Trgovcima će u skorijoj budućnosti biti nešto riskantnije bez prethodnog pristanka građana kucati i zvoniti na vrata kako bi im prodali ili promovirali proizvode, a morat će dobro pripaziti i kada će u svrhu reklamiranja proizvoda koristiti recenzije kupaca, piše Jutarnji.
Naime, na svakoj recenziji trgovac će morati jasno označiti je li u njoj sudjelovao stvarni kupac koji je doista koristio konkretni proizvod, a kad je u pitanju pak prodaja na vratima, prakse trgovaca protiv kojih će stizati prijave građana smatrat će se nepoštenom trgovačkom praksom, a ti subjekti bit će novčano kažnjeni.
Ovo je samo manji dio noviteta iz segmenta zaštite potrošača koji će stupiti na snagu izmjenom Zakona o zaštiti potrošača, iako će najavljene izmjene na snagu stupiti tek krajem 2021. godine.
Ipak, i to je već korak dalje u zaštiti potrošačkih prava po kojima je Hrvatska, nažalost, na samom začelju Europske unije, iako je zadnji Zakon o zaštiti potrošača donesen 2019., ali očito nije uspio dovoljno dobro zaštititi građane od nepoštenih praksi trgovaca i ostalih poslovnih subjekata.
Kako su potvrdili iz Ministarstva gospodarstva, izmjene koje u zakonu slijede sljedeće godine posljedica su implementacije i usklađivanja domaćih propisa s europskim direktivama koje smo prema pravilima EU u domaću legislativu dužni prenijeti najkasnije do 28. studenoga 2021. godine.
Jedna od najvažnijih izmjena odnosit će se na pitanje određivanja sankcija za povrede Zakona o zaštiti potrošača koje su u zakonu postojale i dosad, ali je praksa pokazala da sudovi u slučajevima određivanja kazni nemaju dovoljno jasne kriterije na temelju kojih bi mogli određivati visine kazni, niti ih prilagođavati pojedinim slučajevima.
“Izmjenama propisa propisat će se kriteriji za određivanje sankcija te će sud pri izricanju kazne morati uzeti u obzir narav, težinu, opseg povrede i druge relevantne kriterije koji će se propisati zakonom. Također, propisat će se i novi okviri sankcija za prekogranične povrede iz razloga što su se važeće pokazale nedjelotvornima”, pojašnjavaju iz Ministarstva.
To je ujedno i jedna od važnijih zakonskih izmjena s obzirom na to da će se, pojašnjavaju iz Ministarstva, kod prekograničnih povreda sankcije od kraja 2021. određivati ovisno o tome je li riječ o povredi unutar Unije, raširenoj pojavi koja obuhvaća potrošače koji žive u najmanje dvije države članice ili pak raširenoj povredi s dimenzijom Unije koja predviđa štetu kolektivnim interesima potrošača u najmanje dvjema trećinama država članica koje zajedno čine najmanje dvije trećine stanovništva EU.
Osim toga, u slučajevima prekograničnih povreda potrošačkih prava, sankcije će se određivati ovisno o godišnjim prometima trgovaca, s time da će najviša sankcija moći iznositi minimalno četiri posto godišnjeg prometa trgovačkog društva. Novim odredbama pod nepoštenu će praksu ulaziti roba dvojne kvalitete, što dosad nije bio slučaj.
Nepoštenom trgovačkom praksom smatrat će se i nezatraženi posjeti trgovaca domovima, kao i objava recenzija koje nisu nastale na temelju pravog korisničkog iskustva, a dobra vijest za potrošače jest i što će Zakon napokon definirati i pravo na obeštećenje koje potrošači trenutačno ostvaruju temeljem primjene općih pravila obveznog prava na naknadu štete.
Iz Ministarstva najavljuju i da će se ubuduće visina obeštećenja donositi u odnosu na težinu i vrstu povrede potrošačkog prava dok će potrošači u pojedinim slučajevima moći biti obeštećeni i u obliku sniženja cijene ili pak raskida ugovora. Noviteti stižu i u segment digitalnog okruženja gdje će se novim zakonom potrošačima omogućiti da znaju s kime točno sklapaju ugovor.
Dosad, naime, uglavnom nije bilo jasno sklapa li potrošač ugovor s internetskim tržištem, trećim trgovcem ili pak privatnom osobom u kojem slučaju uopće nije riječ o sklapanju potrošačkog ugovora pa će od 2021. nadalje u slučajevima online kupovine potrošač morati biti jasno obaviješten s kime točno sklapa ugovor te primjenjuje li se na njega potrošačko zakonodavstvo.
Dio najavljenih izmjena, između ostaloga, nastao je na temelju analize potrošačkog zakonodavstva koju je 2016. i 2017. Europska komisija provela nad svim država članicama, pa tako i Hrvatskom. Problema je u primjeni propisa bilo mnogo, a ponajviše žalbi od strane udruga za zaštitu potrošača, kao i zakonodavaca, dolazilo je na račun domaćih sudova.
Zaključeno je, naime, kako sudovi zbog nedorečenih propisa često nemaju dovoljno dobre okvire za donošenje presuda u slučaju potrošačkih povreda zakona, a samim time onda nemaju niti dovoljno prakse pa se ionako rijetke presude onda uglavnom za iste vrste povreda razlikuju od suda do suda.
Prigovoreno je potom i da domaći sudovi ne prate praksu Suda Europske unije koja bi im mogla poslužiti kao neka vrsta vodiča, a to se dobro vidjelo i na primjeru tužbe u slučaju “franak”, kad Ustavni sud prije donošenja odluke nije zatražio preliminarni stav Suda EU, a što su mnogi smatrali nužnim.
Analizom je utvrđeno da u tada u Hrvatskoj, zbog loše uređenih propisa, nije bilo dovoljno sudskog iskustva u segmentu grupnih tužbi zbog nedopuštenog oglašavanja pa se kao tada jedini poznati slučaj navodi tužba Kraft fooda protiv Kraša, kada je pravomoćnom presudom Krašu bilo naloženo da povuče artikle sa ljubičastom bojom karakterističnom za Milka proizvode.
