Saborski zastupnik Snage Goran Aleksić objasnio je zašto je Ustavni sud u Rumunjskoj proglasio njihov zakon o konverziji neustavnim.
Da, Ustavni sud u Rumunjskoj proglasio je njihov zakon neustavnim. Ali, zašto? Glavni razlozi su, tako kaže predsjednik Rusuda (iz medija crpim podatke):
1. Zato jer imaju dva doma, pa je Senat usvojio zakon koji je kasnije u Parlamentu promijenjen amandmanima.
2. Zato jer nisu pronašli direktivu koja bi to dopuštala.
Što je tu problematično s izjavama predsjednika rumunjskoga Ustavnog suda?
Kao prvo, budući da je Vlada uputila zakon na donošenje, Vlada je tražila i ocjenu ustavnosti, jer izgleda Vlada nije bila zadovoljna amandmanima, pa vjerujem da u tome slučaju Ustavni sud ne može procjenjivati na jednak način kao u Hrvatskoj gdje su za zakon bili i Vlada i svi zastupnici, nije bilo nikakvih amandmana koje Vlada onda ne bi prihvatila, pa se može smatrati da je to bila izvorna volja naroda i suverene države.
Postavlja se i pitanje, na koji način je zakon izrađen – radi li se o izjednačavanju s drugim dužnicima, ili se radi o dobvođenju konvertiranih dužnika u povoljniji položaj od drugih dužnika.
Znamo da su kod nas konvertirani dužnici dovedeni u teži položaj, jer su potpisali nezakonite marže, dok euro dužnici te marže nisu potpisali, pa mogu tužbama riješiti problem. Mogu i bivši CHF dužnici, ali je to za njih puno kompliciranije…
Kao drugo, potpuno je pogrešno govoriti kako nema direktive koja bi to dopustila, jer pravilno bi bilo reći da neka konkretna direktiva to zabranjuje.
A direktive koja bi to zabranila nema. Dapače, direktiva 93/13 je jasna – ugovorne odredbe o kojima se nije pregovaralo, a koje su uzrokovale neravnopravnost prava i obveza na štetu potrošača – nepoštene su… I to je glavna i najvažnija odredba iz EU direktiva, to je odredba koja ruši sve ono što su banke s nama ugovarale na našu štetu, svjesno, namjerno i bez objašnjenja kako stvar funkcionira – a jasno je da osim činjenice da CHF može rasti i padati, drugo ništa nije bilo jasno iz ugovora koje smo ugovarali s bankama.
Kao treće, retroaktivnost je dopuštena izuzetno i ako se ne odnosi na cijeli zakon. Činjenica jest da cijeli Zakon o potrošačkom kredititiranju nije retroaktivan, nego je retroaktivan samo dio Glave IV.a toga zakona. U opravdanim okolnostima to je dopušteno i moguće, i nije prvi put da se tako nešto dogodilo.
Stoga, poprilično sam sklon nadanju da će naš Ustavni sud donijeti drugačiju odluku, i da naš Ustavni sud neće proglasiti konverziju neustavnom.
Neka se drage banke ne vesele rumunjskome Ustavnome sudu. Neka pogledaju desetak zadnjih odluka Suda EU-a, možda će im neke stvari biti jasnije…
I neka strepe pred novom revizijom Vrhovnoga suda!
Ja sam malo dramatičan, ali banke ipak niti strepe, niti se plaše, jer one ne mogu biti na gubitku, one na kraju mogu samo smanjiti svoju planiranu dobit. I imati puno realniju dobit koja je usklađenija sa stanjem hrvatskoga gospodarstva. Zar nije čudno da banka majka ima gubitak, a hrvatska kćer dobit? 🙂
Živi bili pa vidjeli.
