U sinoćnoj debati predsjedničkih kandidata Zoran Milanović pohvalio se uspješnim poslovanjem u privatnom sektoru, a u zraku je ostala visjeti činjenica da je uspješni poduzetnik, a bivši političar sebi isplaćivao minimalnu zakonsku plaću. Uvidom u podatke Nove poslovne Hrvatske, koja prikuplja podatke koje poduzetnici prijavljuju Financijskoj agenciji, što znači da su izvučeni iz njihovih financijskih izvještaja, vidljivo je da je Milanović isplaćivao primanja čak i niža od zakonskog minimuma, piše Večernji list.
Tako je prosječna neto plaća u njegovoj tvrtki u kojoj je prijavljen samo on u 2017. godini iznosila 2184 kune, a u 2018. godini prosječno 3334 kune mjesečno. Zakonski minimum za direktora je plaća od 3276 kuna mjesečno u 2017. godini, a razlika je mogla nastati ako Milanović nije bio prijavljen na puno radno vrijeme ili nije bio prijavljen tijekom cijele godine. Za 2018. godinu pak morao je isplaćivati plaću od 4031,45 kuna, a prosječna plaća koju je isplaćivao bila je 700 kuna niža pa je ponovno došlo vjerojatno ili do prijave na nepuno radno vrijeme ili nije bila realizirana za sve mjesece u godini. Milanović je po ovim podacima za troškove zaposlenika, odnosno sebi, isplatio ukupno 95.100 kuna, a kako je 66.216 kuna isplaćeno kao neto plaća, za doprinose je uplatio manje od 29 tisuća kuna u dvije godine.
Iako to nije protuzakonito, već je zakonom dozvoljeno, postavlja se pitanje je li politički moralno jer je Milanović iskoristio zakonsku mogućnost kako bi manje uplaćivao u mirovinske fondove i za zdravstveno osiguranje koje plaćaju svi građani.
Dok je bio premijer, država je u dvije godine u njegov zdravstveni i mirovinski fond, kao i za porez na dohodak kojeg Milanović zbog niske razine plaće kao privatni poduzetnik nikad nije bio obvezan platiti, uplatila oko pola milijuna kuna ili gotovo 20 puta više nego Milanović kao privatni poduzetnik. Napominjemo i da zbog niske plaće Milanović nije uplatio ni kune u zagrebački proračun jer je oslobođen prireza, piše Večernji.
Primjerice, obvezni doprinosi za slobodne profesije poput novinara, filmskog radnika, fizioterapeuta, stomatologa ili pak obrtnika iznose oko 1900 kuna mjesečno pa su svi oni neovisno o prihodima platili 45 tisuća kuna doprinosa u dvije godine, odnosno 55 posto više nego Milanović. Reklama: 0:06 Opravdanje da je državi svoj dug platio kroz porez na dobit od zarađenog ne stoji jer, iako je platio porez, Milanović je odabirom isplate manje plaće uštedio na poreznim obvezama.
Naime, Milanović je u dvije godine poslovanja ostvario 1,012.800 kuna neto dobiti, a platio je državi 140.700 kuna poreza na dobit u državni proračun. Podsjetimo da je od prvog mjeseca 2017. godine stopa poreza na dobit malim poduzetnicima smanjena na 12 posto pa se Milanović poput mnogih poduzetnika odlučio proći povoljnije i radije izabrati platiti porez na zarađeni novac nego uplaćivati poštene doprinose.
Da je, primjerice, prijavljivao plaću od 8000 kuna neto, morao bi u dvije godine za doprinose umjesto 29 tisuća kuna izdvojiti nešto više od 130 tisuća kuna, koje bi se prelile u zdravstveni i mirovinski fond. Izabrao je jeftinije rješenje jer je trošak plaće od 8000 kuna neto ukupnih 13.427 kuna, a to znači da je ukupno opterećenje na tu plaću oko 40 posto, dok je opterećenje kroz porez na dobit samo 12 posto.
Inače Milanović je tijekom 2017. i 2018. godine uredno poslovao, nije nikom ostajao dužan, a i uspješno je naplaćivao svoje obveze pa se u njegovoj bilanci bilježi na kraju 2018. godine samo 10 tisuća kuna potraživanja. Izvan Hrvatske naplatio je 280 tisuća kuna vrijednih usluga, stoga je većinu od 1,37 milijuna kuna prihoda ostvario u Hrvatskoj s domaćim naručiteljima njegovih konzultantskih usluga.
