Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač, Hrvatska danas
Prije nego što napustim tipkovnicu i degažiram se put wc-a, nudim vam marginaliju. Možda vam pomogne kao digestiv, možda kao djelatna pomoć protiv lošeg varenja, probave i zatvora. Kako onog fizičkog, nadvijenog nad 99% državljana RH, tako i onog fiziološkog, nadvijenog nad 99% ljudi sa zatvorom.
Primjećujem kako su hrvatske novine i portali, prepuni vrlih komentatora i kolumnista. Svakim danom ih je sve više. Čega?
Možda su stvari koje su mene učili zastarjele, ali tim više, jer su me učini da je nešto komentar ako je komentar neke činjenice, tj. događaja, postupka ili izjave koji prvo trebaju biti jasno, pregledno i nepristrano navedeni i opisani.
Komentari to najčešće nemaju, pa stoga već u tom koraku nisu komentari. Okrutna logika nalaže kako je X komentar ako je komentar Y-a, ali ako se utvrdi da Y-a nema ili da ne odgovara činjenicama, onda nema niti X-a koliko god nas privid teksta uvjeravao u suprotno. Nije lako pisati komentar, pa mnogi postaju kolumnisti. Pravilo je jasno – ne vjeruj kolumnistu koji se nije dokazao kao komentator.
Tako je puno lakše biti kolumnist nego komentator, jer kolumnist u pravilu treba iznijeti samo svoje mišljenje. Kako bi to mišljenje bilo relevantno, sam kolumnist mora moći dokazati se kao relevantan u području što najčešće nije.
Ako zanemarimo vjerodostojnost, onda se možemo okrenuti „njezinom / njegovom mišljenju“. Koliko je to mišljenje „njezino / njegovo“ podosta je upitno ako se iz njega u ovim jesenskim vremenima destiliraju kolumnistove privatne predrasude, idoli i općenito platonske sjene, ali i one urednika i vlasnika.
Kolumnisti uglavnom slijede njihove zapovjeđene putove i time samo idu uzduž metra kojim oni mjere svijet, ali nikad im ne pada na pamet ne samo da svijetu kažu da pokuša skinuti naočale, nego da to i sami učine. Pravilo je i ovdje jasno – ne vjeruj kolumnistu koji misli zapovjeđena mišljenja, grozno ako mu ih zapovijedaju drugi, a još gore ako ih zapovijeda sam sebi.
Koliko je to „mišljenje“ uopće mišljenje još je upitnije. Misao dakako treba biti jasna, pregleda, nepristrana, ali i kritička.
Recimo da je sve ostalo i pitajmo se je li kritička? Je li oprezna, odmjerena i prije svega argumentirana? Odbacuje li prigovore na argumente? Navodi li kontekstualno i prigovore suprotnom mišljenju? I sve to skupa kratko, jasno i pregledno?
Ne. Na koncu treba se pitati i koliko je to „mišljenje“ zaista „ne-mišljenje“, jer kolumna nije znanstveni članak, nego popularan tekst o isto takvoj temi. Kao takva treba biti stilski i općenito jezično besprijekorna, poticajna, utjecajna i ne zaboravimo šaljiva. Primjerice više je kolumnistike u jednoj vedroj sinkronizaciji Ž. Pervana ministrice N. Obuljen Koržinek, nego u desecima tisuća maglovitih „mišljenja“ vrlih nam tuzemnih kolumnista.
Ne treba se zavaravati, jer privid je stvoren. Pilula je progutana. Vegetirajmo u matrici koja nam bespogovorno sugerira 1 jedini i nezamjenjiv svijet vrijednosti i stavova predivnih kolumnista i komentatora, iako u njima nema niti malo „mišljenja“ i još manje „činjenica“.
Ne treba se ovdje predati čarima alternative koja kaže kako u ime demokracije postoji i 2. svijet, možda 3., 5. 7.. Nebrojeno svjetova.
Treba razmisliti o mogućnosti polusvijeta, kako nam je dano samo 0,5 svijeta i kako ga mi osobno dovršavamo; sad slijepom vjerom u te iste komentare i kolumne ili borbenim nihilizmom, kako vam drago.
Evo primjerice, uvjerava nas se kako su se od parlamentarnih izbora, saziva sabora i potvrde Vlade RH zbile važne stvari o kojima svi trebamo imati mišljenje i imamo ga, ali ni o čemu, jer se baš ništa nije zbilo, a niti će se zbiti sve do objave i izglasavanja državnog proračuna. To je činjenica koju čekamo, jedni sa strepnjom, drugi s olakšanjem.
Kad smo već kod olakšanja, moj je savjet da čitate tuzemne kolumniste; prvo stoga jer će djelotvorno utjecati na peristaltiku vaših crijeva, a drugo i kudikamo važnije, jer će učinkovito utjecati na vašu osobnu higijenu kad shvatite da se baš nitko u ovoj posranoj državi nakon što je potrošio zadnji nije dosjetio kupiti nov smotuljak toaletnog papira.
VIDEO Ministrica kulture Nina Obuljen objašnjava postoje li zapravo duhovi, vilenjaci i mitska bića
