8.2 C
Zagreb
Naslovnica Gospodarstvo Drama među autobuserima, stiže kraj moratorija na ovrhe, na koljenima su: BiH...

Drama među autobuserima, stiže kraj moratorija na ovrhe, na koljenima su: BiH pomaže prijevoznicima, Hrvatska ne

A dok Vlada želi zadovoljiti svoje najvjernije biračko tijelo -umirovljenike i uoči izbora mu isplatiti Covid dodatak, ostatak građana prolazi sve teže i financijski sve gore dane, piše RTL.

Trenutno je najgore onima koji žive od autobusnog prijevoza i turizma. Ne samo zato što onih 4000 kuna po zaposlenom iz mjeseca u mjesec sve više kasni – kasni, ali ipak stiže, nego jer stižu ovrhe.

Od 1. ožujka prestaju vrijediti moratoriji na otplatu kredita koje su banke tj. leasing kuće odobrile poduzetnicima, a prvi na udaru su autobuseri i vlasnici čarter brodova koji su svoja vozila i plovila, naravno, kupili na kredit. Vozila i zarada zbog epidemije stoje a krediti na njih počinju ponovno teći.

Donna Diana Prčić donosi detalje, a gost RTL Direkta je Ivan Leskovar predsjednik udruge Autobusi.hr koja okuplja oko 30 prijevozničkih tvrtki s oko 200 autobusa koji se uglavnom bave turističkim prijevozom.

U razgovoru sa Zoranom Šprajcom Ivan Leskovar kaže da su odmah na početku krize upozoravali na probleme kad se “država maknula u stranu”.

Mi smo morali prihvatiti ono što su nam leasing kuće ponudile. To je bio prvo moratorij na tri mjeseca, a kasnije na dodatnih šest ili devet mjeseci, uz uvjete koje su oni postavili, a to je bilo plaćanje, kako su to nazvali, naknade.

Od početka ožujka do lipnja ističu ti moratoriji koje smo mi potpisivali, rekao je Leskovar.

Što zapravo to znači za vas? Netko kaže, banke će uzeti autobuse, vi ste mirni, krenut ćete u neki drugi biznis i dobro.

To nažalost nije tako. Situacija je takva da već stoje autobusi, pada im vrijednost, po našim izračunima godišnji pad vrijednosti autobusa je 20.000 eura, sad kad imate stotine oduzetih autobusa će ta vrijednost pasti ispod one granice koliko je ostalo glavnice za otplatiti.

Banke neće imati kome prodati te autobuse. Onda banke kreću na vas?

Tako je. Svaki vlasnik firme je prilikom potpisivanja ugovora dao vlastitu zadužnicu u visini vrijednosti tog autobusa. Kreće se u naplatu i oduzimanje privatne imovine.

A gdje je tu država? Premijer i ministri se hvale da pomažu poduzetnicima.

Što se tiče nas prijevoznika u povremenom prometu, jedino što nam država plaća je 4000 kuna za zaposlenike, iako to je za zaposlenike, firma od toga nema ništa. Ništa drugo nam nije plaćeno. Nikakvi fiksni troškovi.

Mi smo prvi stali s poslom, Covid kriza nas je potresla još početkom prošle godine, kad je to bila priča s dalekog istoka. I zadnji ćemo krenuti s poslom jer će se turisti zadnji vratiti. Jedino je rješenje da se država uključi i da krene u razgovore s nama i leasing kućama.

Bili ste na nekim razgovorima na nižim razinama?

Oni su nas nakon naših pisama primili i rekli da nam ne mogu pomoći.

Što kažu na to da država jednima plaća, a drugima ne?

Ništa ne kažu. Nema odgovora na to pitanje. Razumiju naše probleme, ali ne nude rješenje. Mi pozivamo i predstavnike ministarstva prometa i ministarstva turizma, ministarstva financija, Hanfe i predstavnike leasing kuća, idemo sjesti i razgovarati. Svatko od nas mora podnijeti jedan dio tereta.

Što kažu u ministarstvu turizma? Ako dođu turisti, netko ih mora razvoziti.

Zasad nas nitko od njih nije primio.

Biste li moglo preživjeti ako ovogodišnja sezona bude na razini lanjske?

Mi zadnjih godinu dana nismo generirali gotovo nikakav prihod.

Bilo je nekog turizma…

Ali u našoj branši ne.

Koliko vas epidemiološke mjere koče? Koliko smijete ljudi prevoziti?

Trenutno 40 posto, ali o tome će se razgovarati. Ali to nam ne znači ništa jer nemamo koga prevoziti. Moramo biti svjesni da će doći neka turistička sezona, ljudi će sletjeti, vratit će se turisti, netko će trebati izaći pred njih pred kruzer, doći po njih u zračnu luku i odvesti u grad. Hvalimo se azijskim turistima, a to su sve turisti koje smo mi doveli, pokupili smo ih u Frankfurtu ili negdje, a tko će ih voziti?

Što čine države drugdje?

S kime da se uspoređujemo? Kažu mi da ne spominjem Njemačku i Austriju. Da se uspoređujemo s BiH i Srbjiom, koje su pomogle, dale su bespovratna sredstva svojim prijevoznicima. To je bio skup mjera koje su imali. Ali recimo okrenimo se prema Sloveniji ili Mađarskoj. Slovenija daje 33,3 eura za svako licencirano vozilo po danu od početka pandemije.

Mi smo prosvjedovali prošle godine, trubili po gradu. Nitko nas nije doživio. Tad je bilo stotinu vozila na cesti, sad ih nemamo toliko registriranih, sad ćemo moći izaći s možda deset, ali ćemo biti malo kreativniji.

Najnovije

Još iz rubrike