sam jedva dešifrirao. Neka se i drugi pomuče…

Najnovije

Još iz rubrike