Kada će to postati državni problem: Slavonija, Gorski kotar i Moslavina sve praznije regije

Lika, Gorski kotar i područja Banije i Korduna dijelovi su Hrvatske s najmanjim prirodnim prirastom jer se tamo i prošle godine, kao i nekih ranijih, rodilo najmanje djece u odnosu na broj umrlih.

Posljednjih godina Slavonija, Moslavina i Gorski kotar, regije koje imaju velike potencijale za život, nažalost sve se više prazne od stanovništva i imaju najveće brojeve umrlih, pokazuje godišnje izvješće o prirodnom kretanju u Hrvatskoj u 2019. godini, što ga je objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Brojke iz godine u godinu bilježe negativan prirodni prirast pa je lanjska godina nastavak neslavnog niza usprkos svim upozorenjima stručnjaka.

– To je problem iz prošlosti kojem se nijedna vlast nije u potpunosti posvetila, to moram reći ne umanjujući ničiji angažman i trud. Problemi se gomilaju tamo od 60-ih godina prošlog stoljeća i sve su izraženiji iz godine u godinu, dogodine se može dogoditi da imamo još gore rezultate. Silan prostor ostaje bez stanovnika, pretvara se u pustoš, gase se tolike škole… To je poput suvremenog karcinoma. Rješenje leži u kombinaciji vlastitih politika i imigraciji, no to su procesi koji traju godinama pa svaka daljnja godina odgađanja sustavnog pristupa problemu znači višestruko potrebno vrijeme za popravljanje situacije – govori demograf prof. Anđelko Akrap.

Demografski pokazatelji govore da cijela Europa stari, no prof. Akrap naglašava da to nije usporedivo s Hrvatskom. Neke europske zemlje vlastitim su populacijskim politikama uz blage migracije vidno popravile svoje natalitetne krivulje, poput Mađarske, navodi naš demograf. Ta je susjedna zemlja 2010. godine, prema Eurostatovim podacima, imala stopu nataliteta na tisuću stanovnika 9/1000, a danas je na europskom prosjeku od 9,5/1000. Hrvatska je ispod europskog prosjeka prema natalitetnoj stopi, koja kod nas iznosi 8,9/1000. Sporadične i parcijalne intervencije kao što su povećanje neke naknade nakon što je ona godinama bila u tragično malom iznosu nisu populacijska politika.

– Temelj svega je da osobu koja odluči imati djecu u tome ne priječi problem egzistencije. Mlade, međutim, priječi rad na određeno, neriješeno stambeno pitanje itd. Potrebna je svijest cjelokupnog društva da je to problem koji treba rješavati i kada društvo od politike zaista bude tražilo – riješite taj problem, to je državni problem, nešto će se dogoditi. Trajna politika jednostavno je ona koja proizvodi ljude, sve ostalo je kratkoročna politika – zaključuje prof. Akrap.

Već tri desetljeća Hrvatska se ubraja u niskonatalitetne zemlje, čija je stopa rađanja od 9 do 10 na 1000 stanovnika, a stopa smrtnosti kreće se između 11 i 12/1000 stanovnika. Od 1991. godine bilježimo više umrlih nego rođenih, odnosno „prirodni pad“ stanovništva.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u 2019. godini bilo je 36.135 živorođenih i 51.794 umrlih. Iako je umrlih 912 manje nego prethodne godine, to je i dalje velik prirodni pad s 15.659 umrlih više u odnosu na broj živorođenih. Trenutačno brojimo nešto manji broj živorođenih u odnosu na 2018. godinu (810) i manji broj stanovnika (18.081), prema procjeni DZS-a sredinom godine (4,058.165 za 2019. godinu, a 4,076.246 za 2018. godinu). Natalitetna je stopa u 2019. godini za 0,1 manja nego u 2018. godini, 8,9/1000 stanovnika, kao i mortalitetna. Prirodni prirast nije se mijenjao, ostaje na – 3,9 u 2019. godini kao i u 2018. godini.

Na stotinu umrlih u Hrvatskoj ukupno je 69,8 živorođenih. U svim županijama zabilježen je negativan prirodni prirast, kao i lani. Najniži vitalni indeks, od samo 42,4 živorođena na stotinu umrlih, zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji, a nakon nje slijede Sisačko-moslavačka (50,1 živorođeni na 100 umrlih), Karlovačka (50,9 živorođenih na 100 umrlih) i Primorsko-goranska županija (54,9/100).

