Izvor: Deutsche Welle i Energypress
Prvi reformski zahvat vlade premijera Andreja Plenkovića je velika porezna reforma. No malo se zna o tome tko je reformu pripremao i kako se došlo do rezultata koji se sada predstavlja javnosti.
Nova hrvatska porezna reforma, po svemu što je do sada poznato u javnosti evidentno kompleksna i velika reforma, doista se pred hrvatskom javnošću pojavila iznenada. To nije bio projekt koji je HDZ posebno najavljivao u predizbornim nastupima, niti ga je novi lider Andrej Plenković izdvajao kao asa iz rukava, kao nešto konkretno gotovo s čime bi nova vlast, ako je on osvoji, mogla odmah krenuti u akciju.
Porezna reforma je zapravo nastajala daleko od očiju javnosti, ispod površine svih onih dramatičnih političkih sukoba u vrhu bivše Vlade, te je ona svojevrsni miraz koji je ministar Marić donio Vladi Andreja Plenkovića iz Vlade Tihomira Oreškovića.
Ministar financija Zdravko Marić imenovanje članova stručne radne skupine potpisao je u ožujku 2016., a cilj je bio da radni materijali budu spremni za javnu raspravu 1. srpnja. „U nekoliko mjeseci napravili smo posao koji bi drugi radili godinu dana”, naglašava u kratkom razgovoru za Deutsche Welle prof. dr. Željko Lovrinčević, ekonomist sa zagrebačkog Ekonomskog instituta koji je predvodio stručni tim.
Radilo se u radnim grupama, stručnjaci i operativci iz porezne uprave bili su podijeljeni po područjima pojedinih vrsta poreza. “Naravno da je bilo i izdvojenih, drugačijih mišljenja o pojedinim rješenjima, neki od kolega su se zalagali i za radikalnije zahvate, ali treba razumjeti da je finalno rješenje ono što je oblikovao i brani sam ministar”, kaže Lovrinčević.
Stručna javnost je informacije o najavljenoj poreznoj reformi dočekala s pitanjem jesu li napravljene simulacije, projekcije mogućih rezultata reforme, je li ih se stiglo napraviti, pa i ima li uopće Hrvatska alate za tako nešto, ali profesor Lovrinčević kaže da su „sve potrebne simulacije napravljene”. No, činjenica jest da je sustav još uvijek opterećen s nepoznanicama koje sigurno otežavaju projekcije rezultata, od pregovora sindikata javnih službenika oko plaća, do „slučaja franak” i najavljenih tužbi banaka do rasplitanja slučaja INA-MOL.
S obzirom da je gospodarski program HDZ-a na temelju kojeg je inicirana i ova porezna reforma nastao na analizama njemačkog instituta IFO, zanimali smo se je li Institut bio na bilo koji način uključen i u ovu reformu, ali i s hrvatske strane te iz njemačkog instituta dolazi negativan odgovor. Dr. Siegfried Schönherr s minhenskog instituta IFO kaže da nisu surađivali s HDZ-om od jeseni 2015., ali podsjeća da su oni u svojem izvješću zaključili da „postojeći porezni sustav nije konzekventan u pogledu smislenog koncepta”. Institut IFO je također tada upozoravao da se izmjenama poreznog sustava mora pristupiti oprezno jer ulagači ne vole česte izmjene poreznog sustava, a ostavili su HDZ-u da sam odluči želi li sustav još ostaviti neko vrijeme nepromijenjenim ili, ako ga želi mijenjati, da to bude „jednom za svagda i temeljito, nakon čega se više ne bi mijenjao.”
Dr. Schönherr međutim naglašava da je njihova preporuka bila da „porezna reforma mora biti provedena zajedno s programom ekonomskih reformi a ne sama za sebe”. Institut za gospodarska istraživanja IFO sa Sveučilišta u Münchenu jedan je od najutjecajnijih njemačkih gospodarskih instituta. „Zbrzana velika porezna reforma, bojim se osobno, mogla bi se nakon nekog vremena pokazati nedostatnom, a ulagačima bi nova promjena poreza mogla proizvesti nove štete. A je li porezna reforma u Hrvatskoj prilagođena reformi cjelokupnog gospodarstva? Još nisam upoznat s velikim programom gospodarskih reformi koji bi se provodio u Hrvatskoj. Dakle, pitam se kako bi se sveobuhvatna porezna reforma mogla uskladiti s programom reforme gospodarstva. Ne vjerujem da to može biti ostvareno u jako kratkom vremenskom roku, ali želim Hrvatskoj uspjeh u naporima da pokrene gospodarstvo. Ako je porezna reforma znak da je nova vlada posvećena promjeni ekonomskih politika nabolje, možda bi i mogla pokazati pozitivne učinke.”
Ako porezna reforma ne uđe sada u proceduru, ako ne bude uključena u kreiranje proračuna za 2017., bit će, kaže Lovrinčević, izgubljena jedna cijela dragocjena godina, izgubit će se ovaj pozitivan zamah i cijela će reforma onda moći početi tek 2018., u bitno drugačijem političkom i gospodarskom kontekstu, donosi DW i Energypress.
