Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač, Hrvatska danas
Ministar P. B. poslao je e-poštu autoru čiji je rad prepisao i kaže: “U izdanju časopisa 2008. dogodila se tiskarska pogreška zbog koje u članku na kraju fusnote nije bila vidljiva referenca u kojoj se spominje ime Stephen Schlesinger.”
(http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ministar-znanosti-prije-10-dana-poslao-e-mail-isprike-zbog-spornog-rada-iz-2008.-americki-diplomat-prihvacam-ispriku-ali-steta-sto-kasni-8-godina/5231191/)
Nasuprot ministru sam pokradeni autor S. Schlesinger tvrdi da „je jasno da su riječi prenesene 2008. plagijat“. Ministar „ne vidi potrebu da se o toj temi dalje raspravlja“. Dopustit će da neki vide tu potrebu.
Srž izjave je pojam „tiskarske pogreške“. Nije jasno zašto je uporabio taj izraz koji bi mogao zavesti opću populaciju koja se ne bavi pisanjem i koja bi mogla pomisliti kako se radi o pogrešci tijekom tiskanja, a ne pisanja. Naime, tiskarska pogreška ili tipfeler, hrvatski se kaže zatipak ili slovna pogreška, je pogreška autora pri tipkanju, a među zatipke najčešće spadaju udvostručivanje i manjak o čemu se ovdje i radi. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zatipak)
Ovdje je na djelu priznanje pogreške tipfelera čime je ministar kao autor priznao da nije vičan tipkanju znanstvenih radova što je možda konzistentno mjestima, kolikoći i kakvoći njegovih znanstvenih radova objavljenih u više od 30 godina.
Veli ministar kako je na koncu fusnote, hrvatski se kaže podnožne napomene, „pogreškom izostavio referencu“, što znači navod imena i prezimena autora, puni naziv navedenog djela, mjesto, godinu i stranicu izdanja. To začudno, jer je prvi smisao fusnote baš to navođenje, a tek zatim navođenje teksta na izvornom jeziku, pojašnjenja i ostalih interpretativnih elemenata koji po definiciji izlaze iz okvira teme.
Kako god bilo, ministar se ispričao zbog tipfelera, a što je posvjedočio i sam autor i to niti manje, ni više nego 8 godina nakon prve objave teksta.
Svakako je pitanje koja je svrha isprike citiranom i nenavedenom autoru zbor tipfelera 8 godina nakon objave članka, ali postavlja se i puno zanimljivije pitanje, tj. ako javnost prihvati ovo opravdanje, a prije svega Predsjednik Vlade RH A. P., nije li postavljen presedan opravdanja svih budućih plagijata u Hrvata?
Preciznije govoreći, postavlja se pitanje kako razlikovati plagijat od tipfelera? Može se pitati i kako je kome pod sumnjom na plagijat, a koji se brani argumentom tipfelera, uopće moguće uputiti protuargument ili prigovor argumentu i posredno dokazati plagijat?
Konačno, ne postaje li prihvaćanjem ovog opravdanja plagijat u Hrvata nemoguć, jer je nedokaziv ako se optuženi brani argumentom tipfelera? Tipfeler slučajna pogreška, za razliku od plagijata koji je namjerna pogreška, tj. namjerna krađa s predumišljajem ili pak za razliku od pravopisne ili gramatičke pogreške koja se čini iz neznanja.
To bi pak značilo da je potrebno dokazati motiv i namjeru. To da je ministar imao sredstva i priliku za plagiranje nije teško dokazati, jer je bio član uredništva časopisa u kojem je tekst objavljen.
Motiv se u ovom slučaju može dokazati, no pitanje je koji bi opće mogao biti? Primjerice potreba novijih izvornih znanstvenih radova u svrhe zaposlenja na novom radnom mjestu, u svrhe znanstvenog napredovanja ili u svrhe dobivanja projekta mogu biti dovoljni motivi za počinjenje plagijata u kratkom vremenskom roku, no to bi tek treba istražiti, a koliko možemo čitati u navedenom članku, to bi trebao biti posao Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, pa pričekajmo njihov pravorijek. (https://www.azvo.hr/hr/odbor-za-etiku)
