Viši zemaljski sud u Münchenu poslao je pisanu presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koja je veoma obimna i ispisana na 250 stranica.
Danas počinje teći žalbeni rok od mjesec dana u kojem obrana bivših agenata Službe državne sigurnosti može uložiti žalbu.
Josip Perković i Zdravko Mustač nepravomoćno su osuđeni 3. kolovoza 2016. godine na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983, javlja HRT.
Visoki zemaljski sud u Muenchenu osudio je bivše pripadnike jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine.
Kazna izrečena lani u kolovozu
Čitajući presudu predsjedavajući sudac Manfred Dauster rekao je da troškove postupka snose Perković i Mustač. Nastavio je najprije osvrtom na izjave obrane da njemačka tajna služba BND nije dala dokumente. Senatu ti dokumenti nisu trebali rekao je sudac. Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, rekao je sudac Dauster. Akti su mnogi prebačeni u privatne arhive gdje su možda i danas, u hrv arhivima je samo ono što je preostalo od čisćenja arhiva prije rata. Slovenske vlasti su znatno surađivale rekao je sudac. U Srbiji i BIH nije tako. U BiH su spisi u rukama nasljednih organizacija SDS-a BiH.
Vrisak bi bio branitelja i nekih svjedoka kad bi se potpuno otvorili arhivi, bavarska policija radila je po zakonu rekao je sudac. Hrvatske vlasti nemaju zastaru za ubojstvo, nisu učinile potrebno, pitanja o tome treba postaviti hrvatskim vlastima.
Mustač je u to doba bio voditelj SDS-a Zagreb i zamjenik ministra, Perković voditelj odjela i vodeći oficir doušnika Pratesa. Sudac Dauster nastavio je objašnjavati razloge ubojstva Stjepana Djurekovica. Opisivao je i gospodarstvo Jugoslavije ovisno o uvozu nafte. Stanje krize i opis vremena u kojem se dogadjalo ubojstvo 28. srpnja 1983. Došao je sudac zatim do preciznog opisa stanja koncerna INA i u njemu INA marketinga i problem deviznih plaćanja.
Zatim je rekao kako su obojica optuženih poznavala dobro tadašnje stanje i uvjete, Mustač je bio politički voditelj službe i sudjelovao je u ubojstvu, Perkoviću je zapovjedio planiranje i logističku izvedbu ubojstva, imao je doušnika Pratesa u čijoj je garaži tiskari ubijen Djurekovic. U luksemburgu je Prates dao Perkovicu ključ garaže prije ubojstva, govorio je sudac Dauster. Djurekovic je Jelicu rekao da će doći u garažu i ostaviti članak, a sud smatra Prates je to čuo da će Djurekovic doći u garažu i kad, smatra sudsko vijeće.
Najmanje dvojica ubojica ušla su otključavajući vrata u mračnu garažu, govorio je sudac, trebali su iznenaditi Djurekovica iz mraka. Sudac je zatim opisao ulazak ubijenoga, koji je ostavio otvorena vrata, kako bi upalio svjetlo. Ubojice su pucale iz dvaju pištolja berete i česke zbrojovke. Počeo je bježati pogodjen s četiri zrna, ali bježao je, kaže sudac, i pred vratima pada. Oštrim pa tupim predmetom tuku ga po glavi i ubijaju, umire nakon nekoliko minuta, ubojice neopaženo bježe, do danas nisu pronadjeni, rekao je sudac.
Dokumenti koje smo tražili nisu potpuni, a oni traženi iz Beograda BiH i Crne Gore nisu stigli. Sudac je spomenuo svjedoke Špiljka, Flekovica i Gažija. Mustač je bio na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, izvješćivao je o Djurekovicevoj neprijateljskoj djelatnosti koja će, kako je rekao zainteresiranom Dolancu, eskalirati.
Gazi je potvrdio da su Djurekovica istraživali u sklopu afere INA rekao je sudac. Fleković je posvjedočio da Djurekovic nije oštetio INU, niti je bio u stanju to učiniti.
Svjedočenje Jelića I Pratesa sudu je objasnila djelovanje Djurekovica koje je SDS-u bilo poznato.
Sudac je nastavio govoriti o strukturi i djelovanju jugoslavenske državne sigurnosti i nalazima vještaka Nielsena i Robioneka, spomenuo je rekonstrukciju službe koju su napisali Perković i Gabris.
Njemački ih je sud tražio od 2009., a radi sprečavanja izručenja Milanovićeva je vlada uoči ulaska u Europsku uniju donijela poseban zakon prozvan Lex Perković. Nakon pritiska, Perković je ipak izručen 2014. Državno odvjetništvo Njemačke zatražilo je doživotni zatvor za Perkovića i Mustača. Tvrde da su potvrđeni navodi optužnice. Ukazuju ne na pomaganje, nego na sudjelovanje dvojice optuženih u ubojstvu Đurekovića. U slučaju sudjelovanja, kazna je u Njemačkoj doživotni zatvor, koji bi, ako bi bili prema toj tvrdnji tužitelja osuđeni, prema ovdašnjim propisima, služili bi kaznu u jednom od zatvora u Hrvatskoj.
Njemački sud tereti Perkovića i Mustača da su kao rukovoditelji republičkog odjela jugoslavenske tajne službe organizirali političko ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Muenchenu 1983. godine. Obojica su cijeli radni vijek proveli u jugoslavenskim tajnim službama – Perković zadužen za hrvatsku emigraciju, sud tvrdi i za likvidacije – a 1991. stavili su se na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti.
Na suđenju pred Visokim zemaljskim sudom, koje je započelo u listopadu 2014., održana su 123 ročišta. Trebalo je biti okončano u travnju 2015., a odužilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal. Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.
To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Muenchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.
Državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi prošlog tjedna kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna. Tužiteljstvo smatra da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u Ini.
Obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije.
