Danas je rođendan Nikole Tesle. Imao bi 164 godine. Njegove zasluge za čovječanstvo neprijeporne su, zahvaljujući njemu danas je električna struja dostupna svima, znamo i da se vrlo rano bavio bežičnim prijenosom, ostvario je za života cijeli niz patenata. No, sva su ta dostignuća mahom iz područja fizike.
Najmanje se zna o njegovu radu na području medicine. Slavni izumitelj ipak je napravio uređaj koji je mogao liječiti ozbiljne bolesti, ali i uništavati mikrobe elektromagnetskim valovima. O toj Teslinoj zamisli postoje brojni znanstveni radovi, jedan se primjerice, nalazi u američkoj National Library of Medicine, a autori navode kako je izumitelj 1891. “puštao struju kroz vlastito tijelo te je bio prvi koji je iskusio njezine pozitivne učinke’.
Ipak, terapija elektrostimulacijom doista je mogla imati učinka, a o tome govore i novinski članci iz tog vremena. Primjerice, u američkom gradu Fort Wayneu izlazile su novina Sentinel u kojoj je 7. kolovoza 1900. izašao tekst pod imenom ‘Novi lijek za pluća’. Ondje stoji kako je neobičan interes u liječnika pobudila terapija za tuberkulozu koju je razvio Nikola Tesla. Opisana je kao električni oscilator, sasvim siguran lijek za tuberkulozu, čak i u najgorim slučajevima. Teslin uređaj hvali stanoviti dr. Croft C. Carroll, a jedan je drugi liječnik, dr. E. P. Illiff iz Newarka i spašen nakon treće terapije Teslinim izumom.
Predsjednik Američkog mikroskopskog društva izjavio je kako nije nikada vidio tako efikasno liječenje bolesti koje izaziva neki mikrob. Na tom je uređaju, navodi se, Tesla radio dvije godine. Ideja je dr. Carrolla bila da se novi principi u elektromagnetizmu, navodi se tamo, koje je otkrio Tesla primijene u liječenju TBC-a. Kako stoji u članku, Tesla je bio uvjeren kako će taj oscilator imati učinka na zdravlje, no nikada nije pomislio da bi mogao biti efikasan u eliminiranju mikroba. Dalje se opisuje kako dr. Carroll kroz tuberkulozom pogođene dijelove pušta struju koja bi, da se primjenjuje na bilo koji drugi način, bila smrtonosna. Riječ je o dvije do tri tisuće volti. Nakon tretmana, tvrdio je američki doktor, uopće više nema tragova tuberkuloze.
No, zašto bi Nikola Tesla uopće bio zainteresiran za razvoj takvog uređaja? Poznata je priča kako je Tesla jako držao do higijene, da se grozio mikroba i virusa. Moglo bi se raditi o mizofobiji, tj. iracionalnom strahu od zaraze bakterijama ili virusima, a oni zlobniji pokušavali su to prikazati čak i kao opsesivno-kompulzivni poremećaj. Bilo kako bilo veliki znanstvenik i inovator svoje znanje o struji i elektromagnetizmu primjenjivao je i u medicini. Istovremeno, jako je teško, gotovo nemoguće, pronaći fotografiju takvog Teslina elektroterapijskog uređaja. I u članku u Fort Wayne Sentinelu piše kako ga je dr. Carroll odbio pokazati novinarima.
Oni su tek uspjeli nazrijeti staklenu elektrodu. No, sasvim je sigurno da je Tesla pokuse takve vrste doista izvodio. U radu koju potpisuju Igor Salopek i Gordana Žauhar s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci stoji kako je izvodeći pokuse propuštanja visokofrekventne struje kroz vlastito tijelo, došao do spoznaje da se tako mogu bez opasnosti zagrijavati tkiva unutar ljudskog tijela. Stoga je objavio poseban članak o mogućnostima medicinske primjene visokofrekventnih struja.
U knjizi The Problem of Increasing Human Energy Tesla je zapisao kako se još uvijek s užitkom sjeća kako je prije devet godina naboj snažne indukcijske zavojnice ispraznio kroz svoje tijelo kako bi pred znanstvenom javnošću demonstrirao komparativnu neškodljivost visokofrekventnih električnih struja, i još uvijek se sjeća zaprepaštenja publike.
– Danas bih, s mnogo manje bojazni nego u tom pokusu, pustio da kroz moje tijelo teku struje jake kao električna energija svih dinama koji sada rade na Niagari – četrdeset ili pedeset tisuća konjskih snaga. Premda sam proizveo sam električne oscilacije koje su bile takvog intenziteta da su cirkulirajući kroz moje ruke i prsa rastopile žice priključene na moje dlanove, nisam osjećao nikakvu nelagodu, navodio je tada Tesla.
Salopek i Žauhar navode kako se Tesla zanimao za fiziološke učinke elektriciteta i dopisivao se s liječnicima W. J. Duganom i S. H. Monellom o elektroterapiji. Obojica mu šalju i svoje knjige o liječenju električnom strujom. Konstruirao je i poseban uređaj za liječenje visokofrekventnim strujama. Taj uređaj čuva se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Danas se visokofrekventne struje (frekvencije nekoliko stotina kiloherca) primjenjuju u postupcima medicinske dijatermije, pri čemu se električna energija pretvara u toplinsku te se na taj način zagrijava tkivo u unutrašnjosti organizma, djelujući terapijski.
Time se liječe reumatične i druge kronične bolesti, upale, a primjenjuje se i u ginekologiji i kirurgiji. Sličan postupak nazvan je teslinizacijom, pri čemu se ljudsko tijelo stavlja u električno polje VF struja dobivenih Teslinim transformatorom, piše Večernji list.
