Bivši šef HANFA-e Ante Samodol oglasio se podužim priopćenjem koje prenosimo u cijelosti.
S obzirom na nekadašnju funkciju predsjednika Uprave HANFE gotovo godinu dana traje razdoblje upita i molbi za objašnjenjem nekih događaja i pojava koje su obilježile položaj HANFE u slučaju AGROKOR. Pitanja stižu sa svih strana, od investicijske, poslovne i akademske zajednice, ali isto tako od raznih udruga, običnih građana, medija, političara i državnih tijela. Tema, neodgovorenih pitanja i u najmanju ruku čudnih događaja i odnosa HANFE, bivših ministara, sudaca i AGROKORA ima niz. Neke od događaja i pojava objašnjavati ću pojedinačno. Najprije-slučaj BELJE d.d.
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: Agencija), je sukladno odredbi članka 47. stavak 1. tada važećeg Zakona o preuzimanju dioničkih društava («Narodne novine» br. 109/07, 36/09, dalje: ZPDD 2007.), po službenoj dužnosti pokrenula upravni postupak u vezi utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva BELJE d.d. Darda, Darda, Svetog Ivana Krstitelja 1a (dalje: Ciljno društvo) od strane društva AGROKOR d.d., Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3 (dalje: AGROKOR), a nastavno na stjecanje dodatnih 2.700.000 dionica Ciljnog društva od strane AGROKORA dana 12. rujna 2007., nakon prethodno provedene ponude za preuzimanje.
Nakon provedenog postupka nadzora, rješenjem Agencije od dana 06. listopada 2011. , utvrđeno je da je za AGROKOR dana 12. rujna 2007. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva te je istome naloženo da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka rješenja Agencije u skladu s odredbama ZPDD 2007. podnese Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz članka 22. stavka 3. ZPDD 2007.
Agencija je u provedenom postupku nadzora vezano za stjecanje dodatnih 2.700.000 dionica Ciljnog društva od strane AGROKORA primijenila odredbu članka 4. stavak 2. Zakona o preuzimanju dioničkih društava («Narodne novine» br. 84/02, 87/02, 120/02, dalje: ZPDD 2002.) kojom je propisano da je osoba koja je na temelju ponude za preuzimanje stekla manje od 75% dionica s pravom glasa, obvezna objaviti ponudu za preuzimanje u slučaju daljnjeg stjecanja dionica istog izdavatelja.
AGROKOR je dana 03. studenog 2011. protiv navedenog rješenja Agencije podnio upravnu tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske (sada: Visoki upravni sud Republike Hrvatske, dalje: Sud). Sud je presudom donesenom pod poslovnim brojem: Us-11063/2011-13 dana 11. srpnja 2012. (dalje: Presuda) uvažio upravnu tužbu AGROKORA i poništio navedeno rješenje Agencije.
Međutim u ponovljenom postupku, Zaključkom Agencije od 18. rujna 2012. (KLASA: UP/I-451-04/11-10/5, URBROJ: 326-772-12-18) i Zaključkom Agencije od 17. listopada 2012. (KLASA: UP/I-451-04/1110/5, URBROJ: 326-772-12-38), na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavak 2. ZUP-a, isključena je javnost s navedenih usmenih rasprava. Članovi Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, na sjednici održanoj dana 13. prosinca 2012. donijeli su Rješenje o obustavljanju postupka kojeg je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga pokrenula po službenoj dužnosti, u vezi utvrđivanja obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva BELJE d.d. Darda, Darda, Svetog Ivana Krstitelja 1a, od strane društva AGROKOR d.d., Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3.
Postupak je obustavljen, iako je u njemu utvrđeno:
a) da u ponudi za preuzimanje Ciljnog društva (Belje d.d.) iz 2005. godine niti AGROKOR niti Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) nisu niti jednom radnjom i/ili izjavom ukazali Agenciji pred kojom se vodio postupak odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva, niti investicijskoj i široj javnosti, na postojanje odnosa zajedničkog djelovanja,
b) da su navedenim propustom dioničari Ciljnog društva, ali i cjelokupna investicijska javnost dovedeni u zabludu. Naime, dioničari i svi drugi potencijalni ulagatelji u dionice Ciljnog društva, su se prilikom donošenja investicijske odluke o pohrani dionica Ciljnog društva u ponudi za preuzimanje pouzdali na navode ponuditelja (AGROKORA) u ponudi za preuzimanje smatrajući ih točnim i potpunim. U konkretnom slučaju, nesporno je utvrđeno da informacije koje je AGROKOR kao ponuditelj u vezi postojanja zajedničkog djelovanja objavio u ponudi za preuzimanje Ciljnog društva 2006. godine, nisu bile točne,
c) da ne postoji pisana komunikacija između AGROKORA i HFP-a koji bi na bilo kakav način potvrdila ili demantirala izjave saslušanih svjedoka o suradnji AGROKORA i HFP-a (navodno A.H. i D.O) i njihovu zajedničkom djelovanju u odnosu na Ciljno društvo (Belje d.d.), kao i s obzirom na činjenicu da u izjavama saslušanih svjedoka na navedene okolnosti nije bilo proturječnosti, već su u bitnome iskazivali isto, Agencija je, prema navodima iz rješenja od 13. prosinca 2012. godine, „iskazima saslušanih svjedoka poklonila vjeru“.
Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u daljnjem postupanju nije izvršavalo svoje obveze s obzirom na vlastito Rješenje o obustavljanju postupka, odredbe Zakona o tržištu kapitala i Zakona o preuzimanju dioničkih društava, kao i odredbe iz djelokruga i nadležnosti Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.
To se posebno odnosi na sljedeća područja odgovornosti Upravnog vijeća:
a) Iako je utvrđeno da ne postoji nikakva pisana komunikacija između zajedničara (Agrokora i HFP), postavlja se pitanje tko je i kako tijekom prošlih godina odlučio smanjiti kapital, odnosno pokriti gubitke Belja d.d. (tko je i kada zastupao Republiku Hrvatsku u tijelima društva). Postoji li sada bilo kakva prepiska, naročito o tome da se država slaže da joj se imovina zalaže za dugove i služi kao kolateral. Osim toga, tko je i na koji način zastupao RH (kao zajedničara) kada su obavljana pripajanja društava društvu BELJE, kupnja udjela u društvima od strane društva BELJE, ali i prodaja dijela poslovanja društva BELJE te smanjenja kapitala. Naime, predmetna pripajanja nisu bila predmet rasprave i odluke Glavne skupštine jer je bila riječ o pripajanju u posebnim slučajevima po članku 531. ZTD-a. Dakle, članovi Upravnog vijeća nisu postupili temeljem Zakona o tržištu kapitala i Zakona o HANFI.
b) Upravno vijeće je Rješenjem o obustavljanju postupka, utvrdilo dovođenja u zabludu investicijske javnosti, međutim isto Upravno vijeće nije utvrdilo koje su pravne posljedice dovođenja u zabludu investicijske javnosti i što je trebala poduzeti HANFA?
c) Ako su prema stavu i Rješenju HANFE iz 2012. godine, RH i Agrokor zajednički djelovali, znači li to da i sada djeluju zajedno RH i Agrokor, odnosno jesu li bili zajedničari i prilikom donošenje tzv. Lex Agrokora? Odnosno, pravo pitanje glasi kada prestaje zajedničko djelovanje (RH je od početka tzv. zajedničkog djelovanja pala sa 35,92% na 0,85% trenutnih dionica s pravom glasa u BELJA) i tko ga može razvrgnuti? Što kaže RH na Odluku HANFE da je zajedničar s Agrokorom i da su svjedoci to potvrdili pred HANFA-om unatoč nepostojanja dokumentacije? Ako AGROKOR i RH više nisu u zajedničkom djelovanju, zašto to nije javno objavljeno na Zagrebačkoj burzi?
d) Naravno, prema Rješenju sadašnjeg Upravnog vijeća iz 2012. RH i Agrokor su i danas u zajedničkom djelovanju. Sada proizlazi da je RH donošenjem tzv. Lex Agrokora proglasila sistemskim rizikom svog partnera i zajedničara Agrokor u slučaju Belje, a državna agencija HANFA svojim Rješenjem nikad poništenim niti osporenim zapravo je potvrdila da je RH sudionik u rizičnom poslovanju Agrokora. Dakle, država je ovime potvrdila (što može imati nesagledive pravne implikacije) da je i sama sudionik u rizičnom poslovanju Agrokora upravo zahvaljujući neosnovanom, ničim dokumentiranom Rješenju HANFE i na osnovu nedokumentiranog svjedočenja bivših državnih dužnosnika!
Država, ovo za nju opasno pitanje može riješiti samo tako da se oslobodi prostor prema službenim tijelima RH koji konačno moraju ispitati ulogu svakog člana Upravnog vijeća, svjedoka i ulogu bivših članova Vlade. Ostaju pitanja jesu li na prethodno opisani način članovi Upravnog vijeća HANFE možda iskoristili svoj položaj i ovlasti, prekoračili granice svoje ovlasti čime su vlasniku i društvu Agrokor pribavili korist ili nisu obavili svoju dužnost čime su vlasniku i društvu Agrokor pribavili korist, a drugim (malim) dioničarima u društvu Belje d.d. i Republici Hrvatskoj prouzročili štetu. Odgovore na ta pitanja možda bi trebalo dati odgovarajuće državno tijelo u zakonom propisanom postupku, a Vlada i Hrvatski sabor bi trebali razmisliti je li u javnom interesu ponovno imenovanje istih članova Upravnog vijeća HANFE ili HANFA mora biti „slobodna“ od postojećih članova Upravnog vijeća, ako ništa, onda radi higijene sustava i odmaka od teškog bremena (ne)aktivnosti HANFE u slučaju Agrokor – od problematike faktoringa do (ne)odgovarajućeg nadzora izdavatelja iz grupacije Agrokor.
