Kroz čitavu ljudsku povijest postojali su pojedinci koji su vjerovali da mogu predvidjeti buduće događaje.
Prava vidovitost nije znanstveno dokazana, ali suptilne razlike u načinima na koje ljudi percipiraju vrijeme nekog događaja moglo bi objasniti zašto su mnogi i dalje uvjereni u svoje psihičke sposobnosti.
Istraživanje koje su proveli znanstvenici s Yalea pruža nove uvide u razloge zbog kojih neki ljudi misle da imaju natprirodnu sposobnost predviđanja događaja, te pronalazi neke fiziološke osnove koje stoje iza određenih deluzija.
Vidovitost –sposobnost zamišljanja ili predviđanja budućih događaja s neobičnom preciznosti – predmet je ispitivanja raznih znanstvenika i skeptika još od 19. stoljeća.
Težina dokaza upućuje na to da ljudski mozak nije pod utjecajem budućih događaja.
Navodne psihičke sposobnosti u mnogim slučajevima su proizvod namjerne prevare, u kojima šarlatani koriste iste trikove kojima se mentalistički mađioničari koriste stoljećima kako bi odglumili čitanje uma ili proricanje budućnosti.
No, nije točno da svi ljudi koji za sebe tvrde da posjeduju izvanredne sposobnosti proricanja budućnosti samo žele zaraditi koju kunu.
Odbacivanje te tvrdnje kao znaka mentalne bolesti također nam govori riječ ili dvije o tome kako se takva vjerovanja razviju u inače zdravom mozgu.
Subjekti koji nemaju povijest mentalnih bolesti zamoljeni su da predvide koji će od pet bijelih kvadrata postati crven, i te su rezultate zatim prijavili znanstvenicima. Kao što je bilo i očekivano, većina je točno predvidjela promjenu boje u jednom od pet puta – dok znanstvenici nisu ubrzali test.
Ako bi kvadrat pocrvenio unutar približno 250 milisekunda, subjekti su puno češće prijavili da su točno predvidjeli promjenu boje. U stvarnosti, jednostavno su predvidjeli nešto što se već dogodilo, ali nisu svjesno procesirali to iskustvo.
Ono što je ključno jest da je uočena veza između testa magičnog mišljenja i povećanja vjerovanja da su točna predviđanja napravljena u kraćem vremenskom roku.
„Otkrili smo da su ljudi koji češće zabune vremensko razdoblje svojih predviđanja s opaženim ishodom skloniji prijaviti deluzorne misli i iskustva“, napisali su znanstvenici u istraživanju.
Čini se da se poredak opažanja i predviđanje događaja često „pomiješaju“ ako se događaji događaju dovoljno brzo jedan nakon drugog.
„To je kao da mislite da znate da će pasti kiša, a potom osjetite prve kapi“, rekao je voditelj istraživanja Adam Bear.
„Vaša misao mogla je podsvjesno biti pod utjecajem tih kapi, no svjesno ste ih iskusili tek kasnije.“
I dok ovo ne može objasniti zašto neki ljudi osjećaju da su predvidjeli događaj satima ili čak godinama unaprijed, svejedno upućuje na čvrstu neurološku osnovu koja nekim ljudima nudi vjeru u njihove vidovnjačke moći.
Buduća istraživanja mogla bi pomoći razotkriti točne razlike u ožičenju mozga kako bi se objasnilo kako kombiniramo opažanja i rasuđivanja kako bismo razvili dokaze, ili kako su nizovi događaja „zbijeni“ u svijesti.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS, piše znanost.com.
