Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Ta 1877. je važna godina jer je te godine Julius Richard izumio nešto bez čega bi današnja mikrobiologija, a možda i neka dnevno-politička zbivanja, bila neopisiva. Od mikrobiologije, preko biologije pa do seksa malen je korak za čovjeka, ali velik za bakteriju.
Rezultati spolnog odgoja u školama, kakav god on bio bit će slični rezultatima tjelesnog odgoja (oko 30% pretilih i s prekomjernom težinom), glazbenog odgoja (95% srednjoškolaca sluša cajke), likovnog odgoja (95% je vizualno nepismeno), hrvatskog jezika (90% djece ne zna niti hrvatski, a ni svoj dijalekt), matematike, biologije itd. Nikakvi do zanemarivi.
Treba li kriviti školu? Već i statistički tek manjim dijelom. Ako 1/3 dana dijete provede spavajući, 1/3 u školi, a 1/3 doma i u društvu, onda tu treba tražiti i odgovornost.
Tko to izvan škole djetetu pokazuje da je škola važna, da je znanje presudno? Društvo? Javnost? Plagijatori u svim oblicima vlasti? Vršnjaci? Mediji? Obitelj? Mama?
I tako bi dijete trebalo samostalno shvatiti da je učenje presudno za njezin/njegov život i da će ju/ga učiniti drugačijim, možda i boljim čovjekom? Licemjerno je od djeteta u osnovnoj školi, a još manje od djeteta u pubertetu očekivati takvu samospoznaju.
Treba puno truda da se kod djeteta otkriju darovi, a svako dijete ih ima, da se izdvoje 1 do 2 i da ih se potakne, održava i razvija, da se to pojasni roditeljima, drugim učenicima i bližoj okolini. Čak i ako ih nikad ne razviju do kraja, dar uvijek može ostati cijelo-životni hobi i učiniti život ljepšim. To ne može znati onaj tko nije radio u osnovnoj i srednjoj školi i pokušao tako nešto. Onaj tko to nije pokušavao i rijetko uspijevao.
I tako slučajno čujem govoranciju dvije pametne glave i još pametnijeg novinara o obrazovanju, štoviše o spolnom odgoju. Kao prvo, nesposobni stvari nazvati pravim imenom – seksualna kultura.
Nadalje, izgledaju kao da su nastali partenogenezom od istog roditelja, a ne međuljudskim seksom. Konačno, nije im za zamjeriti, jer zvučali su jako učeno i kao ljudi koji su upoznali mnoge različite kulture, nažalost samo u Petrijevoj zdjelici.
No, kad smo već kod zdjelice, dakle biomehanika zdjeličnih kostiju i mišića u odnosu na njezino kretanje u svim smjerovima, … joj pardon, to je druga tema. (P. S. I onda klinac pita – Yo prof, jel to ono „Shake that ass?“ – „Točno to lima, točno to“.)
