Carl Sagan u povijest je ušao po mnogim djelima, mnogim izjavama, ali najpoznatija je bila ona: ” Svemir je jako veliko mjesto. Ako bismo bili sami u svemiru, bilo bi to strašno traćenje prostora.” To je iskoristio i u svom romanu “Kontakt”, što je poslije ušlo i u film. Objašnjavajući jesmo li sami u svemiru, Jamie Carter je za Forbes krenuo iz istog korijena kao i Sagan tada, u 80-ima, od Fermijevog paradoksa.

Slavni talijanski fizičar pitao se: “Pa, gdje su svi ostali!?”, jer sve je upućivalo i upućuje na to da svemir mora vrvjeti inteligentnim civilizacijama. Ako se uzme da svemir postoji nekih 14 milijardi godina, da je nastalo toliko i toliko milijarda zvijezda, s toliko i toliko planeta pogodnih za život, kako je moguće da još nismo imali kontakt s izvanzemaljcima. Postoji li biološko ili sociološko objašnjenje za tako nelogičnu “Veliku šutnju”? Carter je odgovor potražio na redovitom skupu METI-ja, međunarodni projekt slanja poruka inteligentnim izvanzemaljcima, na kojem se znanstvenici okupljaju svake dvije godine, pišu 24sata.

“Pitanje ‘jesmo li sami’ utječe na sve nas je je direktno povezano s čovječanstvom i našim mjestom u svemiru”, kazala mu je Brigitte David.

Na to pitanje sada pokušavaju odgovoriti vodeći astrofizičari, biolozi, sociolozi, psiholozi i povjesničari, svi na jednoj hrpi, a u kojem smjeru bi se mogla kriti moguća objašnjenja za “Veliku šutnju” inteligentnih izvanzemaljskih civilizacija, otkrivaju već i pitanja ovogodišnjeg okupljanja METI-ja. Šute li izvanzemaljci zato da svojim javljanjem ne bi utjecali na čovječanstvo? Živimo li u “galaktičkom ZOO-u”? Trebamo li slati namjerne radio poruke obližnjim zvijezdama kako bismo im signalizirali da nas zanima pridružiti se “galaktičkom klubu”? Je li izvanzemaljska inteligencija nalik ljudskoj? Je li život na Zemlju došao odnekud drugdje iz galaksije međuzvjezdanom migracijom?

“O zagonetki o izvanzemaljskom životu i zašto ga još nismo uočili, često se raspravlja. No, ova radionica ima jedinstveni fokus, mnogi govornici dotakli su se kontroverznog objašnjenja koje se prvi put pojavilo u 70-ima, ‘hipoteza zoološkog vrta'”, kazala je Florence Raulin Cerceau.

Logika je da Zemlja predstavlja zatvoren ekološki sustav i bilo kakav utjecaj izvana može ga poremetiti na neočekivane načine. Usto, društvo koje je kadro prevaljivati stotine svjetlosnih godina, sto posto je od čovjeka inteligentnije kudikamo više nego što je čovjek, koji je još uvijek kadar uništavati planet industrijom i ratovima, inteligentniji od, primjerice, orangutana. Vjerojatno i mačke. Po toj logici, izvanzemaljci bi bili posvuda oko našeg planeta, “bez po muke” bi se uspješno skrivali od tako primitivne civilizacije kao što je ljudska i pratili što radimo.

“Izvanzemaljci možda gledaju na ljude na Zemlji velikim dijelom onako kako mi promatramo životinje u ZOO-u”, objašnjava Douglas Vakoch, predsjednik METI-ja.

Životinjama unutra, logično, javlja se ideja kako natjerati čuvare našeg ZOO-a da nam se otkriju i komuniciraju s nama. Vakohc smatra da bi čovječanstvo moglo učiniti presudan korak u kontaktu ako bi se puno više potrudilo.

“Ako bismo šetali ZOO-om i iznenada se prema nama okrenula zebra, pogledala nas u oči i stala nam nabrajati nizove prim-brojeva kuckajući svojim kopitom, to bi značilo radikalnu promjenu u odnosu između nas i zebre, osjećali bismo se natjeranima da odgovorimo”, kazao je.

