Održavanje života na Marsu moglo bi ipak biti jednostavno, a znanstvenici su možda pronašli i najbolji recept za to – tanak sloj superlakog aerogela od silike. Riječ je o materijalu koji čini uglavnom zrak i koji bi se mogao koristiti za zagrijavanje površine, ali i zaštitu od štetnog zračenja dok istovremena propušta i dovoljno svjetla za uzgoj biljaka.
Da bi život bio održiv na Crvenom planetu, moraju se svladati dva primarna problema. Na površini Marsa vrlo je hladno, a temperatura zraka noću pada i na -100 Celzijevih stupnjeva na nekim područjima tog planeta. Drugi problem jest taj da Mars nema debelu atmosferu koja bi površinu planeta štitila od štetnog kozmičkog i UV zračenja.
Ipak, znastvenik Robin Wordsworth i njegovi kolege iz NASA-ina Jet Peropulsion Laba sa Sveučilišta Harvard i Sveučilišta Edinburgh možda su pronašli način na koji bi se mogla prevladati oba navedena problema.
Njihovo rješenje bazira se na fenomenu krutog stakleničkog efekta, koji se događa kad Sunčeva svjetlost prolazi kroz slojeve prozirnog snijega i leda te se pritom apsorbira. Led na taj način izolira dublje slojeve dok istovremeno dopušta njihovo zagrijavanje putem svjetla.
No umjesto snijega i leda Wordsworthov tim testirao je u tu svrhu aerogel od silike, koji je jedan od najboljih toplinskih izolatora trenutačno poznatih znanosti. Otkrili su da ploča tog aerogela debljine samo dva centimetra, uz razine Sunčeve svjetlosti slične onima na Marsu, može zagrijati prostor ispod sebe i za više od 50 stupnjeva. Isto tako, ta ploča zaustavlja više od 60 posto UV zračenja te više od 99,5 posto najštetnijeg tipa tog zračenja – UVC. Istovremeno, kroz taj aerogel prolazi dovoljno vidljivog svjetla potrebnog za fotosintezu kod biljaka.
Na Marsu bi se aerogel od silike vjerojatno isprepletao s drugim materijalima potrebnima za izgradnju objekata na površini tog planeta. Staklenički efekt koji proizvodi aerogel tako bi mogao otopiti zaleđenu vodu ispod površine planeta i na dubinama i do nekoliko metara. To bi omogućilo ne samo održavanje biljnog života već možda i ljudskog, a moglo bi pokrenuti i vodeni ciklus.
To je bitno drukčiji pristup nasuprot većini ideja teraformiranja globalnog tipa, no ima bitno prednost u tome da ga doista možemo izvesti u idućim desetljećima, a ne tek u dalekoj budućnosti, ističe Wordsworth, a prenosi New Scientist.
Nikako manje bitna činjenica jest i to da je takav pristup koloniziranju Crvenog planeta bitno blažeg utjecaja na lokalni okoliš i bez utjecaja na znanstvene tragove ili tragove potencijalnog života na drugim područjima planeta.
Idući korak za znastvenike jest prelazak iz laboratorija na teren, odnosno testiranje ploča od silika aerogela na područjima na Zemlji koja su najsličnija onima na površini Marsa, prenosi Zimo.
