PR stručnjak Thomas Bauer komentirao je obilježavanje 1. svibnja.
U objavi ističe kako se na isti dan obilježavaju dva događaja s potpuno različitim naglascima, jedan posvećen vojnicima i pobjedi, a drugi, kako tvrdi, često sveden na političke nastupe.
Fokus bi trebao biti na onima koji stvarno stvaraju vrijednost
Bauer naglašava da se obilježavanje operacije Bljesak s pravom fokusira na vojnike i zapovjednike koji su sudjelovali u oslobađanju teritorija i stvaranju suvremene Hrvatske.
S druge strane, za Praznik rada tvrdi da se pretvara u politički događaj:
“Prvi svibnja služi da se pred kamerama ističu političari, dok ljudi iz realnog sektora rijetko dolaze u fokus.”
Kritika političke scene
U svojoj objavi Bauer kritizira političare, osobito na lokalnoj razini, navodeći kako na takvim događanjima nedostaje predstavnika gospodarstva i poduzetnika.
Kao primjer navodi bivšeg i sadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika, tvrdeći da političke elite često ne predstavljaju stvarne nositelje ekonomije.
Referenca na kritiku socijalizma
Bauer se u objavi poziva i na Milovana Đilasa, koji je još sredinom 20. stoljeća kritizirao sustav, upozoravajući na stvaranje nove političke elite unutar socijalizma.
Thomas Bauer:
“Prvi svibnja dan je kada najbolje vidite kakva je marksizam laž. Naime, na isti dan obilježavamo godišnjicu akcije Bljesak i Međunarodni praznik rada. Kada je u pitanju Bljesak, fokus proslave i obilježavanja je s pravom na vojnicima, dočasnicima i časnicima. Dakle ljudima koji su riskirajući živote, izvojevali tu blistavu vojnu pobjedu, uvod u oslobađanje ostatka Hrvatske i sve ovo kaj danas živimo. Zapadnu, schengensku, euroatlantsku Hrvatsku.
S druge strane, Prvi svibnja služi da se pred kamerama kočopere političari, ljudi koji su u najboljem slučajevima ekvivalent vojnim ćatama kaj daleko od fronta lupaju štambilje. U gotovo grotesknom ruganju sudbine, barem u ovom stoljeću, glavni je zagrebački gradonačelnik. Prvi je bil Bandić, referentić u općini, a sada nesretnik koji doslovce ne zna ni odgovorit kaj je delal prije četrdesete.
Nikad tamo ne bute vidli nikog iz realnog sektora koji zemlju vuče napred, koji ne beži na lažna bolovanja i u 4 ne trči s posla kaj da je u zgradi požar. A kamoli poduzetnike koji su svojim znanjem, trudom i inovativnošću stotinama ili tisućama omogućili šljaku i zaradu.
Još je Milovan Đilas pred 70 godina prokužil glitch u marksizmu – socijalizam je radništvu već tada ukrala crvena buržoazija. Zato bu danas u Maksimiru hrpa izmoždenih penzića, od kojih je dobar dio fakat pošteno odradil staž, a druge strane političari koji su do dolaska na poziciju uglavnom dremali do podneva ili na poslu igrali Tetris”.