On zato smatra da čovječanstvo, iz pozicije galaktičkih kopitara poput zebre, treba učiniti to isto, odašiljati moćne, namjerne informacije radio signalima na svim zamislivim frekvencijama prema susjednim nam zvijezdama. Ako koga uznemirava teorija o tome da nas napredna civilizacija tretira kao da samo štićenici zoološkog vrta, poslušajte, možda još i logičniju, teoriju o tome da su izvanzemaljci prema nama naprosto izrazito dobronamjerni.

“Čini se da oni nad nama provode ‘galaktičku karantenu’, svjesni da bi po nas bilo kulturološki šokantno, razarajuće kad bismo ih upoznali”, kazao je Jean-Pierre Rospars.

Stručnjak za evolucijske procese objasnio je da evolucija razuma na Zemlji pokazuje istodobno i neke nasumične razvoje događaja, ali i neke pravilnosti. U onom dijelu u kojem je riječ o pravilnostima, za očekivati je da će se na milijardama mjesta u svemiru razviti i razuman život. Isto onako kako je Arthur C. Clarke još u romanima o “Odiseji” u 60-ima objašnjavao da evolucija na iste zadatke uvijek daje isti odgovor. Pa ako treba letjeti, naprosto će rješenje uvijek biti krila. Ako se treba kretati kroz tekućinu, živom stvoru, makar bio na drugom kraju naše galaksije, priskrbit će peraje. I tako dalje.

“Nema nikakvih razloga da su ljudi dosegli najviši kognitivni stupanj razvoja koji je uopće moguć. I na Zemlji u budućnosti i izvan Zemlje odavno, moguće je da se razvila puno razumnija vrsta”, smatra on.

To, ipak, ne mora biti baš sasvim točno. Prema određenim sociolozima koji su se ovom temom bavili svi skupa dulje od pola stoljeća, nije isključeno niti to da se pred svaku civilizaciju prije ili kasnije postavlja prepreka koju više nije u stanju prebroditi. U prošlosti smo vidjeli na Zemlji svu silu civilizacija, nekad i prekrasnih, često užasnih, koje su stradale u trenutku kad su ili prestale napredovati ili su napredovale do trenutka kad su uništile same sebe. Paralela današnje globalne civilizacije sa svojim slijepim ulicama u vezi masovnog umiranja vrsta, klimatskih promjena i ekonomskog sustava, usto s razvojem oružja i autodestruktivnim ponašanjem u vidu ratova, nameće se sama od sebe. Dakle, logično je da je evolucija na drugim planetima slična kao i na našem, to se da dokazivati i fizikom, matematikom, biologijom… Logično je stoga da je drugdje za očekivati i razvoj inteligencije. No, ako smo mi kadri sebe otjerati u samouništenje, logično bi to bilo za očekivati da su si činili i izvanzemaljci. Ili? Koliko je uopće tehnoloških civilizacija u Mliječnoj stazi? Formuli za to utvrdio je dr. Frank Drake, astronom s Radiostronomskog opservatorija Green Bank u Zapadnoj Virginiji još 1961.

Formula djeluje impresivno, ali baš i nije, naprosto je logična i s njom se da nešto raditi: N = R* x fp x ne x fl x fi x fc x L.
N je pritom broj civilizacija koje su kadre emitirati u elektromagnetskom spektru. R je stopa nastajanja zvijezda oko kojih su mogući planeti poput Zemlje. fp je udio onih zvijezda koje imaju planetarne sustave. ne, je broj planeta po zvjezdanom sustavu s uvjetima pogodnima za život. fl je udio onih planeta na kojima se život već pojavio. fi je udio života na kojima se pojavio inteligentni život. fc je udio civilizacija koje su se razvile do tehnološke razine da ih se može registrirati. L je, konačno, vremensko razdoblje potrebno takvoj civilizaciji da se njena poruka primijeti.

U svakom slučaju, ili bi ih se moglo registrirati preko elektromagnetskih signala ili nikako. Roland Lehoucq objašnjava i koliko bi oni mogli biti nama slični ili različiti od nas. On smatra da u tom smislu ne postoje takvi trendovi u evoluciji da bi oni i fizički bili nalik nama; s dvije ruke, dvije noge, glavom…

“Velika morfološka raznolikost na Zemlji čini svako nagađanje malo vjerojatnim”, kazao je.

A hoćemo li ih ikada upoznati? Možda i ne. Možda i da. A možda sve ovisi o tome koliko ćemo biti dobri, miroljubivi. I pametni. Koliko ćemo to zaslužiti, pišu 24sata.