Piše: Dražen Prša
Policijske patrole koje po naputku ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića ove godine obilaze Hrvatsku i odjavljuju s adresa građane čija se prebivališta ne mogu potvrditi posljednjih su mjeseci vrlo aktivne na području Udbine, gdje su, prema svjedočenju tamošnjih stanovnika, građani srpske nacionalnosti postali meta lažnih prijava. Prema njihovim riječima, kampanju prijavljivanja Srba pokrenuo je Mario Adrinek, predsjednik lokalne Udruge Hrvata Općine Udbina, piše novinarka nacionalno obojenog tjednika „Novosti“ Ana Brakus.
Uzimam si za pravo da vam poštovana kolegice ja odgovorim, koji sam za razliku od vas nebrojeno puta bio u Općini Udbina, za razliku od vas koji ste se sa svojim plaćenim satelitima iz Srpskog narodnog vijeća spustili u Udbinu kako bi pokušali ponovno prizivati aveti prošlosti, stvarati i širiti mržnju među ljudima koji žive u Udbini, koji dijele sudbinu, svako na sebi svojstven način.
Prenosite riječi općinskog donačelnika Općine Milana Uzelca da policijski službenici idu od kuće do kuće i odjavljuju prebivališta, te da su u zadnjih par mjeseci intenzivne policijske patrole obišle svaku našu kuću, svaki stan, da odjavljuju prebivalište onome koga u trenutku pretrage ne pronađu na toj adresi jednom ili dvaput.
Vezano na vaše pretenciozne natpise u „Novostima“ postoji jedan vrlo jednostavan odgovor.
Bilo je krajnje vrijeme da se netko pozabavio problemom lažnih prebivališta u Hrvatskoj koji su uistinu kako je to rekao ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić predstavljali „izborni manipulativni potencijal”, i s kojim su manipulirale manjinske skupine, pogotovo srpska zajednica na rubnim dijelovima Hrvatske koja je za ostvarivanje svojih političkih ciljeva koristila ovaj problem.
Dolaze lokalni izbori i Srpskom narodnom vijeću i SDSS-u ne odgovara ovakva situacija. Oni, ali ne samo zbog nadolazećih izbora žele općine s većinskim srpskim stanovništvom pa je zapravo esencijalno pitanje zašto to žele. Krije li se iza ovakvih natpisa želja za autonomijom srpskih općina.
Ako se prisjetimo, takva nastojanja već su postojala, jer za razliku od ostalih nacionalnih manjina Srbi se nikada neće pomiriti s činjenicom da su manjina.
Opterećenost iz prošlosti, nasljeđe iz prošlosti kad su sve bili samo ne manjina.
Da postoje određeni problemi oko odjave prebivališta, najvjerojatnije postoje, poput izdavanja sobnih iskaznica, ali to nije nešto što se diže na nacionalnu razinu, i nešto iz čega se izvlači zaključak o ugroženosti i raseljavanju Srba iz Hrvatskoj.
Jedno od pitanja koje nadležne institucije trebaju postaviti je – Gdje su Srbi kojima je dodijeljena hrvatska državna imovina, koju su neki i otkupili, koji su prijavljeni na toj adresi, a ne žive u Hrvatskoj? Gdje žive, i zašto žive tamo gdje žive? Zašto ne žive tamo gdje su prijavljeni? U Hrvatskoj.
Ovo je pitanje koje traži odgovor. Da li vam trebam još nešto pojasniti, ako da, slobodno me pitajte, otvoreno ću vam odgovoriti, bez ikakvih pretenzija, političkih manifetluka, pripadanja ovoj ili onoj nacionalnoj opciji,s puno više znanja, iskustva i činjenica, za razliku od vas koji ste pokupili priču u par sati, sa pustih ulica Udbine, sa sastanka sa predstavnicima Srpskog narodnog vijeća, zamjenikom općinskog načelnika Milana Uzelca, čija me je izjava iznenadila, jer sam bio uvjerenja da njeguje bliske odnose s načelnikom Općine Ivanom Pešutom (HDZ).
Zanimljivo, u najmanju ruku zašto čelni čovjek općine Ivan Pešut nije bio pozvan na sastanak, zašto i predstavnici drugih političkih opcija nisu nazočili tom sastanku, zašto …, puno toga ima zašto…
I da vam ja, koji poznam svaki kutak svoje Like kažem još ovo, ne budite „praćka“ u tuđim rukama, radite svoj posao kako nam novinarska etika nalaže, i ne zaboravite da policija u Ličko senjskoj županiji ima itekako važnijih poslova nego šetkati od kuće do kuće i provjeravati tko je gdje i što radi, s čim se tko bavi, jer to je, možda ste zaboravili, ili ga uopće niste ni proživjeli, jedno vrijeme koje se na nečiju žalost nikada više neće vratiti.
