Maruška Vizek, ravnateljica EIZ-a: tko su u ovoj poreznoj reformi očiti dobitnici, a tko očiti gubitnici

Piše: Maruška Vizek/Tportal

Četvrt stoljeća od stjecanja samostalnosti Hrvatsku i dalje karakterizira nezainteresiranost za osmišljavanje načina za stvaranje novih ekonomskih vrijednosti. Umjesto toga, kao da se od socijalizma i nismo udaljili već spomenutih četvrt stoljeća, i dalje dominira fokusiranost na preraspodjelu postojećih vrijednosti

Ovu preraspodjelu možemo podijeliti na dvije vrste: legalnu i nelegalnu. Ključni elementi nelegalne preraspodjele postojećih vrijednosti su privatizacijska pljačka i korupcijski skandali, dok su glavni elementi legalne preraspodjele kontrola državne imovine i izmjene poreznog sustava. Kontrola državne imovine se pri tome percipira kao najvažniji izborni plijen i cilj natjecanja političkih stranaka o kojem stranke nevoljko javno komuniciraju, a još manje su ga voljne reformirati.

S druge strane, o izmjenama poreznog sustava se komunicira često te su upravo one glavni predmet predizbornih licitacija. Razlog za to je i činjenica da je za razliku od drugih tipova predizbornih obećanja, porezna obećanja lako realizirati. Dovoljno je promijeniti zakon i podzakonske akte, imati većinu u Saboru i izglasati predložene izmjene.

Ova usmjerenost na preraspodjelu kroz učestale izmjene poreznog sustava dovela nas je do toga da su četiri temeljna porezna oblika: porez na dohodak, porez na dobit, porez na dodanu vrijednost i doprinosi u zadnjih petnaestak godina u prosjeku mijenjani deset puta svake godine. Vlada Zorana Milanovića je posebno strastveno prionula poreznim promjenama pa se tako tijekom njezina mandata promjena u jednom od navedena četiri porezna oblika događala u prosjeku svaki mjesec.

Tolika količina promjena poreznog sustava ne samo da vrlo uspješno odbija potencijalne strane investitore, nego ugrožava poslovanje čak i najuspješnijih poduzetnika koji već posluju u zemlji. To ujedno znači da, ako želimo provesti nove izmjene poreznog sustava u obliku sveobuhvatnije porezne reforme, trebamo ju uvesti brzo, odjednom i nakon toga trebamo na dulje vrijeme zaboraviti da porezni sustav postoji.

Razloga za provođenja porezne reforme ima mnogo. Naš porezni sustav je kompliciran i karakterizira ga mnoštvo izuzeća koje je teško i skupo kontrolirati i koja su izvor porezne evazije. Postojanje brojnih izuzeća sugerira i da se mnoge druge javne politike koje nisu u ingerenciji Ministarstva financija u biti vode kroz poreznu politiku, odnosno kroz ingerencije Ministarstva financija. Brojna izuzeća smanjuju poreznu osnovicu, zbog čega su porezne stope veće za one društvene skupine koje nisu dovoljno glasne da se izbore za vlastita izuzeća.

Nadalje, naš porezni sustav je dizajniran tako da je usmjeren prvenstveno na oporezivanje potrošnje i rada, pri čemu je bilo zanemareno da druge zemlje u našem okružju investitore privlače kroz porezno natjecanje, odnosno kroz povoljniji porezni tretman rada i dobiti. U takvim uvjetima porezna reforma, koju je predložio novi stari ministar financija Zdravko Marić ,predstavlja jedan korak unaprijed. Predložene izmjene, naime, idu u smjeru pojednostavljivanja sustava, smanjivanja broja izuzeća, proširivanja porezne osnovice i smanjenja poreznih stopa te smanjivanja troškova rada.

Na mala vrata uvodi se i porez na imovinu koji bi, da je uveden u svom punom obuhvatu, bio svojevrsna kompenzacija za izgubljene prihode jedinica lokalne samouprave uslijed smanjenja prihoda od poreza na dohodak.

Smanjivanjem stopa poreza na dobit uvodi se i element poreznog natjecanja sa zemljama regije. Nažalost, taj element i dalje izostaje kod poreza na dohodak gdje je porezna osnovica za primjenu najviše stope od 36 posto i dalje postavljena prenisko, a sama stopa (iako smanjena za 4 postotna boda) je i dalje previsoka da bi omogućila povoljniji porezni tretman visoko kvalificiranih radnika.

Ako završni prijedlog bude uistinu u značajnoj mjeri znatno okrnjen, posebice ako nove izmjene budu (protivno originalnoj namjeri kreatora reforme) težile ponovnom usložnjavaju poreznog sustava, odustajanje od reforme bi u konačnici mogla čak biti i optimalnija opcija od njezinog eventualnog parcijalnog provođenja.

Valja napomenuti da svaka porezna reforma, pa tako i ova, ima svoje dobitnike i svoje gubitnike. Analiza dobitaka i gubitaka bilo koje od društvenih skupina ili sektora se u ekonomskoj znanosti zove analiza parcijalne ravnoteže. U ovoj reformi bi očiti dobitnici bili visokokvalificirani radnici, obrtnici i poduzetnici. Očiti gubitnici bi bili ugostitelji, jedinice lokalne samouprave i kupci prve nekretnine.

No kakvi su učinci reforme na ukupno blagostanje u zemlji, odnosno na ekonomski rast? Da bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, trebali bismo zbrojiti sve negativne i sve pozitivne učinke koje bi ova reforma imala na pojedine sektore i društvene skupine i zatim utvrditi je li ukupni neto učinak na ekonomiju pozitivan ili negativan. Valja pri tome računati da bi porezna reforma imala nekoliko učinaka što na spomenute društvene skupine, što na međunarodnu konkurentnost, relativne cijene i trošak rada, a što na ekonomske agregate poput potrošnje, investicija, izvoza i uvoza. Saldiranje kako svih ovih valova učinaka, a tako i učinaka njihovih međusobnih interakcija nosioci porezne politike u Hrvatskoj zanemaruju, zbog čega se sve dosadašnje promjene poreza u Hrvatskoj mogu slikovito prikazati kao pucanje u udaljenu metu s povezom preko očiju.

Naime, da bismo mogli procijeniti opće učinke porezne reforme potrebni su posebni modeli pomoću kojih bi se simulirali učinci promjena porezne politike i ocijenio njihov neto učinak na ekonomiju. Takav se pristup analizi porezne reforme naziva analizom opće ravnoteže i bez njega se u pravilu ne bi smjela donositi niti jedna veća promjena u bilo kojoj ekonomskoj politici, uključujući i poreznu.

Maruška Vizek je u rujnu imenovana ravnateljicom Ekonomskog instituta Zagreb. Glavna područja interesa 37-godišnje znanstvenice sa zavidnim brojem radova objavljenih u velikim međunarodnim znanstvenim publikacijama su primijenjena makroekonomija, međunarodne financije i međunarodna ekonomija. Vizek je do ovog imenovanja na čelo Ekonomskog instituta bila vršiteljica dužnosti ravnateljice, nakon što je prethodna ravnateljica Dubravka Jurlina Alibegović postala ministrica uprave u vladi Tihomira Oreškovića. Na Ekonomskom institutu radi od 2003. godine, a diplomirala je i doktorirala na zagrebačkom Ekonomskog fakultetu. Između ostaloga, bila je i u nadzornom odboru Zagrebačkog holdinga do svibnja prošle godine, kada ju je smijenio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Facebook Komentari