Turska vojska u Libiji se dokopala PZO raketnog sustava “Pancir S1”. Rusko Ministarstvo obrane je zabrinuto.

Ad

Vojne snage GNA, odane međunarodno priznatoj vladi u Libiji, dakako, uz podršku Republike Turske, preuzele su kontrolu nad strateškom vojnom bazom koja se nalazi na jugozapadu libijskog glavnog grada Tripolija od feldmaršala Khalife Belqasima Haftara, zapovjednika libijske Nacionalne vojske kojeg podržava Ruska Federacija, a tom prilikom je turska vojska zarobila ruski raketni sustav, PZO sistem “Pancir S1”.

Ruski PZO raketni sustav Pancir-S1 (Панцирь-С1, NATO oznaka SA-22 Greyhound) kojeg je turska vojska zarobila u Libiji

Pancir-S1  (Панцирь-С1, NATO oznaka SA-22 Greyhound) je ruski raketni sustav protuzrčne obrane s raketama zemlja-zrak kombiniranog kratkog i srednjeg dometa. Sustav se temelji na rusko samohodno protivavionsko naoružanje 2K22 Tunguska (2К22 “Тунгуска”), NATO oznake  SA-19/SA-N-11 i predstavlja najnoviju rusku tehnologiju protuzračne obrane.

1993. godine je vojska Ruske federacije uvela u svoje naoružanje samovozni protuzračni sustav Pancir-S1, u biti usavršenu i kontejniziranu inačicu sustava Tunguska. Pancir je mješoviti (hibridni) topničko-raketni sustav koji ujedinjuje rakete zemlja-zrak, dva topa kalibra 30 mm, motrilački i ciljnički radar te elektrooptički blok za nadzor i upravljanje paljbom. Sustav je postavljen na kamion URAL 5223.4 kategorije 10 tona i konfiguracije 8×8.

Kako je sustav izveden u kontejneziranom obliku može se jednostavno postaviti i na neko drugo podvozje, npr. tijelo oklopnog transportera ili na manje brodove. Dok je sustav Tunguska, koja je na podvozju oklopnog gusjeničara, namijenjena uglavnom protuzračnoj obrani oklopnih i oklopno-mehaniziranih postrojbi pa je zbog toga smještena na gusjeničaru velike prohodnosti, osnovna namjena sustava Pancir S1 je zaštita važnih točaka kao što su aerodromi, zapovjedna mjesta, komunikacijska središta itd. Zamišljen je za obranu od vojnih zrakoplova, jurišnih helikoptera, krstarećih raketa, bespilotnih letjelica i vođenih bombi.

Raketni sustav protuzrane obrane Pancir S1 može djelovati i protiv površinskih ciljeva kao što su tenkovi, oklopni transporteri, borbena vozila pješaštva i sl. Ruski PZO sustav Pancir S1 je osmišljen u Instrumentalno projektnom uredu iz ruskog industrijkog grada Tula (KBP Tula), a proizvodi se u Uljanovsku. Zbog svoje mješovite raketno-topničke konfiguracije Pancir S1 je učinkovitiji u odnosu na svoje ili samo topničke ili samo raketne konkurente sustava PZO. Proizvođač navodi kako je zbog višespektralnog radarskog i optičkog sustava koji radi na decimetarskom, centimetarskom, milimetarskom i infracrvenom (toplinskom) valnom području, Pancir S1 gotovo potpuno otporan na ometanje.

U borbama za stratešku zračnu bazu al-Watiya, poznatu i po imenu Okba Ibn Nafa, udaljena 27 km od granice s Tuniškom Republikom i smještenom jugozapadno od Tripolija, zarobljen je i PVO sistem ruske proizvodnje „Pancir S1“. Sistem je pao u ruke armije koja ratuje uz podršku turskih intervencijske armije. U ruskoj javnosti te u ruskom Ministarstvu obrane, taj događaj je pokrenuo ozbiljno pitanje kakve sve vojne  perfomanse i tajne zarobljeni „Pancir S1“ može odati vojnim stručnjacima Republike Turske?

Ruski eksperti tvrde da zarobljeni „Pancir S1“ nije posebno interesantan turskoj vojsci i uopće NATO-u, jer je riječ o izvoznoj verziji napravljenoj u drugoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća, makar su se već pojavili stanoviti vojni komentari u Republici Turskoj te na Zapadu, da i nije baš tako kako Rusi govore, pa se vjeruje da je rusko Ministarstvo obrane posebno zabrinuto.

„Mislim da tu ništa nije kritično. Možda će izvući neke zaključke, ali ne bih rekao da je ‘Pancir S1’ baš toliko tajno oružje, iz prostog razloga što je razvoj suvremenog oružja te klase približno isti u svim zemljama proizvođačima. Kada bi se radilo o ultra tajnom oružju koje koristi posebne tajne legure, onda bi trebalo da se zabrinemo“, kaže za međunarodnu medijsku kuću Sputnjik ruski vojni komentator Aleksandar Žilin.

On je pritom podsjetio na slučaj kad je sovjetski vojni pilot Viktor Ivanovič Belenko, prije skoro četiri i pol desetljeća, oteo tada novi lovac Mig-25 za čijim su performansama tragale zapadne obavještajne službe i prebacio ga u ”Zemlju izlazećeg sunca” – Japan. Sovjetski pilot Viktor Ivanovič Belenko je dobio politički azil u Sjedinjenim Amerikim Državama, a u Sovjetskom Savezu je proglašen za izdajnika.

Aleksandar Žilin napominje da je to bila katastrofa i da se SSSR dugo nije mogao oporaviti od tog događaja, jer su Britanci i Amerikanci te zapadni Nijemci, kao uostalom i cijeli NATO, dobili informacije o najsavremenijem sovjetskom vojnom zrakoplovu, ali ističe da se takva priča sada u slučaju PZO sustava „Pancir S1“ ne može ponoviti.

„Kada je riječ o ‘Panciru S1’ tu nema ničeg tajnovitog. Naravno, ne bih volio da ga Turci daju Amerikancima, ali vidjećemo kako radi naša diplomacija“, izajvljujuje za Sputnjik ruski vojni komentator Aleksandar Žilin.

Zapadne obavještajne službe, poglavito američke i britanske kao što su NSA, CIA i MI6, već su navodno od Turaka, točnije, od turske obavještajne službe MİT (Millî İstihbarat Teşkilatı) dobili sve potrebite informacije o zarobljenom ruskom PZO sustavu „Pancir S1“ u Libiji, tako da je, čini se, ruska diplomacija zakasnila reagirati i to debelo. (Theo Ljubić, Libya Newa, RUPTLY, Sputnjik)

Facebook Komentari