Piše: prof dr. sc. Kristijan Krkač, Hrvatska danas
Mark Halperin uz postizbornu naslovnicu NYT-a veli sljedeće: „Još jednom ću reći; odgovornost novinara nije izvještavati o vlastitim predrasudama, nego izaći van i razumjeti državu kroz prizmu izbora i reći zašto se ljudi osjećaju onako kako se osjećaju.“ (10. 11. 2016.)
Kad se sve zbroji i oduzme, izgleda da ako NYT počne ozbiljno gubiti pretplatnike na online izdanje, onda će se i politika NYT-a mijenjati, a započet će se, kak veli Halperin, s „odgovornošću novinara“. Slobodno tržište odradit će svoj dio posla kako i treba biti.
U Hrvatskoj, kad se dogodi tako nešto, a zbilo se primjerice na zadnjim parlamentarnim izborima, ništa se ne menja, što puno govori o slobodi na tržištu medija.
Neodgovornost novinara svodi se na to da čak i ako je zadano postojanje dvije suprotstavljene strane, što je u 99% slučajeva neopravdano pojednostavljivanje, vjeruje se kako se „imanje stava u prilog vlastitoj strani“ može i treba reducirati na „prenošenje vlastite predrasude o suprotnoj strani“. Ta je redukcija pogrešna, a dokazivati da se radi o pogrešci bilo bi i samo pogrešno temeljem sljedećeg razloga.
To ne samo da je formalno pogrešno, nego je i znak ozbiljnog nedostatka minimalne inteligencije potrebne za obavljanje intelektualno ne previše zahtjevnih poslova vlasnika, urednika, pa čak i novinara. To se pokazuje kad se od tih poslova odljušte dijelovi koje rade biznis planeri, prodavači pretplate i oglasnog prostora, računovođe i odvjetnici. Tad preostaje vrlo malo prostora, ali čak i u to malo prostora ti stručnjaci nisu sposobni biti optimalni.
Štoviše, u Hrvata su ispodprosječni vjerujući istovremeno u vlastitu izvrsnost, što je po analogiji s Platonovim stavom o ontološkom statusu umjetnosti ne laž, pa čak niti kopija laži, nego kopija kopije laži.
Nastojati razumjeti tu laž, priznati ju i prihvatiti ju kao svoju veliko je umijeće i dobar početak „predivnog prijateljstva“ između točne, potpune i pravovremene vijesti i poštene zarade na slobodnom tržištu.