Razlika iznad tisuću umrlih u odnosu na živorođene zabilježena je u tri županije: Primorsko-goranskoj (-1689), Osječko-baranjskoj (-1622) i Sisačko-moslavačkoj županiji (-1218). Najviši je indeks u Međimurskoj (92/100) i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (92,8/100). U tim se županijama rađa dvostruko više djece na stotinu umrlih nego u ove prve tri. U Gradu Zagrebu rodilo se lani 8089 djece, a umrlo je 8865 osoba što je prirodno kretanje od -803, a vitalni indeks 90,9.

Višegodišnji trend pada nataliteta, s povremenim oscilacijama, prisutan je u cijeloj Europi. Sedamnaest zemalja ima stopu manju od 10/1000 stanovnika. EU prosjek za 2019. godinu je 9,5 /1000 stanovnika. Osim u RH, nizak natalitet zabilježen je i u većini drugih mediteranskih zemalja pa je on jako nizak u Italiji (7,0/1000), Španjolskoj (7,6/1000) i Grčkoj (7,8/1000). Prema statističkim podacima EU-baze (Eurostat), deset zemalja članica Europske unije u 2019. godini ima natalitetnu stopu veću ili jednaku 10/1000 stanovnika. To su: Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Luksemburg, Slovačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska i Švedska. Najviše stope nataliteta u EU imaju Irska (12,1/1000), Francuska (11,2/1000) i Švedska (11,1/1000).

Među ostalim zemljama koje dostavljaju podatke u Eurostat najviše stope bilježe se u euroazijskim zemljama – Turskoj (14,3/1000) i Azerbajdžanu (14,1/1000), dok je najniža ona u Ukrajini (7,4/1000). Dobru natalitetnu stopu, deset i više, imaju Švicarska, Albanija, Kosovo, Gruzija, Armenija, Crna Gora, Island i Norveška.

Stopa ukupnog fertiliteta definirana je kao broj živorođene djece koja bi bila rođena tijekom reproduktivne dobi pojedine žene s obzirom na trenutačne dobno-specifične stope fertiliteta i uz pretpostavku da će ista žena doživjeti kraj svoje reproduktivne dobi. U Hrvatskoj je stopa ukupnog fertiliteta 1,47. U svim zemljama u kojima je razina stope ukupnog fertiliteta ispod 1,5 dolazi do depopulacije, najčešće zbog negativnog prirodnog kretanja, ali i negativnog salda migracije, kao što je u RH, posebice u posljednjih nekoliko godina zbog odlaska mladog stanovništva u gospodarski razvijene države.

Posljednjih deset godina vrijednosti stope ukupnog fertiliteta u RH kreću se u rasponu od 1,3 do 1,5, ispod višegodišnjeg EU prosjeka koji je u rasponu od 1,55 do 1,62. Sve članice EU imaju stope ukupnog fertiliteta znatno ispod razine obnavljanja od 2,5, što se odnosi i na ostatak europskih zemalja. Najniže stope ukupnog fertiliteta u EU 2018. zabilježene su na Malti (1,23), u Španjolskoj (1,26), Italiji (1,29) i Cipru (1,32), a najviše vrijednosti u Francuskoj (1,88), Rumunjskoj (1,76), Švedskoj (1,76) i Irskoj (1,75).

Prema podacima DZS-a, u 2019. očekivano trajanje života blago je poraslo za oba spola sa 78,2 godine na 78,5 godina. Za muškarce je očekivano trajanje života poraslo sa 74,9 na 75,4 godine, a za žene s 81,4 na 81,5 godina

Prosječno očekivano trajanje života pri rođenju u EU u 2018. godini iznosilo je 81 godinu za oba spola, odnosno 78,3 godine za muškarce i 83,6 godina za žene. Najviše je očekivano trajanje života za oba spola bilo u Španjolskoj (83,5), zatim u Italiji (83,4), na Cipru (82,9), u Francuskoj (82,9) i Švedskoj (82,6). Očekivano trajanje života za muškarce najviše je u Italiji (81,2), na Cipru (80,9), u Švedskoj (80,9), Španjolskoj (80,7) i Irskoj (80,5). Za žene najviše očekivano trajanje života je u Španjolskoj (86,3), Francuskoj (85,9), Italiji (85,6) te na Malti i Luksemburgu (84,6). Najniže očekivano trajanje života pri rođenju za oba spola u EU je u Bugarskoj (75), Letoniji (75,1), Rumunjskoj (75,3), Litvi (76) i Mađarskoj (76,2), piše Večernji.

Facebook Komentari