Službeni znanstveni žurnal američke Nacionalne akademije znanosti objavio je članak petero znanstvenika s Eidgenössiche Technische Hochschule (ETH) iz Züricha o dinamici i pravcima širenja virusa SARS-CoV-2 po Europi. Usput se iskristalizirao još jedan zaključak.
“Kad su se zatvorile granice kako bi se spriječilo da virus uđe (u EU), za to je već bilo prekasno”, izjavila je za Spiegel matematičarka i biostatističarka Tanja Stadler s ETH-a, voditeljica istraživanja što ga je objavio PNAS USA.
Istraživanje otkriva da se već 8. ožujka 2020. koronavirus unutar Europe širio istom brzinom kolikom su ga unosili putnici koji su se vraćali odnosno dolazili u Europu iz drugih dijelova svijeta. EU je granice zatvorila 17. ožujka, kad se, očito, zaraza po Europi bitno više širila unutar granica, nego što je pristizala izvana.
Znanastvenici iz Švicarske u istraživanju su širenje virusa pratili s obzirom na sekvencioniranje virusa predominantnih genoma, čime su potvrdili da je točka u Europi gdje se virus prvi put pojavio – Italija, kao i to da je tamo virus stigao s tri moguće lokacije: Hubei u Kini, Njemačka ili Francuska.
Znanstvenici su ustvrdili da se epidemija u EU nije odmah razbuktala, nego da je krajem siječnja 2020. još uvijek bila riječ o manjim žarištima. Trenutak koji se pokazao krucijalnim, naveli su u istraživanju koje je prošlo službenu provjeru i potvrdu, bio je kad se koronavirus počeo širiti regionalno u Italiji.
Drugim riječima, to bi trebao biti trenutak kad se epidemiju još možda moglo zaustaviti privremenim epidemiološkim zatvaranjem granica.
Nakon toga, navode znanstvenici, zatvaranje granica i dalje je imalo smisla, ali samo uz naglo i drastično ograničavanje kontakata. Taj dio iz članka bio je povod razgovoru Tanje Stadler za Spiegel, odnosno, očito kašnjenje s reagiranjem jer se pandemijska opasnost i potencijal nije procijenila dostatno agresivnom i ozbiljnom.
“Da se ranije prepoznalo koliko je ova pandemija opasna, ranije bi se suzio prostor širenju zaraze. S epidemiološkog gledišta, u središtu bi stajala rana izolacija polazne točke pandemije u kineskoj provinciji Hubei”, kazala je Stadler.
“Krajnje je važno odmah na početku tako djelovati da se spriječiti globalna cirkulacija virusa. Ali, naknadno se uvijek zna više”, dodala je.
U Hrvatskoj je prvi slučaj zaraze koronavirusom zabilježen 25. veljače 2020. Zanimljivo je da je već 13. veljače 2020. ministar Vili Beroš bio onaj koga su svjetski mediji, konkretno AP, citirali nakon sastanka s kolegama na razini EU-a da je zatvaranje granica EU-a moguća mjera.
Beroš je, govoreći o “daljnjim akcijama”, tada kazao:
“Ako to znači zatvaranje granica, trebali bismo o tome razgovarati.”
Do ostvarenja te ideje koju je Beroš tada iznio, međutim, nije došlo još više od mjesec dana. Članak u Spiegelu navodi i taj zaključak da je do cirkulacije virusa iz Italije u Njemačku došlo krajem veljače, očito znači u otprilike isto vrijeme kad i iz Italije u Hrvatsku.
Ono što je iz ovog istraživanja važno, objasnila je Stadler, pouka je za slučaj sljedeće pandemije, da se prije prepozna što se događa i da se brže reagira, prenosi N1.
