Med i mafija – iskustva iz prve ruke

Prije mjesec dana emisija HRT-a Labirint objavila je reportažu o lažnom medu na našim cestama. Slijedili su brojni komentari i rasprave na društvenim mrežama. Oni najhrabriji spremno svjedoče o tome kako se vara i prozivaju institucije koje to dopuštaju.

– Bojim se imenovati nekoga jer taj netko mi može doći na pčelinjak i zapaliti pčele. Toga me je strah. To je rat pčelara i mafije, rekao je novinarki emisiji Labirint Jagodi Bastalić pčelar Josip Zaluški.

Velik strah uvukao se među pčelare. Prevaranti ih ugrožavaju na više načina. Okupirali su tržište lažnim medom, a prozivanje i prokazivanje nije nimalo neopasno. Institucije pak, kaže Josip, zatvaraju oči.  

– Naš novokomponirani Milan Bandić, misleći na Darija Juričana koji želi biti Milan Bandić, je to jako lijepo rekao – mito i korupcija. Mi smo zemlja korupcije. Podmiti se inspekcija i oni ništa ne vide. A vide mene ako izostavim jedno slovo na etiketi, objašnjava Zaluški.

Josip je u pčelarstvu od malih nogu, živi od proizvodnje i prodaje meda. Lažni med na tržištu njemu i svim drugim poštenim pčelarima ozbiljna je prijetnja.  Objasnio je kako postoje dva nivoa.

Prvi nivo prijevare

– Jedan nivo su ovi sitni, to su oni koji ugrožavaju baš male pčelare. Oni uzmu kilu-dvije meda pomiješaju sa šećernim sirupom daju malo arome, boje, prokuhaju, jednostavno naprave tu smjesu. Kila šećera je sada 4 kune, znači njega taj lažni med u konačnici ne dođe više od jednog eura, 7-8 kuna. On donese na tržnicu 20-30 teglica i to podijeli okolo po stolovima kod tih kumica, bakica, što već tamo jesu. Jedan centralni prekupac distribuira svakoj toj bakici po tri četiri tegle i ona to plasira ispod cijene, objasnio je Zaluški.

– Ja sam kupio taj med i to je meni koji poznam med samo forma slična medu, slatkasto je, ali to med nije. Niti jedna teglica tog meda nema etikete to je s flomasterom napisana vrsta meda. Ja sam tamo našao med od nara, što je jako zanimljivo jer nar uopće ne medi. Kad sam ga otvorio to je ustvari bio džem od nara poboljšan sa šećernim sirupom koji je tamo prodavan kao med. Cijena je bila 80 ili 90 kuna, detaljno je objasnio Zaluški za Labirint.

Ovo što govori Josip potvrdilo je i istraživanje četvorice stručnjaka koji su ovo ljeto obilazili sajmove i ceste uz koje se prodaje med. 

– Počeli smo uz ličku magistralu, od Senja do Vratnika, po autocesti, stajališta, nešto po Istri, dolina Neretve nam je bila zanimljiva i vidjeli smo mnogo zanimljivih stvari, rekao je prof.dr.sc. Dražen Lušić, Katedra za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Velika većina toga što se nudi uopće se ne bi smjela nuditi. Obišli su 60-ak lokacija i samo je jedan, pazite, jedan med bio ispravan!

Druga, viša razina prijevare

No postoji i ona druga, viša razina prijevare koja ugrožava pčelare. To nisu oni na cestama, kaže Josip.

– Drugi nivo prijevare su šoping centri. To su malo jači igrači koji na kontejnere kupuju med iz Kine, nazovimo ga medom. To je medni sirup koji također miješaju s hrvatskim medom i deklariraju ga kao med proizveden u Hrvatskoj, u zemljama EU-a i zemljama van EU-a. To znači kao da smo u Zvjezdanim stazama – znači porijeklo meda je planeta Zemlja, rekao je Zaluški.

Kako to prolazi inspekciju, nalaze i analize, nitko ne zna odgovoriti. Ali svi znaju da ugrožavaju njihov opstanak. Iako godišnje proizvodimo više meda nego što nam treba, proizvode upitne kvalitete pod nazivom med, svejedno uvozimo u velikim količinama.

– Med je jedan od proizvoda kojeg mi imamo u proizvodnjui u suficitu svake godine, što znači da bi sav taj med na tržištu trebao biti potpuno ispravan. No činjenica je da je uvoz samo za prošlu godinu bio 2000 tona, rekao je član Povjerenstva za zaštitu potrošača HPS-a Dario Frangen.

– Na deklaraciji piše zemlja porijekla. Ako nije Hrvatska, 100% to je Kina, to je med iz tvornice, iz kotlova. Ja nemam ništa protiv da se prodaju šećerni sirupi, ali neka se deklarira kao šećerni sirupi, rekao je Zaluški.

– Ako je cijena tog nazovi meda, odnosno tog proizvoda, 30 kuna postavimo si pitanje realno je li moguće proizvesti s trgovačkim maržama i s PDV-om da je u maloprodaji ta cijena od 30 kuna. Mislim da će svatko realan reći da nešto ne štima, rekao je Frangen.

Pod prirodno se prodaje lažno. Velik je to prostor za manipulaciju, siva zona koja nekima donosi laku i brzu zarada.

– Recimo onda ljudima i otkud je taj med da li te zemlje imaju iste kriterije proizvodnje kao što ih i mi imamo. Smije li se nešto ili ne smije dodavati, rekao je Frangen.

Tu se vrti velika lova, tu su veliki igrači. Prema mojim saznanjima ima veze s podzemljem, tu oni razgranjuju poslove. Imao sam prilike čuti od kamatara koji drže u šaci te prekupce jer su ih financirali jer nisu mogli doći do obrtnih sredstava. Sad je taj kamatar suvlasnik jedne te firme, rekao je Zaluški.

– Politička floskula u Hrvatskoj je “neka institucije rade svoj posao”. Stalno su svima puna usta toga. Nažalost to postaje toliko apsurdna rečenica da je to strašno, jer ne rade svoj posao, smatra Frangen.

– Prošli tjedan sam čitao na Facebooku u pčelarskoj grupi da su čovjeku zapalili za nekih 24.000 eura vrijednosti pčela, to je bilo 27 košnica. Prošle godine je cijeli pčelinjak od nekih 70 košnica zapaljen na Lonjskom polju. To ne može biti vandalizam, to je osveta, rekao je Zaluški.

Da institucije rade svoj posao, Josip se danas ne bi izlagao pred kamerama. I ne samo jer cijeni svoj rad, u javnost je izišao i zato da ljudi osvijeste što kupuju.

– Najbolje je kupovati med od svog pčelara. Doći kod čovjeka, vidjeti gdje ima pčele, vidjeti kako radi, imati povjerenje u njega, rekao je Zaluški.

– To je pitanje ekonomije, to je pitanje politike, to je pitanje agrarne politike koja nažalost ni u jednoj proizvodnji u poljoprivredi nije zaštitila vlastitog proizvođača. Vi ako dođete kao kupac kod svojeg susjeda za kojeg znate da je pčelar i došli ste kupiti med – znate što kupujete. Doista u tom trenutku nije potrebno da je deklaracija na njemu. No ako ste stali negdje uz cestu i vidjeli nekakav štand,  e tada ga nemojte kupovati ako nije deklariran. Ako svatko od nas ima svog automehaničara, ako žene imaju svog frizera, ako imamo na placu kumicu od koje kupujemo salatu i sir i vrhnje pa zašto onda nemate svojeg pčelara, pita Frangen, piše HRT.

Facebook Komentari