Ovaj tjedan Podravka je otvorila tvornicu u Tanzaniji i tako pokazala da slijedi trend velikih multinacionalnih kompanija, a prošlog tjedna podravkaši su obilježili 50 godina rada na ruskom tržištu, na kojem su naišli na veliku susretljivost s obzirom na to da se zbog posljednje krize u toj zemlji nisu odande povukli.
Štoviše, plan je u Rusiji pokrenuti i proizvodnju. Šef uprave Zvonimir Mršić se osvrće i na prozivku predsjednika uprave Atlantic grupe Emila Tedeschija koji je za Večernji list izjavio da se u Podravki sije strah od mogućeg preuzimanja Podravke od Atlantica te mu Mršić odgovara da za strah ne zna, da je Podravka ta koja može preuzimati u ovom trenutku te da je Podravka odabrala braniti zemlju u ratu u vrijeme dok su neki stjecali prve milijune. Prenosimo dio intervjua objavljenog u Večernjem listu.
U nedavnom intervjuu čelnik Atlantic grupe Emil Tedeschi ponovio je da želi ući u Podravku, ali i da uprava Podravke sije strah od tog mogućeg preuzimanja… Što kažete na to?
Emil Tedeschi može kupiti dionice na burzi svaki dan i ne znam kakav to strah širi uprava Podravke. Što se tiče Podravke i Atlantica, očito je da su nam ciljevi u određenom razdoblju bili drukčiji. Podravka je također prodavala žvakaće gume u periodu kada su neki drugi ostvarivali svoje milijune. No 1600 podravkaša bilo je u ratu i Podravka je donirala za obranu zemlje više od 30 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Očito su nam ciljevi u tom razdoblju bili potpuno drukčiji i danas je nemoralno govoriti da se Podravkom loše upravlja 25 godina, posebice tih godina kad su se stjecali prvi milijuni.
Atlantic je, kako kaže Tedeschi, spreman za preuzimanje Podravke samo ako država smanji svoj udjel u kompaniji. Što kažete na moguću prodaju državnog udjela?
Ne znam zašto je Emilu Tedeschiju problem hrvatska država. Naime, u proteklih pet godina cijelo vrijeme dionice Podravke listane su na burzi. Podravka kao društvo sve dioničare jednako tretira i za nas ne postoje više ili manje vrijedni dioničari niti nam je netko od dioničara pomogao ili odmogao. Država se ponašala kao obični dioničar i nije ni na koji način sputavala upravu i Nadzorni odbor da realiziraju ambiciozne ciljeve. Zauzvrat, vrijednost državnog udjela porasla je za 300 milijuna kuna. U Podravki postoji jako puno malih dioničara, građana Hrvatske. Uspješno smo proveli ESOP u koji se uključilo više od 16 posto radnika i upravo je Podravka primjer gdje se radnicima, građanima i malim investitorima može omogućiti da ulažu svoj novac u dionice, a ne kao do sada samo u štednju i nekretnine.
Ako se država odluči na prodaju svoga udjela, onda to mora biti transparentno. Mislim da bi se to moglo provesti tako da ta dionica bude narodna, odnosno da se ponudi građanima u malim slotovima. Da svi ravnopravno u tome sudjelujemo i da se omogući i građanima da na njoj eventualno zarade.
Treba li Podravki strateško partnerstvo?
Podravka je pokazala da može sama. Ona je strateški partner jer je naša ambicija da budemo najveća multinacionalna kompanija i da u sljedećem razdoblju akviriramo 4 do 5 milijardi kuna prihoda kompanija. Nitko trenutačno od kompanija u Hrvatskoj nema taj potencijal. Sada svi dioničari trebaju odlučiti želimo li imati multinacionalnu kompaniju sa sjedištem u Hrvatskoj ili držati samo podružnice. Kao što sam rekao, jednom smo već udvostručili vrijednost kompanije. Zaposlili smo nove ljude i povećali plaće. Činjenica je i da smo nisko zaduženi i da se zadužujemo po najpovoljnijim kamatama u regiji što nam omogućava kapacitet od 500 milijuna eura za anorganski rast. Kad bi nam bila pružena mogućnost da realiziramo strateški plan od devet milijardi prihoda i EBITDA maržu od 13-14 posto, može se izračunati koliko bismo ponovno zaradili za mirovine u mirovinskim fondovima i povećali vrijednost udjela dioničarima. Važno je podsjetiti i da smo 2016. godine započeli s isplatom dividende uz prinos od 2,2 posto i da se uprava obvezala da će svake godine predlagati isplatu dividende u minimalnom iznosu od 25 posto dobiti.
